Iskustva putnika na Bali i susjedne otoke
Tko god da me je pitao gdje ću za godišnji dobio je jedinstveni odgovor; Bali. Od dvadesetak dana putovanja na Baliju sam provela ukupno četiri. Pri dolasku i odlasku i još neka sitna mjesta. Bali, vjerujem poznatiji nego sama Indonezija po onome što sam uspjela vidjeti sa naglaskom na subjektivno opažanje, najmanje je Indonezija, a najviše mješavina europsko američkog života. A ja sam htjela zagrebati što se to krije u životu Indonežana.
Nusa Penida
Sa luke Sanur nedaleko od aerodroma u Denpasaru i popularne Kute brzi brod od cca 10ak eura i 40ak min vožnje prevezena sam do prekrasnog otoka NusaPenida. Kombinacija otoka sa štihom džungle na pojedinim mjestima. S glavnom cestom i jedinom asfaltiranom ubrzo dolazim u hostel, od svega 8 eura s uključenim doručkom, bazenom, palmama i najdivnijim radnicima i poslugom. Najmanje vremena provodim u sobi i smještaju i da me nisu čekale sve prirodne atrakcije na otoku ne bih imala ništa protiv provesti dane u njemu. No srećom nisam zbog toga tamo.
Prvi dan najgora cesta koju može vozač zamisliti, pokidani i izlupani no istovremeno nezaustavljiv skuter prilagođen cesti i uvjetima odveo nas je do poznate Kelingkinbeach koja se smjestila između visokih klifova, a stijenje okolo nedvojbeno izgleda na dinosaura. Ljepotica i zvjer od plaže. Put do dolje ne preporučujem bez udobne i sigurne obuće (koju osobno nisam imala a prvi dan riskirati zglob nisam htjela) jer staza do dolje je strma i nesigurna za europska stopala. Dovoljan mi je bio višesatni pogled na ovu prirodnu kreaciju i nekoliko improviziranih kafića na vrhu koji nude svježi kokos za piće kao naknadu za izgubljene elektrolite na suncu i dugoj vožnji. Prvi dan je prošao uz plan i izvedbu posjete Kelingikina i više nego dovoljno s obzirom na zbilja iscrpljujući put do nje.
Drugi dan nadali smo se nečemu bolje, ne nečemu već samo cesti pa je odluka pala na posjeti Brokenbeacha do kojih su još dvije Angel’sBillabong i Dolphinbeach. Kako je ime Brokenbeacha tako slobodno se može zvati i cesta koja do svih tih ljepota vodi. Nekoliko kilometara, točnije 5 od našeg smještaja, vožnja je trajala više od sat vremena. Nekoliko puta sam morala sići sa skutera, malo pješke, malo uz stajanje jer brdovite i neravne ceste u tih sat/dva vremena više puta te zapitaju zašto meni sav ovaj napor treba i kada će više kraj. No naravno da se ide do kraja, a tamo se dobiju odgovori na sva postavljena pitanja na samom putu. Opet klifovi, opet nevjerojatna kreacija prirode, opet oduševljenje, opet višesatno razgledavanje bez treptaja, opet dokaz da najgori putevi dovode do najboljih iskustava.
Ovako čitajući još jedni klifovi i plaže u nizu, ali oni to definitivno nisu. Pet sati gledanja što valovi i snaga prirode pomiješana sa najčišćom ljepotom izvode i nije dosta. Još toliko sati nebi bilo dovoljno ali s obzirom da nas čeka ista ta vožnja nazad po kojoj nikako ne želimo po mraku koji je već oko 19:30 h ispunjeni još jednom vidljivom i doživljenom čarolijom jedva idemo nazad. Inače mještani su nam rekli da se ponekad na Dolphinbeachu vide te zanimljive životinje no zbog ogromnih valova koji su tvorili i slapove po klifovima, delfini nisu bili. a ujedno je bilo zabranjeno kupanje i preveliko približavanje moru od koje čuva i zaštitar jer u svom tom zanosu prema prizoru nekad noge turista nepromišljeno odu i tako riskiraju život.
Treći dan isplaniran je za kupanje na Crystalbayu za koji je preporuka i od mnogih mještana. Posjetom te uvalice dobivaš kristalnu vodu, spektakularan zalazak sunca, pješčanu plažu, obrok s pogledom na same divote,hladnoBintangpivo..i to je u biti to. Srcu dovoljno, zbilja je, jer nisam jedina koja je malo malo pogledavala u svog suputnika i mahala glavom u nevjerici što se to sve zbiva na ovom otoku i kako toliko visoka očekivanja mogu biti višestruko nadmašena. Gledamo,mašemo i šutimo jer riječi bi samo pokvarile sve osjećaje koji kulminiraju u svrhu najvećeg zadovoljstva s odabranim mjestom.
Još jedan dan nam je ostao za Nusa Penidu i to je bilo isplanirano na drugoj strani otoka za Atuhbeach. Sljedeća u nizu pješčanih plaža, velikih valova ali s mogućnosti spuštanja do nje strmovitim stepenicama i penjanjem na drugu stranu obale gdje je sasvim drugi a opet divan prizor na klifove. Zasjela sam na hammock koji služi tamo za odmor ljudi u lošoj kondiciji ili izvrstan photoshoot onih koji žele sliku. Ja sam smiksala obje kategorije. Put do tamo je bio nešto bolji i nježniji prema motoru, a krajolici prekriveni obiljem zelenila, palmi, tropskim šumama.
Lombok
Dobre volje ali teška srca napuštamo Nusu i krećemo prema Lomboku. Zbog velikih valova brzi brodovi nisu išli nekoliko dana ali zato postoje trajekti koji voze do luke na Baliju i s Balija do Lomboka. Put trajektom traje puno duže, oko 5 sati sveukupno, dok bi se brzim brodom došlo za malo više od sat vremena.
Lombok otok s tri milijuna pravih Indonežana, plaža iz snova, brda, prašuma, ribarskih mjestašaca i pravo lokalnih iskustava. Za razliku od Balija i NusePenide, tamo smo za nekoliko dana sreli jedva desetak turista no mještani navode kako je Lomboku predodređen turistički uspjeh kao Baliju na što ima potpuno pravo. Zato sve preporuke tko ima let do Balija a ne želi velike gužve, brže bolje do Lomboka jer uskoro postaje slavan.
Krenuli smo do prvih slapova, malo zalutali i našli se u prašumi s ogromnim drvećem, još većim lišćem, nepoznatim biljkama, bananama, bučnom rijekom i dva klinca od kojih šest godina koja nisu znala riječi engleskog, samo su nas pratila i na kraju bez problema zapalili cigaretu. Vidno razvijena pušačka pluća potkrjepljuje priču jednog sarkastičnog taksiste koji je na tečnom engleskom objašnjavao da uzrok globalnom zatopljenju nisu ispušni plinovi već broj popušenih cigareta na teritoriju Indonezije.
Ako mu je vjerovati više od 80% populacije tamo puši. Najveći dojam cijelog putovanja upravo mi je ostavila prašuma, nepoznati slap, rijeka i kamen na koji se sjedne i uz sve melodije vode i same prašume i njenih biljno/životinjskih stanovnika baci um u laganu meditaciju zahvale i zadovoljstva. Po našu najveću sreću uz sve to jedini kišni dan koji smo imali omogućio nam je šetanje i gubljenje bez ijednog uboda kukca u tom obilju drveća i šumskog svijeta. Zato ako je kišni dan, bez očajavanja., pravac prašuma!!
Vrijeme smo na Lomboku proveli uglavnom na famoznim plažama u društvu opuštenih muslimana, hinduista koji čine vjersku populaciju otoka Lomboka. Uživali smo u društvu indonezijske ribarske obitelji, putem bili mali bijeli bogovi u njihovim očima jer još uvijek smo atrakcija kao turisti tamo. Izbor hrane nadmašuje tipičan Nasi Goreng (riža i pečeno jaje u svim kombinacijama) i piletinu. Novčiće trošimo na nakit od vulkanskog kamenja,koralja, drveta i raznih drugih kamena koji presimpatični lokalci uvijek uspiju povoljno uvaliti bez obzira na naše početno odbijanje.
Vožnja po poprilično dobrim cestama neprekidno je praćena zelenim poljima riže, selima kroz koje teku rijeke u kojima se djeca kupaju, nasmiješenim ljudima, ljudima u poljima, zbunjene kokoši koje predstavljaju jedinu prijetnju u prometu, sunčanim danom i visokim temperaturama, suputnicima na motorima koji voze po dvoje troje djece do tri godine starosti bez kacige, vreću hrane i neku životinju plus ženu na samom kraju (bez pretjerivanja). Nije im teško. Promet gust, osobnu sigurnost preispitaš kad vidiš osmogodišnje dijete kako upravlja skuterom a istovremeno niti jednog sudara ili nervoznog vozača s bjesnim ispadima. Energija Indonezije. Povjerenje.
Lombok još nudi atraktivne plaže poput Kute, aktivnog vulkana Rinjani, Pink Beach i Mawunbeach. Ne znaš gdje bi prije, poželim da nije određen datum povratne karte.
GILI OTOCI
S Lomboka desetominutna vožnja javnim brodom čiji je raspored vožnje prilagođen ”dok se ne napuni brod” dolazimo do prvog u nizu od tri mala poznata (Gili po njihovom malo) otoka, Gili Air. Inače ima ih puno više no Gili Air, Meno i Trawangan su najpoznatiji i pristupačniji.
Dobrodošli u svijet gdje je vrijeme stalo
Prijevoz se može podijeliti u dvije skupine: bicikli ili konji s kočijama. Ili treća skupina je letenje koji stanovnici obećavaju da je moguće ako uzmeš legalne (jer tamo policije nema) halucinogene gljive kojih ima na svakom koraku usput u kafiću ili restoranu i time se baš ponose.
Gdje početi?
Otok koji prepješačiš kroz dva i pol sata laganom šetnjom pružio mi je unutarnju slavu svih osjećaja.Tamo sam i službeno okusila raj.
Provela sam čitavih tjedan dana, a da nisam stigla otići na druga dva otoka. Pričajući s ostalim putnicima nije za neku tugu jer baš Air je otok koji opisuje Trawangan (otok zabave, droge i vrhunskih noćnih provoda) i Meno (otok za ljubavne parove, najmirniji i izvrstan za medeni mjesec). Air je BINGO za ljude s ograničenim vremenom, a opet željne da što više i bolje iskuse.
Vrijeme je otišlo na dan ronjenja u podzemni svijet gdje sam lebdjela s bocom zraka između ogromnih kornjača, nemo ribicama, ostalih riba čiju vrstu ne poznam, koralja u zaštićenom podmorskom području, stijenju. Cijena je svagdje fiksna (oko 70 dolara američkih bez mogućnosti popusta, probali smo i jedino mjesto gdje nije bio odobren).
Ostale dane odlučila sam se razmaziti u yoga centru na petodnevnom retreatu kojih otok broji nekoliko desetaka.
Jutarnje buđenje je bilo već između 5-6h ujutro pred izlazak sunca zbog glasne muslimanske molitve Namaz. Muslimani čine većinsku vjersku populaciju otoka.
Nije bilo dosadno redovno ispijanje soka od lubenice, kokosa, gledanje u plavo more u kojem vlasnik kupa ponosno svog konja, premještanje s jedne ljuljačke na drugu, a kojima otok obiluje, kokteli pred zalazak sunca u 19 h s pogledom na vulkan, čitanje slatkih i mudrih porukica ispisanih na komadu drveta koji se nalaze u prolazu čitavim otokom, čavrljanje s ostalim oduševljenim turistima od kojih su mnogi baš Indoneziju izabrali zbog poznate knjige i filma Eat, pray, love u kojem se pojavljuje glumica Julia Roberts, isprobavanje lokalnih pića poput Dragon fruita i vina od banane, lokalne ukusne indonezijske kave, draganje mački čiji su repovi evolucijski jako kratki. Sama čuda.
Air nudi aktivnosti poput tečaja kuhanja, mogućosti dobivanja licence za samostalno ronjenje, radionice o iskoristivosti otpada u kreativne i dobre svrhe. Otok ima politiku strogog čuvanja okoliša, pa nude razne opcije kako bi se očuvala njegova ljepota: skupljanje smeća iz okoliša u jednu vreću pa neki kafići nude besplatno hladno pivo, plastične slamke su zamijenjene bambusovim slamkama, voda se besplatno može napuniti u većini kafića ili smještaja kako bi se smanjila kupovina plastičnih boca što me najviše oduševilo, plastične vrećice nisu dostupne već kartonske. Poželim to provesti i kroz hrvatsku obalu.
Eto tako Indonezija opisana kroz 3 od 170000 otoka i mojih iskustava, sigurno pruža puno više, veće tajne, još ljepše neotkrivene krajolike no ovo je nešto poznatom Baliju najbliže što je vrlo praktično zbog same dobre avio povezanosti iz Zagreba.
by: Iva Ezgo
Posjetite naš YouTube kanal.
