3 dana biciklom po Sloveniji
Biciklizam postaje najvažniji dio aktivne turističke ponude Slovenije. Skijanje ili kupanje ovise o sezonama i klimatskim uvjetima, dok biciklizam traje duži dio godine. Od početka proljeća do zime, a za mnoge i duže. Slovenija kao dobro uređena zemlja se pripremila pa je u Europi prepoznata kao idealna zemlja za biciklizam.
U organizaciji Gordane i Milana Sredojevića i sami smo se okušali u vožnji na dva kotača kroz neke od najljepših dijelova Slovenije.
Tri dana u tri regije
Prvi dan smo počeli u Vipavskoj dolini. Dva i pol sata od Zagreba nije dalek put da bi se došlo u ovu pitomu dolinu u kojoj se susreću Mediteran i Alpe. Bogata i plodna dolina u kojoj su na svakom dijelu vinogradi, trešnje i ostali voćnjaci, upravo mami na to da ju bolje upoznamo.
Vipavska dolina
U selu Lože smo pronašli odličnu malu agenciju za iznajmljivanje bicikala – Dimbikes. Odlični električni bicikl su pravi izbor. Ana i Dimitrij su nas provezli kroz zavojite i ponekad strme puteve između vinograda pa sve do vrhunaca brdašca s kojih se pruža pogled na dolinu.
Prva stanica je bila moderna vinarija Guerilla Wines koja se smjestila na vrhu brda. Kušali smo različita vina i omastili brk s domaćim narescima i kruhom. Odlično mjesto za pauzu i kušanje. U objektu su i tri luksuzna apartmana. Pravo mjesto za avanturističko-romantični vikend.
Provezli smo se kroz mnoga sela. Lijepa i uredna mjesta su Goče, Erzelj, a i druga. U svima se može pronaći sobe i apartmane. Sve je vrlo čisto i uredno i zove na odmor. U nekoliko sati prošli smo dvadesetak kilometara te zahvaljujući vodičima obišli dosta toga. No, turistima su dostupne i karte te oznake biciklističkih staza tako da je snalaženje vrlo jednostavno. Ako niste u formi, kao što mi nismo bili, onda su električni bicikli zakon za sve. Puno je lakše, a doživljaj isti.
Prije večere je valjalo posjetiti još jednu vinariju. Petrič Wines u mjestu Slap je vinarija s dugom tradicijom, od 1778.godine. U obiteljskom je vlasništvu, a mladi Urban Petrič je uspješno vodi zadnjih desetak godina. On je osma generacija koja je od male vinarije stvorila ozbiljan obiteljski posao. Kao i njegovi prethodnici, poslu pristupa s puno ljubavi i strasti, ali i znanja, pa je uspjeh garantiran.
Vipava
Nakon toga, krenuli smo prema mjestu Vipava. Mjesto nalik na ona u susjednoj Italiji ima neki poseban šarm i veliki spomenik partizanima u samom centru. Dok nije bilo granica u nekoj bivšoj monarhiji, sve je to bila jedna regija iz koje je hrana odlazila na bečke stolove. Regija je i danas bogata plodovima polja, što se najbolje može okusiti kroz inovativnu kuhinju majstora Erika Žabara u gostilni Krhne u središtu mjesta.
Krhne u Vipavi
Kušali smo marinirana guščja jaja, cvjetove medvjeđeg luka, vrhunski kraški pršut, tjesteninu s nadjevom kobasica te sporo kuhane obrazine s palentom. Baš tako, kušali, jer je toliko svega bilo da nismo mogli pojesti. Uz to su se pila razna vina domaće kuće Vipava, koja je poznata i u Hrvatskoj.
Villa Fabiani
Taman kad smo pomislili da ne može bolje stigli smo u dvorište Ville Fabiani i ostali bez daha. Smještena u malom selu Kobdilj, doima se kao dvorac iz bajke. Pomno uređen ružičnjak, veličanstvena ogromna murva starija od 400 godina, bazen pored vinograda, interijer kao u najboljim hotelima, ekskluzivno namještene sobe i što još reći? Mjesto na kojem želimo ostati. Što duže.
No, Villa Fabiani ima svoje legende. Max Fabiani je bio poznati arhitekt u Beču, jedno od dvanaestero djece veleposjednika Antonija i Charlotte von Kofler. Nakon što je umro, dvorac je propao dok ga nisu spasili Blanka i Andrej Malgaj. Oživili su ga na najbolji mogući način. U vinogradima u suradnji s Vinima Štoka raste malvazija i nama malo poznata kraška sorta pikolit koje smo kušali. Pikolit je bio poznat još u doba Rimljana i smatra se gospodskom sortom koja se radi iz sušenog grožđa. Pila se na dvorovima diljem Europe te u Vatikanu.
Nije još sve završeno, a s nestrpljenjem čekamo muzej oldtimera Porsche automobila koji se uređuje u bivšoj konjušnici. Mjesto je na koje se želimo vratiti i vračati.
Barkola
Nismo odmah htjeli napustiti ovaj, sad već dragi nam vipavski kraj, pa smo svratili na ručak u seosko gospodarstvo Barkola u selu Dormberk. Bogata tradicija obitelji Kavčić fokusirana je u mladom gazdi Tadeju kojemu je tek 34 godine, a radi već desetak godina nakon završenog fakulteta vinogradarstva.
Članovi su vinskog konzorcija Vipavske doline. Lokacija vinograda Škrlici je pod nagibom od 42% i najtoplije je mjesto regije. U njihovom se prostoru mogu kušati i kupiti vina te pojesti pravi seoski ručak, kao što je kobasica s palentom. Posebno je dobar bio četiri godine stari pršut koji je otvoren pred nama.
Bled za uživanje
Nakon svih ljepota i bogatstva boja, mirisa i okusa valjalo je voziti do Bleda. Srećom Milan je obavio taj dio posla i za manje od dva sata smo se našli u potpuno drugačijem okruženju. Nježna brda su zamijenile Alpe.
Bled je najpoznatija turistička atrakcija Slovenije. Sreli smo Maju Lakotu iz TZ Bleda i popričali o stanju turizma u ovom kraju. Regija oko jezera ima oko 8.000 stanovnika i više od 9.000 turističkih ležajeva. Mnogi dolaze na dnevne izlete pa u punoj sezoni zna biti gužva. Bled je za Sloveniju kao što je Dubrovnik za Hrvatsku. Mnogi turisti na kružnim turama niti ne znaju u kojoj se zemlji nalaze, no znaju za Bled.
Hotel Ribno Alpine Resort
U ovo doba godine ima turista, ali nije gužva pa je vožnja biciklima oko jezera bila pravi doživljaj. Prijavili smo se u lijepom hotelu Ribno Alpine Resort. Vlasnik Matija Blažić nas je proveo kroz razne vrste smještaja koje nudi. Lokacija je savršena. Nalazi se na kraju ulice, izvan sela u idiličnoj šumi punoj visokih smreka i na rubu kanjona iznad Save Bohinjke.
Ponuda se sastoji od tri vrste smještaja. Hotelske sobe su, kao i čitav objekt, u drvu koje uređuje i pronalazi Matija sa svojim timom majstora. Većina drva je iz starih sjenika i štala. U hotelu se nalazi restoran za večere i doručak koji se poslužuje iz bogatog švedskog stola. Hrana je bazirana na domaćim sezonskim namirnicama. Poseban naglasak je na suživotu s prirodom tako da je 2018. postao prvi u Sloveniji „Zero Waste Hotel“ i glamping.
Kako sam Matija kaže voli drvo te bicikle i bicikliste. Sve se vrti oko toga pa su poznati kao „Cycling Resort“. Većina gostiju koje smo vidjeli su biciklisti. Neki dovoze svoje, većina iznajmljuje pored hotela gdje je njihov centar za biciklizam.
Iza centra se nalazi Ribno Luxury Glamping. To je naselje drvenih kućica na kat s četiri kreveta, privatnom saunom te na terasi vrućom drvenom kadom i spremištem za bicikle. Unutar naselja se nalazi bazen koji liči na jezero i kafić. Hrana je organizirana po želji u hotelu koji je udaljen dvadesetak metara. Savršene kućice idealne su za odmor za obitelji s djecom, prijatelje ili uživanje u dvoje. Ima 17 luksuznih drvenih kućica veličine oko 20 kvadrata.
To nije sve. U jednom dijelu se nalazi Ribno Alpine Glamping. Nešto skromniji, ali nimalo manje šarmantan. Zapravo ga mladi vole više nego hotel ili luksuzni dio. Ovdje su kućice manje, oko desetak kvadrata za dvije osobe. Svaka ima malu terasu te na njoj drvenu vruću kupku. Toaletni dio je posebno, kao u pravom kampu. Vrijedi probati jer je poput kućica iz bajki o Kekecu ili ivici i Marici.
Biciklom oko jezera
Unajmili smo bicikle i krenuli za Matijom kroz polja i naselja. Okolnim putem prema jezeru tko da smo napravili nešto više od 20 kilometara po relativno ravnom terenu. Naravno, imali smo električne bicikle vrhunske kvalitete i skoro nove. Na cestama se vidi da je već skoro pola bicikala s pomičnim električnim motorom koji pomaže koliko i kada treba.
Kranjska Gora
Biciklističku posjetu Sloveniji smo zaključili vožnjom kroz predivnu dolinu Tamar iznad Planice. Krenuli smo iz Kranjske Gore. Posudili smo bicikle u Intersportu Bernik. I ovaj put su bili vrhunski električni novi bicikli. Do Planice ima oko pet kilometara lagane vožnje po posebnoj asfaltiranoj stazi. Skakaonice su vrijedne divljenja. Na nekima se skače i trenira čitave godine pa smo imali priliku vidjeti neke nove klince kako lete nebom. Ona najveća je zatvorena.
Pored parkinga je sagrađen moderni Nordic Center Planica u kojem se nalazi muzej i restoran. Ono što je posebno zanimljivo je staza za skijaško trčanje u podzemnoj garaži koja je otvorena čitave godine. Prošli put sam probao uz pratnju učitelja hodati na skijama. Nije lako. U sredini objekta se nalazi velika cijev s okomitim ventilatorom u kojoj se može lebdjeti. Za taj se gušt treba naručiti u naprijed.
Od Planice do planinarskog doma u dolini Tamar ima pet kilometara po makadamu. Na toj su dionici naši bicikli sa širokim gumama pokazali pravu vrijednost. Na terasi planinarskog doma smo jeli odličan ručak. U ponudi je nekoliko domaćih jela poput, teleće popare, ričeta s kobasom, juha od gljiva i domaćih štrudli od borovnica i slatkih štrukli raznih okusa i punjenja. Sve to uz dobru pivu Union.
Jasna
Posjet smo završili kavom na divnom jezeru Jasna pored Kranjske Gore. Naučili smo da je kvadrat skup kao u Dubrovniku, da nema gradnje, ali ipak ima te da su motoristi i biciklisti oduševljeni brdskom cestom koja preko Vršića vodi do Bovca.
Slovenija je puna ljepota koje treba otkriti. Bio sam zaista mnogo puta u raznim dijelovima, no svaki put otkrijem nešto novo i uzbudljivo. Zimi smo obišli pet skijališta u pet dana, a sada tri regije na biciklima. Vozeći auto se vidi puno. Na biciklu još više. Doživjeli smo sunce, kišu, vrućinu i hladnoću duboke šume. Sve u tri dana. Rijetko koja zemlja može ponuditi tako sadržajan program u tako kratkom vremenu. Slovenija to zna i može.
Vikend u Sloveniji kojeg želimo ponoviti.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
