Travel AdvisorTravel Advisor

Aveiro: opasna luka u Portugalu

Aveiro, Portugal

“Lady Kathleen” je brod za prijevoz ukapljenog plina pod tlakom (Fully Pressurized Liquid Gas Carrier). U najmu japanske kompanije, točnije njezine europske podružnice, trenutno prevozi VCM (Vinyl Chloride Monomer) za potrebe tvornice u Ciresu – Portugal.
Poduzetni Japanci se nisu libili doci iz Tokija, otvoriti ured u Bruxellesu i preoteti europskoj konkurenciji unosan posao.

Pomorski business

Općenito ovaj pomorski “business” je interesantan sam po sebi: brod vije zastavu Hong Konga, kompanija registrirana u Liberiji, naručitelj iz Portugala, posrednik iz Japana, osiguravatelj s Bermuda, upravljanje i z Belgije, posada…. od svud pomalo.
Dakle, teret se pronalazi i krca po Europi a iskrcava uvijek u Aveiru gdje postoji terminal za iskrcaj i tankovi za skladištenje. Odatle se plinovodom šalje, u 30-ak kilometara udaljeni Cires. Tamošnja tvornica koristi VCM kao sirovinu u proizvodnji plastičnih masa.

Aveiro – Venecija Portugala

Aveiro je grad od 64000 stanovnika i užurbana mala luka u Portugalu. Najveća dopuštena duzina broda koji može ući u luku Aveiro je 120 metara sto “Lady Kathleen” upravo zadovoljava. Luka se nalazi na poziciji: 40 – 39 ‘N i 008 – 45’W. Otprilike na pola puta između Lisabona i Porta. Stanovnici se vole pohvaliti kako njihov grad još nazivaju i “Venecija Portugala” zbog mnogih kanala kojim je grad ispresijecan i brodica nalik venecijanskim gondolama vezanim uz kanal u središtu grada. Ove brodice služe i kao svojevrstan “Wall Of Complaints” lokalnim umjetnicima koji svojim crtežima i karikaturama “komentiraju” razne događaje u gradu i poteze vlasti.

Porto do Aveiro predstavlja mučan doživljaj svakom zapovjedniku broda, posebno u zimskom periodu. A evo i zašto:
Luka se nalazi na ušću rijeke koja se izljeva u Atlantik ravno kroz dugu plažu bez imalo prirodnog zaklona.Ulaz u luku štiti samo kratki lukobran sa sjeverne strane. Zimi je luka često zatvorena za promet. Tada treba usidriti i čekati da se more smiri. Sto može i te kako potrajati. Kada se sidri po takvom vremenu sidro se mora dizati i ponovno bacati najmanje jednom dnevno da se pijesak ne bi nakupio oko sidra na dnu i tako ga “zacementirao” za sva vremena.
No to nije sve. U zimskom periodu prevladava vjetar iz NW i Struja iz N smjera, te kad vjetar padne, dugi oceanski valovi mrtvog mora i struja ostaju. Piloti tada daju brodu dozvolu za ulazak ali se sami ne ukrcavaju sve dok brod ne uđe u sigurnost kanala. Iz svog pilotskog tornja putem radara pokušavaju navoditi brod i davati upute zapovjedniku, čijih “5 minuta” tada počinju. Brodom se treba približavati ulazu sto je moguće blize sjevernom lukobranu jer more i vjetar nose brod prema jugu i plićini. Ali opet ne preblizu jer tijekom zime vjetar i more nanesu pijesak oko vrha sjevernog lukobrana i tako smanje dubinu na ulazu koju tada nitko točno ne zna. S južne strane je i inače plitko, tako da za ulaz preostaje samo uski prolaz koji sami sebi morate stvoriti u glavi. I nadati se da ste dobro procijenili.
Kada je prednja polovica broda već unutar kanala, i vi već počnete misliti da je sve gotovo, postoji opasnost da se stvori svojevrsna poluga i more naglo zanese krmu u desno. Pramac se okrene prema sjeveru i brod punom brzinom ide ravno na unutarnji zid “djige”.

Hoće li kormilo poslušati?!

Iako je zima (i lose vrijeme) bila u principu, iza nas, još dva dana prije dolaska u Aveiro predosjećao sam da će to biti još jedan od onih ‘paklenih’ ulazaka. Polje niskog tlaka sporo se premještalo iznad Irske a široko polje visokog tlaka stacioniralo iznad centralnog dijela sjevernog Atlantika. Tamo gdje su se dodirivali oslobađali su ogromnu silu koja se u obliku snažnog vjetra spuštala iz NW na obale Francuske i Portugala. I tako pušući neprekidno stvarali su valove duge i do 100 i visoke 10-ak metara.
Na tim smo valovima klizili sve tamo od sredine Biskajskog zalijeva na putu iz Rotterdama. Kako nismo uspjeli stići za danjeg svjetla, noć smo proveli na sidru ispred luke.
Ujutro: Sidro podignuto; “Check-liste” popunjene. Piloti?
‘OK Captain, you may proceed’ ohrabrivali su me iz sigurnosti svoje pilotske stanice preko radija. Sa zebnjom oko srca sam dalekozorom gledao kako se ogromni valovi razbijaju i pjene na prekratkom lukobranu. Dok se je brod punom brzinom, jer s manjom kormilo ne sluša, približavao ulazu, glumio sam (bezuspješno) ležernost zbijajući sale (pravo mjesto za surfing) i pijuckao kavu čvrsto ukopan uz prozor. Ogromni valovi su bacali brod lijevo – desno tako da je pramac bio okrenut čas u sjeverni, čas u južni lukobran. Svugdje samo ne tamo gdje bi trebalo – u sredinu. Sto smo se vise približavali to su napetost i uzbuđenje sve vise rasli, a brod sve vise plesao i poskakivao.

Opasni manevri

‘Dubina ispod kobilice 3 metra’ čuje se glas trećeg oficira iz pozadine;
‘Kormilo vise ne sluša’ kormilar će za njim;
‘Hard to Starboard – Full speed ahead’ dopire panični glas pilota iz radio-stanice.
Brod se munjevito približava ravno prema sjevernom lukobranu nošen dugim valom. Polako, kao vječnost ipak se počinje okretati u desno. Sve brze i brze. Najednom vozimo ravno u južni lukobran. ‘Kormilo sasvim lijevo!’ vicem kormilaru. Kao kroz maglu čujem glas pilota koji mi savjetuju u kojem kursu da usmjerim brod, i sami svjesni besmislenosti tih savjeta. Sve se odvija prebrzo da bi mi itko mogao pomoći. Željezno čudovište se i ovaj put smilovalo i poslušalo kormilo. Kao torpedo ulijećemo u nestvarno mirnu vodu kanala.
I odjednom – tišina.
Smanjujem motore na pola snage. Prestaju vibracije koje su dotada tresle brodom zbog snage motora i plićine mora. Čujem povike s palube i kroz prozor vidim da se je skoro cijela posada skupila ispred nadgradna odakle su promatrali spektakl.Napetost je naglo popustila i sad glasno komentiraju svi u glas. Dok pilotska brodica pristaje uz bok broda, postajem svjestan lupanja svog srca koje kao da hoće iskočiti.

Opuštanje

Kasnije to popodne, zastajem ispred brijačnice u gradu odvažući u sebi za i protiv. Odlučujem ipak prije ući u obližnju Bodegu na decilitar crnog. Pa još jedan. Dok sjedim u stolcu zamotan u brijačevu pregaču, osjećam kako mi vino zagrijava tijelo. Brijač se užurbao oko moje glave, mrmlja uzbuđeno na lokalnoj šuškavoj verziji portugalskog nešto o ‘Benfici’ i ‘Sportingu’, o nečuveno lošoj utakmici. Klimam suosjećajno glavom i gledam kako pramenovi kose padaju na pregaču. Prije mjesec dana nije bilo ovoliko sijedih.

Sutra je partenca. Biskaj opet “kuha”. A brod u balastu.
Another day – another dollar.

Aveiro, Portugal, 30/04/2001 Tekst: Radovan Škarica

Travel Advisor – Wine & Gastro

Posjetite naš YouTube kanal.

Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima Savjetnik za putovanja Travel AdvisorSavjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.

Previous articlePiknik ili roštilj uz 3 top Polidog recepta koji će vas oduševiti
Next articleDvorac u kojem je Jackie Chan umalo izgubio glavu – Stari grad Samobor