Prije samog puta sam pročitao par tekstova ai uputa o Sjeverom Cipru, no kao i inače, ništa me nije pripremilo za sam prelazak granice autom.
Službenica rent a cara gdje smo podigli auto na aerodromu u Larnaci (Grčki dio) nije bila impresionirana najavom prelaska na drugu stranu i nije dala nikakva uputstva. Prilikom dolaska na granični prijelaz je trebalo stati na parking, izaći s putovnicama iz auta i otići do šaltera. Na drugom se šalteru plaćalo dodatno osiguranje i to samo 20 Eura što je sasvim uredu za tri dana boravka.
Cesta koja je vodila prema Famagusti prolazi kroz onaj napušteni dio pa sve izgleda kao iz horor serije Walking Dead samo bez zombija. Nema ni žive duše iza žice. Snalaženje u gradu je problematično jer GPS ne radi (nema karata van EU), a nema ni free data roaminga pa se trebalo snalaziti s unaprijed skinutim kartama.
Put nas je vodio prema Salamis Bay Conti hotelu koji se nalazi dosta izvan grada. Kako je bilo prohladno i zima, prvi dojam nije bio sjajan, no kasnije se popravilo. Inače ne volim all inclusive hotele jer je u pravilu hrana industrijski loša, a vina i piva razvodnjena. Ovaj put je crno vino bilo dobro, no kako se za nas četvero ne može naručiti boca nego svaki puta po čaša, igrali smo se mačke i miša s konobarima koji su, kao namjerno, gledali u drugu stranu. Hotel je na odličnoj lokaciji i na dugoj pješčanoj plaži. Mora da je ljeti puno bolje nego tih februarskih dana. Bio je pun ljudi, uglavnom penzića iz Njemačke i Turske.
Famagusta je bila poseban doživljaj. Pogled sa zidina prikazao je staro središte grada okupano suncem. Uske ulice, poput rave turske mahale, skrivaju brojne dućančiće koji kao da su isti ovdje ili u Antalyji ili u Skopju. Uglavnom, kako mi se činilo, bofl roba i mnogo kopija poznatih brendova loše kvalitete.
Puno bolja je ponuda hrane i slastica koja je na majstorskom nivou. Famagusta je bila jedan od najbogatijih gradova, a ne tako davno i najmondenije turističko središte Europe. Prije St.Tropeza, Portofina ili Marbelle Famagusta je bila mjesto u kojem su se družile holivudske zvijezde s grčkim brodovlasnicima i arapskim šejkovima. Neke su se kasnije i udale.
Sav taj glamur je završilo naprasito. Dio grada Varosha je u to doba imao skoro pola svih turističkih kapaciteta na otoku te najbolje hotele na Mediteranu. 14.8.1974 su Turci ušli tenkovima u Varoshu. Grci i turisti su pobjegli i nikad se nisu vratili. Grad je opasan visokom ogradom o stavljen da u netaknutom stanju čeka rješenje kojeg niti danas nema. Grad duhova se može pogledati samo iz daljine.
Najljepše mjesto koje smo posjetili je grad Kyrenia/Girne. Nalazi se na strani prema Turskoj i povezan je trajektima. Starim središtem koje se nalazi oko zaljeva i stare luke dominira utvrda s koje se pruža pogled na grad.
U tom dijelu nema nekih posebnih znamenitosti, no šetnja ulicama i po luci daje posebnu atmosferu starog ribarskog grada. Brojne terase i lokali nude lokalne specijalitete i dobru tursku pivu.
Ono što je najzanimljivije su ruševine dvorca Saint Hilarion te Buffavento iznad grada te opatije Bellapais.
Državu Sjeverni Cipar gotovo nitko nije priznao, iako ima aerodrom, nema direktnih linija prema Europi nego samo prema Turskoj. Aerodrom je pored jedinog zidovima podijeljenog glavnog grada u Europi Nikozije.
Nikozija je djelom moderni grad, a dijelom pješačka zona i raj za šoping. U dućanima se prodaju fejkovi svih brendova i nisam vidio nešto dobro ili originalno osim rukotvorina. Pješački prelaz prema južnom dijelu je vrlo labav i bez neke oštrije kontrole. Stranci su nosili pune vrećice Luis Vuittona, Chanela, Adidasa i Nikea bez da ih je netko pregledao.
Cipar ima vrlo bogatu povijest. Vjerojatno od nekih starosjedioca već stoljećima nema nikoga. Otok je promijenio brojne vlasnike i sile. Najpoznatiji su Grci, Rimljani, Bizant, Križari, Templari, Lusignanci, Venecija, Otomansko carstvo, Englezi i Grci. Od 1960. je Cipar nezavisna država koja je bila pod velikim utjecajem Grčke. To nije odgovaralo Turcima koji su bili naseljeni na trećini otoka te je to i danas posebna teritorija Sjevernog Cipra. Drugi, onaj veći dio je država Cipar, članica EU.
Dio Sjevernog Cipra je nešto slabije razvijen, ali s više očuvanom povijesnom baštinom. Južni dio je turbo turizam na steroidima. Hotel do hotela i ogromna masa turista. Otokom sam proputovao u veljači, dakle kad je bilo malo posjetioca. Nismo došli na kupanje nego na istraživanje i ispunili smo zadatak.
Subaru koji smo unajmili je bio oko 30E na dan. Dovoljno velik za četiri putnika i dvije velike torbe te četiri manjih. Na Cipar je najlakše doći LCC linijama iz nekog grada u okruženju. Mi smo iz Beča s Laudamotion za 50 Eura. Od pet velikih otoka Mediterana (Korzika, Sicilija, Malta, Kreta i Cipar) ovaj je bio najmanje zanimljiv.
Sljedeći nastavak je država Cipar.
Posjetite naš YouTube kanal.
