Ova, kao i prošla, a i mnoge druge, bila je godina putovanja. Zima mi je najdraže godišnje doba i godinu sam započeo skijanjem.
Alta Badia je moje omiljeno skijalište. Organiziram tamo skijanje više od 20 godina pa mi je svako drvo poznato, ali nikad dosta: Alta Badia je jedina i jedinstvena u Alpama i šire.
Kitzbühel se za vrijeme trke pretvori u party village. Na svakom uglu trešti muzika i čak je pomalo zabrinjavajuća količina pijanaca koji teturaju ulicama s limenkama pive u ruci. S druge strane po elitnim hotelima se odigravaju predstave bogatih sponzora i njihovih gostiju. Dva potpuno suprotna svijeta koji i samu utrku bace u drugi plan.
Nakon siječanjske zime došlo je vrijeme za Vijetnam. Šiši, moj frend iz djetinjstva je pilot u kompaniji Vietjet i on me ugostio u svom stanu. Dok je on letio učio sam voziti motor po Saigonu i to mi je bio zasigurno jedan od boljih doživljaja 2018.
Izleti u Halong Bay, Danang, Hoi An i Phu Quoc su bili ok, ali ništa posebno. Bilo je dosta hladno i tmurno pa možda zato. Samo me Hoi An očarao bojama i atmosferom izgubljene Indokine. Phu Quoc je bio vruć, no nije ostavio dojam. Nakon dva dana sam se vratio u Saigon.
Već početkom ožujka je trebalo dalje na put. Južna Afrika mi je jedna od dražih zemalja na svijetu u koju se uvijek rado vraćam. Joburg je kažu opasan, ali se u njemu osjećam kao doma. Za razliku od ostalih zemalja regije JAR je kao Amerika, s odličnom infrastrukturom, autocestama i aerodromima.
Put u Kruger i vožnja po safari parku je bila odlična. Ovaj smo put spavali u hotelu/kampu koji iznajmljuje šatore i gdje se svaku večer peče meso iz dućana i priprema hrana. Nalazi se na obali Crocodile River i bio je to dobar izbor.
Iz Krugera smo odletjeli u Dubai i ostali tjedan dana u Sheratonu na plaži. Razlog je bio utakmica između lokalnog kluba i Iranskog Perzepolisa kojeg trenira naš prijatelj Branko Ivanković. Kasnije je Perzepolis došao u finale Azijske Champions Lige i Branko zacementirao status heroja. Kažu mi Iranci da kad bi se sutra kandidirao za predsjednika države to bi i postao. Za Perzepolis navija 40 milijuna navijača.
Krajem ožujka čekao me još posjet jednom od najvećih turističkih sajmova Rendezvous France u organizaciji francuske turističke zajednice. Ove godine je bio u Parizu. Prije početka sajma je bila divna tura po vinarijama i Marseillesu.
Štrajk pilota je pobrkao planove, stoga je vožnja brzim vlakom TGV od Pariza duga oko 700 km za tri i pol sata uz dva zaustavljanja bila bolji izbor od aviona. Jedrenje ispred grada je bilo zanimljivo.
Ožujak je bio “very busy”. Nisam baš puno bio doma jer sam odletio u Zagreb po skijašku opremu i brzo na Lake Tahoe koji se nalazi na granici Nevade i Kalifornije. Jedno od najljepših jezera na svijetu je okruženo vrhuncima višim od tri tisuće metara.
Oko jezera je čak 17 skijališta. Najvažniji sajam skijaške travel industrije MTS se održavao u South Lake Tahoe uz kojeg nalazi lijepo skijalište Heavenly Valley. Dobar sajam, odlični hoteli i još bolje skijanje. Posao odrađen.
Nakon povratka iz SAD-a morao sam odraditi i lokalna putovanja. Autom u Milano na sajam namještaja je bio vrlo zanimljiv. Svašta sam vidio po svijetu, ali ovakav sajam s toliko posjetioca i s toliko bogatom ponudom vrhunskih proizvoda još nisam nigdje. Spavanje oko sajma je bilo teško pronaći pa se Verona pokazala kao dobar izbor.
Moja me putovanja, interesi i posao vode i po Hrvatskoj. U travnju sam posjetio Daruvar, proveo vikend u Rijeci i obavio najljepšu šetnju godine s Jelenom Holenko. Pokazala nam je Zeleni Vir, kupili pastrvu iz ribogojilišta i pojeli je na Petehovcu i proveli nezaboravan dan u Gorskom kotaru.
Početkom svibnja smo otišli na vikend u Požešku kotlinu na poziv lokalne turističke zajednice. Dobro smo jeli u Starim Fenjerima, još bolje pili kod Krauthakera, posjetili Pleternicu, vozili se biciklima po vinogradima iznad Kutjeva i spavali u Akademiji vina s najljepšim pogledom na dolinu.
Kasnije tijekom svibnja bio je organiziran dobar vikend u Bilju i Baranji. Imali smo priliku posebnim čamcem krstariti vodenim putevima daleko od turističkih ruta u potrazi za pticama. Obišli smo Kneževe vinograde i divili se pogledu na Dunav i Vojvodinu iz Batine. Baranja i Slavonija su mi uvijek pri srcu. Kad me netko po svijetu pita da otpjevam Hrvatsku pjesmu onda je to uvijek: “A za oblak mi se mjesec skrio…”
Beč je bio više posao nego izbor pa je tih par dana brzo prošlo u ugodnom druženju s kolegama iz turističkih agencija iz regije u Hilton Plaza hotelu na Ringu. Dobar party koji su organizirali Francuzi je bio highlite tog kratkog posjeta gradu koji je još uvijek moj drugi dom.
Početak lipnja je donio nova putovanja. Prvo je bila fenomenalna tura po Baltičkim zemljama. Vilnius, Riga, Tallinn, Helsinki i St.Peterburg. Svaki grad ljepši od drugog. U Vilniusu su najljepše žene, arhitekture Rige se ne bi ni Beč posramio, Tallinn je grad – dvorac iz bajke, Helsinki zelen i plav od mora, a St.Peterburg je zasigurno jedan od najljepših gradova svijeta. Pamtit ću balet u teatru Mihailovski.
Boravak u Zagrebu trajao je svega par dana, ali smo stigli do Šibenika na kratki razgled znamenitosti.
Sredinom lipnja jena redu bio put u Indoneziju. Bali, kao Bali, barem petnaesti put i nije neko posebno veselje, no glavni cilj su bila dva egzotična otoka. Prvo Sumba sat vremena od Balija avionom prema Timoru je neiskvaren i neizbrušen raj kojeg tek treba otkriti.
Drugi put s Balija na Sulawesi je bio kulturni šok. Dvije tisuće kilometara dug otok s toliko različitih kultura, religija, običaja da ih niti za ljudskog života ne bi stigao upoznati. Na Baliju je bio workshop pa sam vrijeme proveo u hladnoj klimatiziranoj dvorani. U pet dana se nisam stigao niti baciti u more, ali jesam u bazen.
U Zagreb sam se vratio taman na kraj svjetskog prvenstva i uspio pogledati zadnjih par utakmica. Još na Sulawesiju su mnogi prepoznali moju majicu. Naravno da nemaju pojma gdje je Croatia, ali u barem čuli za nju.
Nakon euforije došlo je vrijeme za moj odmor i godišnji road trip. Izbor je bi Chambéry i francuske Alpe. Putem HomeExchange stranice izabrao sam kuću u lijepom mjestu na rubu Alpa. Izleti su bili u Annecy, Lyon radi restorana te u najbolja svjetska skijališta, Meribel i Val d’Issere. Ljeti nisu ništa manje atraktivna nego zimi. Ne radi skijanja, ali kao bijeg od vrućine. Vožnja biciklima i uživanje u hikingu su ono što mene odmara. Alpe uvijek imaju prvenstvo pred morem.
Da ne bi promašio Jadran su se pobrinuli prijatelji koji su pozvali u goste na otok Pašman, na Čiovo i u Jelsu na Hvaru. Tako sam doživio i nešto od “najljepšeg mora” na kraju kolovoza kad je već bilo nešto manje ljudi. Što mislim o Hrvatskom turizmu sam napisao u najčitanijem članku 2018.godine.
Jesen je počela vrlo ekskluzivnim krstarenjem iz Venecije do Mantove po laguni i rijeci Po. Pozvala me engleska kompanija European Waterways koja je specijalizirana za krstarenja po kanalima i rijekama zapadne Europe. Brodovi su mali, do deset kabina.
Uz brod ide bus za dnevne izlete, a posebno se pazi na izbor hrane i vina koji je bio vrhunski. Krstarenje vrlo ekskluzivno po cijeni i ponudi. Gosti su uglavnom bogati američki penzioneri pa smo mi bili najmlađi. Posjetili smo otok Pellestrina ,ribarski grad Chioggiu, Adriu, Ferraru i Mantovu.
Kratki izlet u Frankfurt na promociju novog Opela je bio kako se kaže “kratko i slatko” putovanje, vozili smo Opel Combo, rješavali zadatke, spavali u odličnom hotelu i još bolje jeli u restoranu s pogledom na žirafe u Opel Zoo.
Budimpešta je bila samo posao i ne bi je brojao u putovanja. Bolje rečeno sastanak, ručak i brzo nazad. Trebalo je još obaviti sastanke u Beču, Splitu i Ljubljani do kraja rujna.
Uskoro je na red doašo najukusniji put ove godine. Naravno u Francusku. Ovaj put u Bordeaux i pokrajinu Armagnac. Koliko god puta bio u Francuskoj uvijek vidim i naučim puno toga novoga. Kad bi u Europi trebao putovati samo u jednu zemlju do kraja života onda bi to bila Francuska.
Razlog je bio sjam eno-gastronomske ponude Francuske koji se održava svake dvije godine. Vignoble je sajam koji treba preživjeti. Kušanje vina od jutra do ponoći, posjete restoranima, dvorcima i svemu što ima veze s hranom i vinom.
U Studenom je još bilo toplo, no mene je put odveo u Keniju. Jedna od najboljih agencija koja se bavi organiziranjem tailor made putovanja A la carte travel i njihovi partneri su me pozvali na safari i kupanje. Maji Moto kamp koji su organizirali u suradnji s lokalnim plemenom je dobar primjer suživota i održivog razvoja.
Safari parkovi Masai Mara, Amboseli i Tsavo su poseban doživljaj za sve koji vole prirodu i životinje. Koliko je priroda u parkovima očuvana, toliko su siromaštvo i velike kompanije koje crpe prirodna bogatstva marljivi u uništavanju ostatka zemlje. Jedno treba priznati Keniji, a to je zabrana korištenja plastičnih vrećica. Diani Beach je izabrana kao najljepša plaža Afrike. Bijeli pijesak i palme.
Kraj studenog je bio rezerviran za ono što najviše volim , a to je skijanje. Već nekoliko godina surađujem sa skijalištima u vlasništvu Vail Ski Co. i Aspen, te sam i ove godine proveo desetak dana na nekim od najljepših staza Colorada i Amerike. Mislim da mi je to bio već deseti put da skijam u Americi i priznajem da me svaki puta ponovo oduševi ljubaznost i odnos prema gostima.
Toga nema nigdje na svijetu. Možda to i jesu enklave za bogataše, no takva ponuda i je jedan od razloga zašto se vraćaju. Kažu da tamo žive ljudi koji imaju tri kuće i oni koji imaju tri posla. Jedni bez drugih ne mogu. Konobar u pravom lokalu zaradi i do 100.000 $ u napojnicama po sezoni.
Godina putovanja se završila kako je i počela. Na skijama u Italiji, na seminaru učitelja skijanja u lijepom malom mjestu Sexten. Više od desetak godina se ovdje skupljaju učitelji skijanja i njihovi gosti iz Hrvatske. Učitelji su na seminaru i potvrđuju licence, a ostali uživaju u pogledu na 3 Cime di Lavaredo i Pustertal.
Zadnje skijalište je bilo Grossglockner ski resort. Mjesta Matrei i Kals su spojena gondolama i skijaškim stazama pa tako čine dobro malo skijalište s pogledom na najviši vrh Austrije. Odličan hotel Gradonna mountain resort u Kalsu je doživljaj sam po sebi pa je gotovo šteta čitav dan provesti jurcajući po dobro uređenim stazama.
Za kraj što drugo reći, nego da je godina bila vrlo naporna i zanimljiva. Bio sam na nekim mjestima po prvi, a na nekim po tko zna koji put.
Upoznao zanimljive ljude iz čitavog svijeta, jeo u nekim od najboljih Michelin restorana, ali i street food. Spavao sam u barem pedesetak hotela od kojih se samo nekim, najboljim, sjećam imena. Letio sam 45 puta raznim kompanijama i nikako nisam uspio skupiti dovoljno nagradnih milja na bilo kojoj.
Ipak uz pomoć Diners kartice sam obilazio business salone na aerodromima i skupio milje za besplatne karte. Godišnje osiguranje Wiener na sreću nisam koristio, ali je tu za svaki slučaj.
Najbolji kulturni doživljaj mi je svakako bio koncert Rogera Watersa u zagrebačkoj Areni.
Prema planovima i sljedeća godina će biti slična iako ću pokušati smanjiti prekooceanska putovanja. Čak šest ove godine mi je malo previše jet lega i tableta za spavanje. Bilo je i kašnjenja aviona, otkazanih letova i svakakvih peripetija, ali tko to pamti. Pamtit ću samo dobro.
Posjetite naš YouTube kanal.
https://www.travel-advisor.eu/najdraze-fotke-s-putovanja-2017/
