Italija je uvijek dobra ideja i uvijek joj se rado vraćam.
Koliko god sam puta bila u Italiji, nikada mi ne može dosaditi i svaki boravak tamo me posebno veseli. A u studenom je bila posebno primamljiva jer je povratni let za jug bio samo 33 eur (Trst – Bari)! I još uz to smo našli divan apartman sa privatnim, grijanim, unutarnjim bazenom za 150 eura u Alberobellu (a i onaj u Bariju je bio super)! Pa tko bi to odbio?! Ali, krenimo redom…
Slijećemo u simpatični Bari predvečer
Nakon puštanja stvari u apartmanu, odmah odlazimo u noćni razgled grada. Inače, apartman je u strogom centru, smješten u jednoj od onih tipičnih, uskih, popločenih ulica, gdje suše bijeli veš na štriku i dovikuju si kroz ulicu kao pravi Mediteranci. A još je bolja stvar da su svako jutro tamo none koje ručno mijese i suše paštu (među ostalim i čuvene orecchiette) na stolovima niz ulicu te prodaju svoje domaće proizvode (Via Arco Basso iliti popularno „Strada delle Orecchiette“). Krećemo u šetnju jednom od glavnih ulica, koja je bogato nađinđana božićnim ukrasima, a okružuju nas lijepe fasade, mnoštvo ljudi, ulični performeri i dobra atmosfera. Ulazimo u trgovinu koja ima sve božićne ukrase koje možete zamisliti, kao u bajci. Najljepši dio je predivna maketa grada, koja doslovno ima sve što imaju i pravi, veliki gradovi, samo umanjeno i najslađe ikad. Šetamo dalje preko trgova, uz kazališta i operu, te dolazimo do luke, gdje je lijepa šetnica uz more (jedan od najdužih lungomarea u Italiji), kao i veliki panoramski kotač. Potom se nagrađujemo predobrom večerom uz nekoliko jela, vinom i limoncellom, jer ipak je to Italija i moraš ugoditi nepcu na najbolji mogući način. Šećer na kraju dana je najfiniji gelato ikad, ispred utvrde Castello Svevo di Bari, napravljene u 12.stoljeću.
Điranje po gadu
Sljedeće jutro prvo posjećujemo „naše susjede“, već spomenute none koje prave paštu, kupujemo fine, domaće medenjake i krećemo u novo điranje po gradu. Upijamo sunce maksimalno i guštamo uz more. Ima li veće sreće nego skinuti se u kratke rukave usred 11.mjeseca i sunčati na rivi, dok ti lagani morski povjetarac prolazi kroz kosu?! Doručak je opet rapsodija okusa. Prvo panzerotti, pizza i focaccia (uz kavicu i juice), a onda tipični specijaliteti Barija „s ulice“ – popizze i sgagliozze. Nema mršavljenja kada si u Italiji! Lutamo dalje ulicama, kupujemo suvenire, te ulazimo u baziliku svetog Nikole, gdje se čuvaju njegove relikvije, a ispred nalazi njegov kip. Puni dojmova odlazimo za Alberobello!
Alberobello mi je bio velika želja otkada sam ga prvi put otkrila i vidjela slike.
Mislila sam si kako neko mjesto može biti tako slatko i posebno, s bajkovitim kućicama koje kao da su pravljene za Štrumpfove ili patuljke. Nije ni čudo da su pod UNESCO-vom zaštitom još od 1996.godine. Ove jedinstvene kuće nose naziv „trulli“, a građene su tehnikom suhozida, od bijelog vapnenca, dok su im krovovi specifičnog, stožastog oblika i sive boje. Ipak, razlog zašto su tako građene je zapravo vrlo praktičan – stanovnici su ih gradili bez veziva (suhozid) kako bi ih mogli brzo srušiti u slučaju dolaska poreznika, jer se u to vrijeme porez plaćao na gotove kuće. Kada bi opasnost prošla, ponovno bi ih sklopili kao poput Lego kockica. Na mnogim krovovima mogu se vidjeti bojom iscrtani kršćanski ili poganski simboli (zvijezde, srca, polumjeseci) koji su služili za zaštitu obitelji. Najljepše se „izgubiti“ i samo lutati uskim uličicama, diveći se ljepoti ovakve arhitekture.
Na neke se kućice može i popeti na krov te uživati u pogledu na cijeli grad. Mnogo njih je pretvoreno u suvenirnice, restorane, kafiće i galerije, ali i smještaje. Međutim, mi smo ipak izabrali lijepo uređeni apartman koji je imao svoj vlastiti unutarnji, grijani bazen, saunu i uključen doručak, za što se cijena od 150 eur činila sasvim OK. A privatni wellness nakon fine večere i noćne šetnje po slatko okićenom Alberobellu se činio kao baš super ideja! I bila je!
Trst za kraj
I za kraj ovoga kratkog, ali slatkog putovanja, evo nas u Trstu! Šteta je samo sletjeti na aerodrom, a ne provesti još jedan dan ovdje. Nisam prvi put u Trstu naravno, ali sam se taman podsjetila kako ovaj lijepi grad definitivno nije samo za shopping, nego i điranje i uživanje. Nakon noćenja u preslatkom privatnom apartmanu i doručka „u krevetu“ kao da si u hotelu (doslovno su nam donijeli sve na tacni, a večer prije smo birali što ćemo jesti s bogatog menija), odlazimo u grad. Puhala nam je jaka bura, ali sunce je ipak popravljalo dojam, pogotovo kada smo sjeli u čuvenu kavanu na glavnom trgu Piazza Unità – Caffè degli Specchi. Tamo je bila zavjetrina na terasi, sunce nas je grijalo, a mi smo srkali naše kavice i toplu čokoladu na ovom povijesnom mjestu iz 1839. godine, smještenom u Palazzo Stratti, te uživali u pogledu na cijeli trg i more u blizini.
Kasnije šetamo dalje uz Canal Grande, Teatro Romano, Piazza della Borsa… Potom se penjemo na brdo i dolazimo do dvorca Castello di San Giusto, odakle se pruža dobar pogled na grad. Kao šećer na kraju, odlazimo do prekrasnog Castello di Miramare, koji uvijek iznova osvaja ljepotom i šarmantnom šetnicom uz more. Naravno, Trst ipak nije mogao proći bez jako dobrog shoppinga na granici i fine večere u Kopru!
Za više detalja posjetite moj IG profil nynych_v.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
