Naziv mu dolazi najvjerovatnije od staronizozemskog brugga u značenju most. A sve vam je jasno kada se prošetate ovom Venecijom sjevera (ok znam da se Venecijom sjevera nazivaju brojni gradovi – Bamberg, St. Petersburg, Stockholm, Antwerpen) ali niti jedan od njih nema ovako očuvanu medijevalnu arhitekturu kao Briž.

Započnite svoju rutu sa Zvonikom Briža (Belfort van Brugge) koji je prominentna atrakcija koja sa svojih 83 metra visine motri nad gradom. Naknadno je u zvonik montiran Carillon, klavijatura (s udaraljkama) koja pokreće zvona i svira melodiju. Penjući se na sami vrh moguće je vidjeti zadivljujući mehanizam koji reguliše klaćenje 47 zvona različite težine, veliki doboš u kojem je “izrezbarena” melodija koja se automatski svira svakih 15 minuta. Srednjovjekovni toranj je imao ulogu osmatračnice. S njega se pratilo kretanja stanovnika van grada, vatra i eventualni napadi. Kada se popnete na vrh grada i pogledate u daljinu preko crvenih krovića zapravo shvatite da ste “osvojili” ovaj dio grada, mapa vam je u očima i znate kako se orijentisati i idete dalje za svojom Assassin’s Creed pustolovinom. Doduše izostalo je bacanje u plast sijena s vrha

Briž je bio naseljen još od bronzanog perioda. Poslije Rimljana su došli Franci. Vikinzi su uspostavili trgovinu sa Skandinavijom. Briž je u 11. vijeku postao glavnim gradom Flandrije.

Njemački srednjovjekovni trgovinski savez Hanse imao je svoje izaslanstvo i u Brižu, gdje se najviše razmjenjivala tekstilna roba koja je kontinentalno dolazila iz Francuske i sredozemnih zemalja naročito čipka, potom vuna iz Engleske, vino s juga, te biber i drugi začini koje su dopremali Portugalci. U 15.-16. vijeku dolazi do prirodnog isušivanja zemlje sjeverno od Briža pa grad gubi direktan izlaz na more, a samim tim i ulogu Hanse-grada, pa će se sva koncentracija tegovinske razmjene prebaciti na Antwerpen. Briž će sebi kasnije izgraditi kanal do mora i ponovo postati važna luka u periodu nezavisne Belgije, ali više nikada neće dostići lučnu važnost Antwerpena.

Njemačka okupacija Briža u oba svjetska rata praktično nije nanijela nikakvu štetu gradu, kao i u Brusselu. Poslije rata je grad prepoznat kao veliki turistički potencijal. Belgija je mnogo uložila u obnovu fasada i povezivanju Briža sa drugim gradovima. Danas je obavezna turistička destinacija Belgije koju godišnje posjeti oko 8 miliona turista.

Engleski diplomat, trgovac, pisac i prevodilac William Caxton, porijeklom iz Briža je posmatrajuči njemački izum štamparske mašine u povratku iz Kölna upravo ovdje štampao prvu knjigu na engleskom jeziku – Recuyell of the Historyes of Troye (Hronika trojanske historije). Bio je to prijevod knjige s francuskog jezika. Kako Caxton nije bio tako vješti prevodilac, mnoge riječi je doslovno prepisao iz francuskog ili ih je samo malo modifikovao. Tako je veliki broj galcizama (francuskih posuđenica) završio u engleskom jeziku.

Veliki trg (Grote Markt) je srce grada. Naročito je ukrašen u decembru. O prošlosti Hanse-lige svjedoči arhitektura centralnog trga koja mnogo liči na Hamburg, Copenhagen, Stockholm, Amsterdam, Gdanjsk i druge Hanse-gradove. Međutim u uličnoj arhitekturi se da jasno prepoznati “engleska industrijska arhitektura” koja Belgijancima nije nikada bila strana. Na drugom susjednom trgu se nalazi gotička gradska vijećnica, te Provinciaal Hof – upravna zgrada Okruga Zapdna Flandrija u neogotici.

Bogorodična crkva je gotička crkva čiji je toranj najviši u gradu (115 m). Zanimljivo je istaći da je to treći najviši ciglom zidani zvonik u svijetu. Ispred su samo dvije crkve i to u Njemačkoj (Lübeck i Landshut). Najvrijedniji ukras crkvenog interijera je Michelangelova skulptura Madonna di Bruges, odnosno Bogorodica od Briža. Michelangelo Buonarotti ju je isklesao s djetetom (Isus) iz jednog kamena. Smatra se za jednim od rijetkih Michelangelovih djela koje je prodato i preneseno van Italije za vrijeme njegova života. Napoleon ju je ukrao i odnio u Pariz da bi poslije bila vraćena. Isto su uradili i Nijemci za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pronađena je nakon dvije godine u rudniku u Austriji i vraćena nazad. Uporedi li se sa ranijim djelom Pietá, tačno se vidi istančani Michelangelov stil, raskošnost detalja, pogled Marije, položaj glave, prefinjenost i elegancija svake sitnice koja je nastala iz kamenog bloka.

Pored Crkve se nalazi Gruthuusemuseum vrijedan posjeta. Koji od crkve dijeli romantični Bonifacijev mostić, čest odabir za prosidbu mladenaca. A tu je i postavka Četiri jahača apokalipse.

Beginaži su srednjovjekovne organizacije samaca, najčešće neudatih žena, iako postoje i muški beginaži. U Brižu se nalazi jedan ogromni koji je i danas u funkciji. Beginaži se od samostana razlikuju po tome što neudate žene nisu redovnice. Kasnije ih je Crkva stavila pod svoje okrilje iako su formalno nerelgijska organizacija. Svaka žena je imala svoju kuću (stan) u sklopu Beginaža, a ne sobu kao što je to slučaj u samostanima. Briški beginaž je na UNESCO-ovom Popisu baštine.

Nešto dalje od centra sjeverozapdno prema kanalu se nalazi nekoliko vjetrenjača. Ovi mlinovi sa briškim trobojkama na krilima (kako ovdje kažu nizozemska trobojka je preuzeta od njih jer joj je identična) podsjetnik je da se nalazite u Niskim zemljama koje su stoljećima djelile zajedničku prošlost. Za razliku od nizozemskih vjetrenjača, koje se često koriste za navodnjavanje, ove u Brižu su imale funkciju mlina za žitarice. Sve vjetrenjače su odignute na kamenom postolje s centralnom osovinom za rotaciju u sredini. Tako je moguće glavu vjetrenjače rotirati prema smjeru struje vjetra. Posebna je Sint-Janshuismollen koju možete posjetiti u sklopu Brugge Museum Passa. Jedina je vjetrenjača kod koje se ne rotira samo glava vjetrenjače, nego čitava vjetrenjača sa trupom u kompletu oko središnje osi. Mehanizam je stvarno zadivljujući. Kao i vodenice, tako i vjetrenjače koriste žrvanj, odnosno kamen prilikom drobljenja žitarica. Svi zupčanici, osovine i drugi prijenosnici su 250 godina stari i napravljeni od drveta uz pokoji čelični obruč, ekser, vijak, navrtku, i s mnogo užadi kojima mlinar koordinira vjetrenjačom u lovu za optimalno strujanje vjetra. Meni kao mašincu su carillon i vjetrenjača bili pravo fascinantni

Jedan od neobičnih muzeja je Frietmuseum namijenjen isključivo pomfritu, krompiru i savršenom fritiranju. Ponos ne poznaje granice pa makar to bio i krompir.

Prema kršćanskoj predaji u Bazilici Svete krvi se čuva relikvija Isusove krvi koju je skupio Josip iz Arimateje i koju je u krstaškim pohodima u Briž donio flandrijski grof Teodor od Elzasa.

U svijetu obrazovanja Briž je poznat po svom Evropskom koledžu, tj. njegovim postdiplomskom evropskom studiju pa stoga privlači veliki broj internacionalnih studenata.

Musea Brugge Card je 72h pass za 12 znamentiosti i muzeja po gradu. Košta 33€ i već se isplati ako ćete posjetiti barem još nešto pored Belfort zvonika. Jer je posjeta samom zvoniku 14€.

Po gradu ćete vidjeti mnogo česmi za pitku vodu što je odlična stvar. Na Google maps upišite Tap water, prikazat će vam 20-ak rezultata gdje možete napuniti vaše flaše bez da plaćate dodatno.

Pored belgijskih vafla i pomfrita s majonezom ovdje morate probati toplu čokoladu. Meni je bila najbolja ikada jer vam doslovno u toplo vrhnje / mlijeko ubace zavidnu kocku belgijske čokolade, bez aditiva, prahova za zgušnjavanje… Miris i okus s druge planete.

Srednjovjekovna jezgra grada je gotovo netaknuta i stoga se od 2000. god. nalazi na UNESCO-ovom Popisu svjetske baštine. Kanal Groenerei je prelijep kao i Rozenhoedkaai. Bilo da se odlučite za vožnju kanalima, turu biciklom, ili prosto lagana šetnja gradom, nećete pogriješiti. Teško je izabrati koji dio grada ne vidjeti jer je Briž doista filmska i bajkovita kulisa.