Predrasude nas ne smiju ograničiti
Nakon osam godina solo putovanja i dan danas kada kažem: „Idem na put“, prvo pitanje mog sugovornika je: „Zar opet sama ili si možda našla nekoga?“. I bez obzira što su svi već navikli na moja solo putovanja, uvijek me na put isprati ista priča. Pazi se, javljaj se svaki dan, kako možeš sama, što ćeš raditi tamo, kako ti nije dosadno, zar te nije strah, što ako ti se nešto dogodi?! Predrasude su i dalje među nama.
Po povratku me ipak dočeka mrvu drugačija priča – šta si stvarno bila sama?
Tko te to slikao?
Svaka ti čast!
Znam da nitko od mojih bližnjih ne misli ništa loše i čak mi je i drago zbog ovakvih komentara i upita. Ja ih ja tumačim kao da im je stalo, ali čitajući nedavno članak koji je napisala jedna mlada djevojka koja putuje sama pogled mi je završio na komentarima ispod članka:
„Danas to ide ovako kod većine “samosvjesnih” žena: Putovanja, radi i studira (kao vrijedna je i pametna), psić ili mačak, more, fitness, shopping, prijatelj s povlasticama koji je visok i crnokos…stalno se kod većine sve vrti isto, dal’ možete izmisli nešto svoje i prestat glumatat!?“
„Kad negdje nestane u nekoj vukoj….. onda će biti jao majko.“
I svaki puta kada se susretnem s takvim komentarima moj stav je isti – za početak, zar je tako teško poštivati tuđa mišljenja i postupke, pogotovo ako ne utječu na vas?
Zar možete reći da niste nikad pročitali kako je neki par stradao na putovanju, da su opljačkani ili da su muškarci ubijeni, ozlijeđeni… Svjesna sam da smo mi žene nježniji spol i d samim time lakša meta, ali ako si dovoljno svjesna situacije i znaš što smiješ, a što ne, što je poželjno, što nije, onda ćeš se i ponašati u skladu s time.
Osobno sam rijetko na putovanjima sama vani noću i jako dobro ocijenim gdje se mogu kretati, a gdje ne. Bez obzira na to zna mi se dogoditi da dobijem upit od strane muškarca da li sam sama na putovanju. U takvim situacijama odmah kažem da nisam – da sam s prijateljicom ili prijateljem, ali ona/on je u dućanu ili se ne osjeća dobro pa je ostala/o u apartmanu. I krenem prema masi ljudi dok se ne osjetim sigurnom, a onda put apartmana.
Na kraju krajeva najneugodniju situaciju sam imala u popodnevnim satima u svom kvartu, u kojem živim 36 godina i nema koga ne znam. Dok sam hodala, iz vedra neba, ničim izazvana, dobila sam manjim kamenom u glavu od dečka koji je dolazio iz suprotnog smjera. Bez upućenog mu pogleda, riječi, slušala sam muziku i hodala prema stanu kad me odjednom pogodio.
Loših ljudi ima svugdje na Svijetu i jedini način ne naići na njih ili bilo koju drugu nezgodnu situaciju je ostati doma u svoja četiri zida. Tu se mogu dogoditi „samo“ dvije stvari – potres i požar. Ako bude potres ti se sakrij ispod stola, a ako izbije požar, napuni kadu vodom, legni u nju i drži dah najduže što možeš.
Novac – to je još jedna stavka koja brine naše „dušebrižnike”. Kao da iz njihovog vlastitog džepa uzimamo pare. Fascinantno mi je kako se većina žena mora opravdavati od kuda im novac za putovanja? Fantastika je da i žene rade i to, nećete vjerovati, za plaću te da možda ima žena koje nemaju 10 vrsta torbica, 15 vrsta cipela, šminke i sličnih „ženskastih“ stvari.
U rubriku znanstvene fantastike možemo uvrstiti sve žene koje mogu zaraditi i za sve te torbice, cipele, šminke i priuštiti si putovanja. Za kraj nam ostaje rubrika povijesnog romana u kojem piše da su sve žene, koje si mogu priuštiti gore navedeno, sponzoruše. Najlakše probavljiva vrsta romana od pamtivijeka. To su predrasude.
Život je jedan i treba ga znati živjeti. Ponekad se može u kraće vrijeme proživjeti kvalitetnije i više nego što će netko drugi za cijeli život. Svatko bira svoj put i dokle god druge osobe ne stoje na vašem putu i ne smetaju vam za ostvarenje cilja, u najmanju ruku ih možete pustiti, možete stati i gledati ih guštajući, biti im podrška, možete ih pokušati imitirati ili pokušati nešto slično, ali na svoj jedinstveni način ili ih možete primiti za ruku i poći s njima. Predrasude ne smiju odrediti naš put.
Hakuna Matata dragi ljudi
Pogledajte naš YouTube kanal.
