Smješten u središtu grada, Centar djeluje kao mjesto susreta jezika, glazbe, plesa i svakodnevnih praksi koje indonezijsku kulturu približavaju lokalnom kontekstu. Indonezijski kulturni centar u Zagrebu predstavlja rijedak prostor u kojem se kultura aktivno živi i prenosi.
U samom centru Zagreba indonezijska kultura pronašla je svoj dom
Na adresi Ilica 150 smješten je prostor koji živi drukčijim ritmom. Prostor u kojem se isprepliću zvuci brončanih udaraljki, pokreti tradicionalnih plesova i melodija jezika koji privlači svojom muzikalnošću.
Sanggar Merah Putih, Indonezijski kulturni centar, djeluje kao suptilan most između dviju geografija i dvaju mentaliteta koji se, iznenađujuće lako, dodiruju.
Od 2015. godine Veleposlanstvo Republike Indonezije otvara vrata svima koji su voljni učiti, stvarati i istraživati. Ono što je započelo kao niz radionica postupno se razvilo u kulturni centar s jasno oblikovanim identitetom. Otvoren, inkluzivan i vođen idejom da se kultura ne promatra sa strane, nego živi iznutra.
U gotovo deset godina djelovanja kroz Centar je prošlo više od stotinu polaznika, čineći ga jednim od dinamičnijih mjesta kulturne razmjene u Zagrebu.
No, brojke su tek površinski podatak. Daleko je važniji prostor koji se stvara između polaznika i kulture koju upoznaju – prostor znatiželje, međukulturnog dodira i osobne transformacije.
View this post on Instagram
Rituali učenja i tijelo kao arhiv
Učenje indonezijskog jezika u ovom kontekstu rijetko je samo akademski čin. Voditeljica tečaja, kulturna antropologinja Tijana Mrđić, prenosi jezik kao živi sustav, otisak društvenih vrijednosti i kolektivnog imaginarija. Kada polaznici prvi put izgovore riječi koje im zvuče poput melodije, ulaze u prostor u kojem se jezik usvaja kroz senzibilitet prema kulturi iz koje potječe.
Plesne radionice vodi Mursethia Birowo
Tijelo polaznika postaje arhiv – kratkotrajan, ali intenzivan spremnik tradicije koja se prenosi pokretom. Tari Yapong, Tari Topeng Klana ili Tari Beksan su plesovi, ali i složeni društveni sustavi gesta, ritmova i identiteta.
View this post on Instagram
Zvuk kao putovanje bez distance
Možda se najdublji susret s Indonezijom odvija kroz gamelan – glazbeni sustav koji ne slijedi zapadnjačku logiku harmonije, već oko slušatelja gradi vibracijski prostor. Kada brončane ploče i gongovi zazvuče, prostor Centra postaje nešto između glazbenog studija i meditativne zone.
Gamelan je ujedno i najsnažnija simbolička osovina Centra. Uveo ga je profesor Johannes Radjaban, a razvila etnomuzikologinja Julija Novosel, koja je u Indoneziji provela više od dvije godine proučavajući ovu glazbenu tradiciju. Po povratku u Hrvatsku osnovala je ansambl Jaman Suara, jedini gamelan sastav u zemlji, čije su izvedbe s vremenom prerasle u kulturni fenomen.
View this post on Instagram
Nastupi u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, na Međunarodnom festivalu folklora te u osječkom Kulturnom centru djelovali su poput zvučnih portala. Kratkih trenutaka u kojima Zagreb na tren nalikuje Yogyakarti ili Surakarti.
Kada učenje preraste u putovanje
Zanimljivo je koliko brzo polaznici Centra razvijaju više od pukog interesa. Za mnoge učenje jezika ili plesa postaje početak dubljeg osobnog puta. Brojni su zahvaljujući stečenom znanju otputovali u Indoneziju, neki ondje studirali, a drugi se privremeno preselili, često uz podršku indonezijskih kulturnih stipendija.
Centar pritom ne nudi samo tečajeve, već iskustvo koje potiče ljude da zakorače u drugi svijet i u njemu pronađu nešto što im je blisko. U kulturnoj antropologiji takav se proces često opisuje pojmom transformativnog učenja – trenutka u kojem kultura koju upoznajemo počinje mijenjati i nas same.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
