Samostan Marija Zvijezda
Početke proizvodnje sira u trapističkom samostanu Mariji Zvijezdi nalazimo još 1872. godine, u maloj sirani koju je sagradio opat Franz, a koji svoj sir naziva švicarskim. No, rad ove sirane nije dugo trajao zbog bolesti stoke koja je prouzrokovala nedostatak mlijeka. Proizvodnja “pravog” sira trapista započela je ponovno 1882. godine, kada je u banjalučki samostan stigao opat Ignacije iz francuskog samostana “Port-du-Salut”.
U početku je sir pravljen samo za potrebe samostanske zajednice, a kasnije su ga pravili i za tržište Austrije i Ugarske, ali i cijele Europe. Bio je veoma tražen i odlikovan je brojnim priznanjima na europskim sajmovima. Naziv i porijeklo sira Port-du-Salut, iz francuskog samostana, su 1876. godine zaštićeni (Véritable fromage de la Trappe du Port-du-Salut) i nije se smio proizvoditi nigdje osim u matičnom samostanu.
Izrada ovog sira, pod drugim nazivima, proširila se po ostalim trapističkim samostanima u Francuskoj i po ostalim zemljama, te je tako dospjela i do Bosne, odnosno Banja Luke. Sirevi su nazivani po mjestima, ili po nazivima samostana, npr. Trappiste de Belval, Trappiste de Tamié, Citeaux, itd.
Prvi naziv sira Maria Stern
Tako je i prvobitni naziv banjalučkog sira bio trapist Maria Stern, a poslije trapist Marija Zvijezda. Tajnovitost u načinu izrade sira je čuvana tako što je u njegovoj izradi sudjelovalo desetak specijaliziranih stručnjaka. Pojedini proizvodni zahvat radio je samo jedan sirar. Svaki sirar znao je do perfekcije samo svoj dio posla, dok je posao ostalih za njega bila tajna. Sir su pakirali i otpremali željeznicom naručiteljima po cijeloj Austro-ugarskoj monarhiji, ali i van njenih granica. Također, bili su i službeni opskrbljivači sirom kraljevskog dvora u Beogradu.
Ponovo pokrenuta proizvodnja
Proizvodnja originalnog Trapist sira bila je krajem XX. stoljeća potpuno zamrla, ali su je krajem 2008. godine banjalučki trapisti ponovo pokrenuli, i to po tajnoj originalnoj recepturi. Trapist sir “Marija Zvijezda” pripada grupi polutvrdih sireva za rezanje, oblika niskog koluta s glatkom i suhom korom. Konzistencija mu je mekana, nježna, elastična i plastična. Boja tijesta mu je žućkasta, prerez gladak i sjajan bez ili s malo okašaca veličine zrna leća. Miris mu je čist, specifičan po mlijeku, a okus slatkast i umjereno slan. Zbog tajnovitosti izrade, ne postoji opis proizvodnje izvornog banjalučkog Trapista, tako da se ona može samo nagađati.
Preneseno s prijateljskog portala BH Putovanja
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
