Autor: Darija Krunić
Krećemo na Mallorcu drugi put poslije 16 godina. Ponovo letom Beograd-Palma, ali ovaj put drugi gradić za odmor. Prošli put je to bila Palma Nova, zapadno od Palme, blizu poznatog Magalufa gdje se zabavljaju engleski tinejdžeri. Ovaj put je to istočno od Palme, u Playa de Palma, blizu El Arenala gdje se zabavljaju njemački tinejdžeri. U oba slučaja bili smo dovoljno blizu da navečer možemo prošetati i pogledati kako se mladi zabavljaju, a tijekom dana smo bili dovoljno daleko da imamo svoj mir dalje od mamurne noći prethodno spomenutih tinejdžera.
Također, oba puta smo imali hotel smješten oko 250 metara od plaže pa je trebalo malo prošetati. Koliko smo vidjeli i po našem saznanju, u Španjolskoj ne postoje hoteli koji imaju svoju plažu. Za Španjolce je plaža javno dobro tako da svatko može staviti svoje stvari na bilo koji dio plaže (čak i između suncobrana zakupaca plaže) što smo mi oba puta i iskoristili. Razlika je u tome što je ovaj put bilo više vjetra, a i na ovom dijelu zaljeva nema prirodne hladovine te nam je općeniti dojam da je plaža u Palma Novi mnogo udobnija.
Koje su cijene za iznajmljivanje suncobrana i ležaljki bile tada nisam zapamtila, ali sada je šest eura za jednu ležaljku i šest eura za suncobran. Ako vas je dvoje onda je to 3×6 što nam se činilo kao preveliki iznos, pogotovo jer uklanjaju ležaljke u 18 sati, a sunce zalazi u 21:30. I gubite najljepši dio dana.
U prvoj polovici srpnja temperatura mora bila je oko 26 stupnjeva Celzijusovih, a zraka oko 30. Vjetar koji je uglavnom u prijepodnevnim satima puhao s kopna na more, od oko 15km/h, nije pravio valove. Poslijepodne je vjetar puhao u kontra smjeru te ih je s 35km/h pravio, ali ne u tolikoj mjeri da kupanje nije bilo moguće. Međutim, pravio je problem privatnim suncobranima koji nisu prepametno rješenje za ovu plažu.
Što se tiče ostalih cijena prilične su razlike u trgovinama. U usputnim manjim trgovinama, uz plažno šetalište, šest litara vode koštalo je 3,80 eura, a u Mercadoni 0,65eura! Ostale namirnice više nismo ni provjeravali te ne mogu usporediti cijene. Cijena gradske, autobusne karte je 2 eura, a autobusi su vrlo česti i redovni te uglavnom klimatizirani. U njima je obvezno nošenje zaštitne maske.
Tijekom našeg boravka išli smo na tri fakultativna izleta koja je organizirala naša turistička agencija.
Soller
Grad Soller nalazi se na sjeveru Mallorce, iza planine Tramuntane. Sagrađen je u francuskom stilu, a slikari Joan Miró i Pablo Picasso često su posjećivali ovo simpatično mjesto. Njihova djela mogu se vidjeti u željezničkoj stanici.
Plaža Sa Calobra nalazi se u zaleđu kanjona Torrent de Pareis. Do nje se dolazi brodom za otprilike sat vremena. Nije pješčana nego je od kamenih oblutaka, a zanimljiva je jer se na tom mjestu ulijeva rječica koja tijekom ljeta presuši. Bilo je zanimljivo prošetati po suhom koritu te rijeke. Savjet za sve koji idu na ovu plažu: uvijek ima meduza u većoj ili manjoj mjeri pa je potrebno biti na oprezu. Naravno, ovo vam neće reći nijedan turistički vodič.
“Zmajeva pećina”
Posjet “Zmajevoj pećini” kod Porto Crista zanimljiv je doživljaj jer pećina pored pećinskog nakita, posjeduje i podzemno jezero te rječicu na kojoj domišljati Španjolci organiziraju mali koncert klasične glazbe. Glazbenici su smješteni u čamce koji su prikladno osvijetljeni i koji jezde u zamračenoj pećini. Snimanje nije dozvoljeno i odgovorni čuvari vas ljubazno opominju. Cijeli posjet traje oko sat vremena.
Posjeta izložbenom prostoru umjetnih bisera “Majorica” ovaj je put bila mnogo manje ruralna nego prije 16 godina. Stvarne majstore, koji vam na licu mjesta pokazuju detalje izrade, zamijenili su hologrami. Kažu da se to moralo napraviti zbog korone: s jedne strane zbog smanjenog kontakta, a s druge zbog smrti velikog broja majstora koji su bili u poznim godinama života.
Plaža Sa Coma smatra se jednom od najljepših na istočnoj obali. Nama je bila lijepa, ali nije nas previše oduševila.
Palma
Grad Palma možda nema upečatljive pojedinačne građevine (osim katedrale), ali je jedan prelijepi grad. Zgrade su sagrađene u stilu talijanske renesanse s arapskim ornamentom i obveznim uređenim pasažima (pasao).
Grad je prepun platana kroz čije krošnje prodiru zrake sunca i stvaraju zanimljivo šarenilo sjenki na ulicama. Puno malih kafića sa “živom” muzikom doprinosi živosti, ali i ležernosti grada. Jedino naše razočarenje bilo je to što u ulicama Palme sada više nema dugačkih zavjesa, bijelih ili bezbojnih, prebačenih preko francuskih balkona koje lepršaju na uvijek prisutnom vjetru. Valjda se sada hlade na drugačije načine iako na fasadama nema kompresora od klima uređaja.
Ako želite ići na Ibizu, cijena povratne karte za brod je 150 eura po osobi. Međutim, preko posrednika se može nabaviti i za 80 eura, naravno, ako ih znate. Put traje dva sata, u zatvorenom brodu, a uz to se i jedan sat prije ukrcavanja morate pojaviti u luci. I naravno, put od smještaja do luke koji traje barem 45 minuta. Za nas je to bilo potpuno gubljenje vremena i novaca te smo i ovaj put to preskočili.
To bi bilo naše kratko viđenje ovog zanimljivog otoka koji preporučujem za ljetovanje i obilazak.
Autor naslovne fotografije: © Clemens van Lay from Unsplash
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
