Jug Hrvatske, a pogotovo dio iz kojeg ja dolazim i u kojem sam provea svoje nježne godine je prilično kritičan i zatvoren prema seksu kao temi. Da nema interneta i blagodati masovnih medija mlađarija bi virovala kako nam dicu nose rode i da se nitko pod kapom nebeskom ne seksa osim ako nije istetovirani narkoman ili vegeterijanac.
Tako naša ruralna legenda kaže da je prije nekoliko lita jedna djevojka malo slobodnijeg stila odjevanja prošla kroz selo, a tri lokalne babuške se zgrozile, utiho, naravno, da ih ne bi netko čua.
– Znaš, ona ti se seksa s muškima, kazala je najupućenija od njih.
– Za Gospu Blaženu, šta to govoriš, snebivala se druga, a trećoj su se noge skoro posikle pa se samo u tišini križala.
Eto, kad odrastete u mojim krajevima onda su vam je prvi posjet Amsterdamu kulturološki šok. Tako je prije 7, 8 godina bilo i meni. Bilo mi je smišno šta dame noći stoje u izlogu, puće usne i gurkaju plastificirane grudi naprid dok nevine strance vabe u svoj zagrljaj.
Danas nekoliko krugova oko sunca kasnije stvari su mi jasnije. Nizozemci su jedan drug svit i na prostituciju i seks gledaju kroz drugačije očale.
Vodič kroz Četvrt crvenih svjetiljki.
Kod njih se prostitucija tolerirala još od srednjeg vijeka. Smatrali su da je to nužno zlo i virovali su da praksa kupovanja i prodaje seksualnih usluga smanjuje broj silovanja i pedofilije u društvu. Fleksibilni i tolerantni zatvarali bi uvik jedno oko na takve stvari radi društvenog dobra.
Tako je prva i najveća amsterdamska četvrt crvenih svjetiljki danas kultni De Wallen svoje misto naša di drugo nego u staroj luci. Mornari nakon dugog lutanja morima bi zadovoljili svoje životinjske nagone, a onda bi jurili na ispovjed. Zahvaljujući toj praksi izgradila se i najstarija amsterdamska crkva Oude Kerk. Još od početka 14. stoljeća Stara crkva, smještena u sred De Wallena, tukla je dobru lovu na čišćenju mornarskih duša nakon što su progužvali posteljinu u potrazi za zadovoljstvom.
Bilo je, da se ne lažemo, i kod Nizozemaca puritanskih faza u kojima su djevojke bile stavljene s onu stranu zakona, ali kao što mi na Balkanu dobro znamo – gdje postoji potražnja, postojat će i ponuda.
Ipak prvi koji je uvea malo reda u, kako ih u mom kraju zovu, kurbaluke nije bia Nizozemac nego Francuz. Napoleon je volia znat kome njegovi vojnici vire pod suknju pa je uvea crvene i bile kartone za amsterdamske prostitutke. Crveni bi dobile one koje su zdrave, a bili je namjenio onim koje su imale neku od tada poznatih bolesti. Zna je mali Francuz u potpeticama da se armija bolje bori kad je zadovoljena i zdrava.
Nakon toga su stvari išle manje – više svojim tokom da bi prije skoro trideset godina profesija prostitutke postala službeno prepoznata i priznata u nizozemskom društvu. Desetak godina kasnije u potpunosti legaliziraju prostituciju, a ostalo je povijest.
Danas rijeke ljudi plove De Wallenom, tone mlađahnih Engleza hrle izgubiti nevinost u njemu, a čak i vodiči znaju kroz ovaj kvart prošetat svoje putnike. Prvoklasna turistička atrakcija, ali i biznis koji funkcionira na maksimi 20 – 50 – 3.
Naime, ustaljena tarifa je 50 eura, za 3 poze u 20 minuta. Nema tu velikog cjenkanja. Za manje ne ide i gotovo. Bit će sindikat drži tarifu ko što gondolijeri u Veneciji ne idu ispod svoje cifre.
Ljudi ponekad misle da je riječ Sodomi i Gomori gdje svatko naskaće na svakoga no stanje je posve drugačije. Zapravo sasvim pristojna četvrt u centru grada gdje se poštuju jasna pravila. Glavno pravilo je da se djevojke u izlozima ne fotografiraju ni pod koju cijenu. Ako prekršite pravilo policija će vam rado oduzeti mobitel ili aparat, a možda vas i dama pogodi jabukom ili bocom vode.
– Ne fotografirate ni blagajnice u banci ili pak gospođu koja radi u knjižnici bez dozvole pa zašto bi njih, rezimirao je jedan Nizozemac s kojim sam se našao u društvu prije par godina.
Nama možda teško shvatljivo, ali za Nizozemce je to mjesto kao i svako drugo. Roditelji vode djecu kroz De Wallen u vrtić, a tinejdžeri na biciklima jure na trening klizanja kroz Bloodstraat.
E da, kad sam već spomenuo Bloodstraat triba reć da je to jedno od posebnijih mista u De Wallenu. Lokacija je to u kojoj će vas uz crvena svitla dočekat i plavkasta koja sugerira da dama u izlogu nije ili nije u potpunosti dama već da ima i nešto gospodskog u sebi. Bilo je turista koji nisu slušali na satu, pa ih je ova činjenica malo iznenadila u trenutcima kada su hlaće već bile spuštene do koljena.
Danas turizam u Amsterdamu buja, a De Wallen i preostale dvije amsterdamske četvrti crvenih svjetiljki privlaće znatiželjnike iz cilog svita, no gradske vlasti smanjuju broj izloga. Čim su krenule te priče, gradonačelnik je reka da ne pokušava uništit prostituciju u gradu već da se broj soba i izloga samo malo smanjuje. Razlog je to što je nestalo balansa, a on je u nizozemskom društvu vrlo bitan.
Upravo zbog balansa i razumjevanja ljudske prirode danas je Četvrt crvenih svjetiljki misto di ćete umisto na kaotično orgijanje naići na registrirane obrtnice sa zdravstvenim osiguranjem i policijom na svojoj strani ukoliko prekršite zakon.
A tko zna možda vam se posreći pa sretnete i nekog člana ili članicu kraljevske obitelji u obilasku prozora. No to je sad tema za jednu sasvim drugu priču…
https://www.travel-advisor.eu/zasto-su-neke-avio-karte-jeftinije-od-drugih/
