Kapadokija nisu samo baloni
Ova turska regija je magično područje Turske. Ustajali svako jutro u 5 sati da “uhvatimo” koju sliku ova tri balona koja su letjela (za vrijeme naše posjete je na snazi bila zabrana letova radi Corone). Kapadokija ima puno više toga da pokaže. Za tri dana smo svašta obišli i nama je bilo taman, jer nismo baš ljubitelji hodanja. Oni koji uživaju u prirodi i žele da šetaju kanjonima bi definitivno trebali Kapadokiji posvetiti još koji dan.
Odsjeli smo u gradu Göreme, što je najbolja lokacija, tako da vam sve bude blizu: polazišta balona, tvrđava Uçhisar, Dolina golubova, Rose valley, podzemni gradovi, Fairy Chimney valley, Open air Museum… U Kapadokiju smo putovali autom, i s obzirom na to da je većina slika iz područja doline i pustoš, malo smo se pribojavali stanja cesta i parkinga. Međutim, sve je savršeno uređeno, ceste su predivne, parking svugdje uređen i izuzetno jeftin (većinom 3-5 tl – oko 1 E, i to jednokratno! dakle možete ostati koliko želite).
Hoteli u pećinama
Kada idete u Kapadokiju, zaista bi bilo šteta ne odsjesti u jednom od cave hotela uklesanim u stijenama. Mi smo bili u hotelu Alia Cave Hotel i platili smo 3 noći s doručkom u Deluxe sobi za dvoje oko 80 e (dobili smo besplatan upgrade). Hotel je fantastičan, doručak odličan, osoblje izuzetno ljubazno. Na vrhu hotela je terasa s pogledom na dolinu i s koje možete uhvatiti super slike s balonima (kada lete).
Generalno, ljudi u Kapadokiji se dosta razlikuju od onih u Istanbulu ili na recimo Antalijskoj rivijeri. Prodavači nisu toliko napasni, malo manje su temperamentni, sve je nekako opuštenije. Ono što se ne razlikuje u odnosu na ostatak Turske koju sam posjetila je njihova ljubav prema životinjama. Svaka radnja, kafana, restoran ima ispred hranu za životinje i obavezno vodu. Čak i ulična maca ima uredno amputiranu nogicu i mazna je i prišla nam je bez straha na turu maženja.
Povoljne cijene
Također, hrana, suveniri i nakit (u radnjicama ) su jeftiniji nego u Istanbulu ili Antaliji. Ručak na sljedećoj slici smo u restoranu Cancan
Platili smo čitavih 110 tl (u ovo vrijeme cca 12. E), a na slici se ne vidi još lubenica koju smo dobili, još jedna tura čaja i dvije Coca Cole 🙂 divan porodični restorančić koji je pravo ogledalo turske gostoljubivosti i dobre hrane i koji definitivno preporučujem!
Ono što je mene najviše dojmilo je Kaymakli podzemni grad, magično mjesto, i definitivno nije za one koji osjećaju ikakav nivo klaustrofobije. Na slikama se teško dočara, ali kroz tunele se konstantno hoda u polučučećem položaju, pognutih leđa. Silazi se 5 nivoa ispod zemlje, između svakog slični tuneli s glatkim podom ili stepenicama, i ni u jednom nije moguće ispraviti leđa.
Prostorije na nivoima su normalne visine, tako da se tu može zastati i odmoriti noge i leđa. Ovi podzemni gradovi su pravljeni kako bi se tadašnja plemena u slučaju potrebe mogla skloniti od neprijateljskih plemena. Počelo je tako što su ljudi ispod svojih kuća počeli graditi prostorije za sakrivanje, a vremenom su one povezane tunelima i tako su nastajali cijeli gradovi. Javnosti je otvoren samo dio kompleksa.
Imala sam sreće da budem jedna od možda 5 ljudi u cijelom podzemnom gradu (thank you Corona), a muž je odustao odmah na ulazu jer je klaustrofobičan. Ja nisam osjećala nelagodu jer nemam nikakav problem s uskim prostorima, ali definitivno mogu razumjeti zašto neko ima. Kapadokija ima još podzemnih gradova, ali mi ih nismo više obilazili, prvenstveno jer ne bismo oboje mogli ulaziti, a i na spisku je bilo još dosta drugih lokacija za obići.
Kapadokija je poznata po lijepim zalascima sunca. Jedno od takvih mjesta iznad Göreme doline je na sljedećoj slici. Može se doći autom ili laganom šetnjom iz grada. Gore ima kafić. Kad smo mi bili nije bila neka gužva, ali mogu pretpostaviti da inače bude. Najbolje je otići sat prije zalaska pa polako gledati kako dolina mijenja boje. Link i slika je u nastavku.
Uçhisarr tvrđava
Jedna od obaveznih lokacija za obići u Kapadokiji je svakakoi Uçhisarr tvrđava, a nalazi se svega nekoliko kilometara od grada Göreme. Tvrđava je služila kao stambeni prostor, ali je radičestih zemljotresa i urušavanja napuštena. Sada služi kao turistička atrakcija te ujedno i najviša tačka u okolini jer se s vrha pruža veličanstven pogled.
Kada smo mi planirali put, u jednom od članaka sam pronašla neke divne slike Evil Eye drveta iznad Doline golubova, pa smo i mi htjeli da se slikamo pored njega. Na kraju smo našli to drvo sa slike, ali nije izgledalo ni približno tako lijepo, pa smo dalje u potrazi našli na desetine sličnih stabala. Ono koje je nama bilo najupečatljivije, najljepše “okićeno” s najljepšim pogledom je ovo ispod Uçhisar tvrđave. Odmah pored drveta se nalazi i mala kafanica u kojoj možete popiti čaj ili pojesti tradicionalne gozleme. Svakako preporučujem kao kratki odmor nakon penjanja na tvrđavu.
Još jedna stvar koja je “must see” u Kapadokiji je Zelve muzej na otvorenom – kompleks crkvica i džamije u kamenu. Obavezno posjetiti rano ujutro ako idete u ljetnom periodu, mi smo se skuhali i prebrzo pobjegli u hladovinu
Pošto mi nismo letjeli balonima (nije nam to bio plan čak ni da su letjeli), nemamo savjete vezano za to. Ali ako želite slikati balone iz blizine, sa zemlje, jedna od lokacija je Dolina ruža i to je jedno od polazišta balona (inače polazišta variraju zavisno od smjera vjetra). Baloni polijeću malo prije svitanja, tako da morate baš rano da budete na lokaciji, ali vrijedi! Također smo mogli izbliza vidjeti i konje, po kojima je Kapadokija i dobila ime – “Zemlja lijepih konja”.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
Pretplatite se na naš YouTube kanal
