Sikstinska kapela: Upoznajte najveće zanimljivosti
Sikstinska kapela papinska je kapela u sastavu Vatikanske palače u Rimu. poseban je doživljaj. Lijepa je za vidjeti, no ima i puno zanimljivosti koje će vas oduševiti. Nastavite čitati i otkrijte kako je došla do današnjeg sjaja.
Sikstinska kapela
Sikstinska kapela je, bez sumnje, najpoznatija atrakcija unutar Vatikanskih muzeja. U potpunosti je prekrivena umjetničkim djelima, uključujući nevjerojatne freske Michelangela. Umjetnost je samo jedan od razloga za posjet jer Sikstinska kapela također ima središnju ulogu u izboru novog Pape, a služi i za posebne vjerske obrede.
Dobila je ime po papi Sikstu IV koji je dao sagraditi kapelu. Kapelicu je projektirao arhitekt Baccio Pontelli pod nadzorom Giovannija de Dolcija u razdoblju od 1475. do 1480. godine. Unatoč veličanstvenim freskama, sama je kapela prilično jednostavna. Dugačka je oko 40 metara, široka preko 13 metara i visoka preko 20 metara.
Prva misa u Sikstinskoj kapeli održala se 15. kolovoza 1483. na blagdan Velike Gospe. Danas svake godine dočekuje milijune posjetitelja koji su i dalje očarani ljepotom koja je prisutna i stoljećima kasnije.
Konklava
Iako se u Sikstinskoj kapeli još uvijek održavaju mise, glavni razlog izgradnje kapele bio je konklava. Konklava je onaj trenutak kada se kardinalski zbor sastaje kako bi glasovali o tome tko će postati sljedeći Papa. Ti se glasovi zatim spaljuju u posebnoj peći koja je postavljena unutar kapele. Dimnjak je pričvršćen za Sikstinsku kapelu te ako iz njega izlazi crni dim znači da Papa još nije izabran. Međutim, bijeli dim nam daje do znanja imamo li novog Papu.
Prva konklava unutar Sikstinske kapele održana je 1492. godine izborom pape Aleksandra VI. Tu se i danas održavaju konklava i ova posebna svečanost. Ako slučajno posjetite Vatikan u rijetkim trenucima održavanja konklave, Sikstinska kapela bit će zatvorena.
Slike Quattrocento
Iako su Michelangelove freske na stropu Sikstinske kapele danas veliki doživljaj za turiste, vrijedno je napomenuti da u Sikstinskoj kapeli postoje i brojna druga djela naslikana od strane poznatih umjetnika. Papa Siksto IV naručio je od petorice najpoznatijih umjetnika u Firenci (poznatim kao majstori Quattrocento) da oslikaju dijelove zidova Sikstinske kapele.
Sjeverni zid govori o Kristovom životu, dok južni zid govori o Mojsijevu životu. Umjetnici koji su radili na tim zidovima bili su Sandro Botticelli, Pietro Perugino (Raphaelov majstor), Pinturicchio, Domenico Ghirlandaio (Michelangelov majstor) i Cosimo Rosselli.
Godine 1515., papa Lav X. naručio je od Raphaela da dizajnira tapiserije u kojima se priča o Sv. Petru i Sv. Pavlu. Međutim, one su ukradene tijekom pljačke Rima 1527. godine te su i dan danas izgubljene. Međutim, danas u Londonu u muzeju Victoria i Albert postoje skice ovih tapiserija.
Strop Sikstinske kapele
Godine 1508., papa Julije II zamolio je kipara Michelangela Buonarottija da ukrasi strop Sikstinske kapele. Izvorno su pitani umjetnici poput Raphaela i Bramantea, no obojica su odbili. Moguće je da su Raphael i Bramante predložili Michelangela jer su bili svjesni da je kipar, a zadatak oslikavanja stropa Sikstinske kapele vjerojatno bi bio izvan njihovih umjetničkih sposobnosti.
Michelangelo je izvorno odbio oslikati strop jer je imao vrlo malo iskustva u freskopisu, ali čak ni Michelangelo nije mogao ne poslušati Papu. Papa je na stropu želio naslikati 12 apostola, no Michelangelo je smatrao da bi trebao imati veće umjetničke dozvole. Na kraju je dogovoreno da će naslikati priču o Starom zavjetu koncentrirajući se na rana poglavlja Postanka.
Strop je podijeljen na devet priča
Sve počinje na istočnoj strani (ili na strani suprotnoj od mjesta gdje ulazite). Redom od tamo, strop prikazuje Noino pijanstvo, Potop, Noino žrtvovanje, Protjerivanje iz raja, Stvaranje Eve, Stvaranje Adama, Odvajanje zemlje od vode, Stvaranje Mjeseca i Sunca i Odvajanje svjetlosti od tame.
Priče iz Starog zavjeta okružuju dvanaest likova koji su Proroci i Sibile – proročanske žene iz klasičnih vremena koje su živjele u hramovima ili svetištima i koje su mogle predvidjeti budućnost. Likovi koji počinju od zida na samom začelju i idu u smjeru suprotnom od kazaljke na satu su Zaharija, Joel, eritrejska Sibila, Ezekiel, perzijska Sibila, Jeremija, Jona, Libijska Sibila, Daniel, kumajska Sibila, Izaija i delfijska Sibila.
Na četiri ugla stropa Sikstinske kapele, započinjući s lijeve strane (od tamo gdje ulazite) i krećući se u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, nalaze se priče o Davidu i Golijatu, Hamanovoj smrti, Mojsiju i mjedenoj zmiji te Juditi i Holofernu. Pored svakog Proroka i Sibile vidjet ćete figure u obliku trokuta, a to su Kristovi preci.
Proces Michelangelovog oslikavanja Sikstinske kapele
Michelangelo Buonarotti rođen je 1475. godine i školovao se kod umjetnika Domenica Ghirlandaia. U dobi od 24 godine dovršio je svoje prvo remek – djelo Pieta koje se danas nalazi u bazilici sv. Petra. Postao je pravi majstor nakon što je dovršio Davidov kip u Firenzi. Zatim ga je papa Julije II. pozvao u Rim da dizajnira njegovu grobnicu.
Nakon što je Michelangelo izvadio mramor za monumentalnu grobnicu, papa Julije II se predomislio. U dobi od 32 godine Michelangela su zamolili da oslika strop Sikstinske kapele, a njega je to uznemirilo jer je radije htio nastaviti stvarati Papinu grobnicu.
Trebale su mu samo četiri godine da završi strop (1508. – 1512.)
Međutim, do ovog postignuća nije došlo bez mnogo poteškoća. Prije svega, Michelangelo je morao izgraditi vlastitu skelu. Prvotno je arhitekt Bramante trebao projektirati skele, no Michelangelo se nasmijao nacrtima jer je znao da će se stvoriti rupe u stropu. Zbog toga se dodatnog posla prihvatio sam.
Da stvar bude gora, iako je Michelangelo započeo s mnogim pomoćnicima, vjerovao je da bi mu bilo bolje da posao obavlja sam. Michelangelo je bio slavne naravi i nije imao mnogo vremena za druga ljudska bića. Jako je patilo i njegovo zdravlje zbog stajanja tijekom dana i naginjanja pod čudnim kutovima kako bi okrečilo strop. Zbog pigmenata boje koji su mu padali u oči patio mu je i vid. Također, njegov odnos s Papom bio je vrlo nestabilan zbog nestrpljenja Julija II. koji je mislio da strop neće biti završen prije njegove smrti.
Michelangelo je počeo oslikavati strop s istočnog kraja. Primijetit ćete da su figure prilično male i teško ih je vidjeti. To je zbog toga što Michelangelo nije mogao vidjeti ono što je naslikao jer su mu na putu bile skele. On je to shvatio pa ćete vidjeti kako figure postaju sve jasnije i veće što dalje gledate po kapelici.
Morao je raditi jako brzo
Nije morao brzo raditi zbog rokova, već zbog tehnike freskopisa. Freskopis je talijanska riječ za svježe. To znači da je Michelangelo morao raditi na mokroj žbuci i sve što je naslikao moralo je biti dovršeno prije nego što se žbuka osuši. Zapravo, njegova najvažnija i najpoznatija freska na stropu bila je Stvaranje Adama, a govori se da je bila dovršena za samo devet dana.
Možemo napomenuti i da je Michelangelo bio prilično lijepo plaćen za oslikavanje stropa. Ukupno 3.000 dukata što bi danas bilo oko 80.000 američkih dolara. Vrlo dobar iznos za početke 1500-ih u Rimu.
Freska Posljednji sud
Michelangelo je završio strop Sikstinske kapele u dobi od 36 godina. Međutim, u dobi od 61 godine ponovno je pozvan u Sikstinsku kapelu kako bi na velikom zidu pri ulasku u kapelu naslikao fresku Posljednji sud.
Trebalo mu je ukupno pet godina da završi ovu fresku. Posljednji sud je priča o Kristu koji je odvajao one koji će ući u raj od onih koji će u pakao. Glavni lik je Krist bez brade koji stoji uz svoju majku Mariju. Pridružuje im se stotine figura na plavoj podlozi, oslikanih pigmentom, lapis lazulijem, izuzetno skupim pigmentom iz Afganistana. Neki su čak sugerirali da je Michelangelo ovo odabrao kao pozadinu znajući koliko bi to novca koštalo crkvu.
Jedna od najupečatljivijih stvari na ovoj fresci su gole mišićave figure koje gotovo podsjećaju na starogrčke i rimske kipove. Za to postoji nekoliko razloga. Znamo da je Michelangelo koristio neke od antičkih kipova diljem Vatikana kao svoje modele. Figura svetog Bartolomeja izrađena je po uzoru na Belvedere Torso koji je i danas izložen u Vatikanskim muzejima. Međutim, čak i ženske figure izgledaju kao da su profesionalni bodybuilderi. Pretpostavlja se da je to sve zbog Michelangelove fascinacije anatomijom.
Golotinja na fresci nije promakla crkvi
Zapravo, Papin majstor obreda, Biagio da Cessna, posebno se uvrijedio, sugerirajući da bi zid izgledao prikladnije u bordelu ili konobi, a ne u Sikstinskoj kapeli. Ovi su komentari toliko razljutili Michelangela da je naslikao Biagio da Cessna u donjem desnom kutu freske kao Minosa, suca podzemlja. Njegov portret ima magareće uši, a oko njega je omotana zmija koja mu grize genitalije. Biagio je prosvjedovao Papi, no on je rekao da kao Papa ne može učiniti ništa kad je riječ o temi pakla. Kasnije, godinu dana nakon Michelangelove smrti 1465. godine, papa Pavao IV dao je umjetniku Danieleu de Volterri prikriti mnoge od ovih figura.
Obnova
Sjajno stanje Sikstinske kapele koje vidite danas je zahvaljujući opsežnoj restauraciji iz 20. stoljeća. Obnova na Sikstinskoj kapeli započela je 1980. godine. Nakon stotina godina, nevjerojatna umjetnička djela kapele bila su skrivena iza naslaga prljavštine. Samo je strop devet godina čistilo osam restauratora, iako su Michelangelu trebale samo četiri godine za slikanje. Cjelokupna obnova trajala je četrnaest godina. To je financirala japanska TV kompanija Nippon u zamjenu za autorska prava na slike do 2019. godine.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
