Zanimljiva priča iz šarmantnog grada Marostice sjeverno od Venecije u pokrajini Veneto.
Legenda o ljudskoj partiji šaha datira iz 1454. godine kada je Marostica pripadala Mletačkoj Republici.
Dva plemića , zaljubili su se u prekrasnu Lionoru, kćer Taddea Parisija, gospodara Marostice. Kako je bilo uobičajeno u to vrijeme, izazvali su se na okrutan dvoboj kako bi osvojili Lionorinu ruku. Kako bi izbjegao neprijateljstvo ili gubitak života u dvoboju, gospodar je zabranio susret. Odlučio je da će se dvojica rivala boriti partijom šaha: Lionora bi uzela pobjednika za muža, dok bi gubitnik u svakom slučaju mogao uzeti Lionorinu mlađu sestru, Oldradu, za ženu.
Susret je održan na trgu ispred Donjeg dvorca na praznik uz naoružane žive figure koje nose plemićka obilježja bijelih i crnih, u prisustvu gospodara, njegove plemićke kćeri, gospodara Angarana i Vallonare, plemićkog suda i cijele populacije.
Živi ljudi na trgu glume šahovske figure
Tako su na polje ušli naoružani ljudi: strijelci i kopljanici, pješaci i vitezovi, zatim gospodar i njegov plemićki sud s zabrinutom Lionorom, koja je tajno zaljubljena u jednog od dva rivala, njezina vjerna dadilja, plemići i njihove dame, majstor oružja, sokolari, sluge, djevojke, nositelji zastava, glazbenici, seljaci; bijeli i crni s njihovim kraljevima i kraljicama, topovima i vitezovima, nadbiskupima i pijunima. Zatim su slijedili vatromet i glazba prema gospodarevoj naredbi.
Ovaj događaj se danas ponavlja baš kao i prvi put, u okviru raskošnih običaja, višebojnih zastava, vojnih povorki, izvrsne elegancije. Napominje se da običaj inspirira cijelu revokaciju ove drevne priče koja, iz tmina dalekih vremena, još uvijek živi kao čudo fantazije.
Naredbe su i danas dana likovima i glumačkim ansamblima na Serenissima dijalektu.
Sad dolazimo do Maria Mirka Vučetića:
Francesca Cappelli i Giovanni Vucetich bili su njegovi roditelji, otac porijeklom iz Dalmacije, on je bio zaposlenik u Državnim željeznicama.
Mirko je bi umjetnički nastrojen. Njegovo prvotno umjetničko obrazovanje započelo je u gradu Felsinei (današnjem Bologni), nakon čega se preselio s obitelji u Napulj. Nastavio je svoje školovanje sve do dobivanja katedre za Arhitektonsko crtanje na Kraljevskom institutu lijepih umjetnosti 1917. godine.
U svibnju 1929. otputovao je u New York, gdje je boravio dvije godine, radeći kao pomoćni redatelj i direktor postava u “Fortysecond Street Theatre” s Henryjem Dreyfussom (1930.) te u Roxy Theatreu (1931.). Vratio se u Italiju i preselio u Vicenzu, gdje je ostao i nastavio raditi do kraja svog života. 1954.
Napisao je scenografiju, tekstove i režirao “Živu partiju šaha” u Marostici koju je režirao sve do sredine sedamdesetih godina.
O njemu su u Italiji napisane brojne studije i priznat je kao svestrani umjetnik. U Hrvatskoj jedva da se zna za njega. Ne bi ni ja saznao da se nisam našao u divnom gradiću Marostica koji se nalazi oko 80 km sjeverno od Venecije. Na glavnom trgu postoji velika šahovska ploča na kojoj se svake godine igra šah sa živim ljudima početkom septembra. Sudjeluju živi ljudi i konji. Kvadrati su crvene i bijele boje kao i na hrvatskom grbu. Neki kažu da je to Mirkovo djelo. Kostime, priču, figure i sve oko toga je osmislio upravo Mirko Vučetić.
Više informacija https://www.facebook.com/aquafestVT
Uključite se u Facebook grupu Savjetnik za vikend putovanja by Vikendholičari
Posjetite naš YouTube kanal.
Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
Popularna web stranica www.travel-advisor.eu pruža informacije o putovanjima
