U ožujku ove godine, nakon istraživanja nekoliko turističkih agencija, ipak sam otišla na solo putovanje koje mi je bilo prvo izvan Europe. Kao što jedna izreka kaže: ako čekamo suputnike da idemo zajedno nikada se nećemo pomaknuti sa mjesta.
Destinacija – Kuba, 3 tjedna, ožujak 2018.
Razlog – Bogata i zanimljiva povijest, ugodna klima, nepregledne pjesčane plaže, te činjenica da je jedna od sigurnijih zemalja za putovati.
Ishod – 3 tjedna puna novih iskustava, upoznavanja kolega putnika i lokalaca, smješnih zgoda i nezgoda koje cu zauvijek pamtiti.
Nakon sljetanja u Havanu i čudenja njihovim službenicima koji su mahom žene koje su sve odreda zaluđene sa mrežastim hulahopkama (nažalost nemam slika, ali obratite pozornost na to ako budete išli na Kubu), moja sljedeca misija je bila pronaći mjenjačnicu i naći taxi. Nakon što sam napokon razmijenila novce nakon 20 minuta složila sam hrabri i odlučni izraz lica i odabrala taksista te unutar jednog sata provedenog na Kubi morala sam naoštriti svoje cijenkarske vještine. Nakon dogovora da je 20 CUCa ipak puno realnija cijena od 30 Jose (zamisli čuda) i ja smo se uputili prema mojoj Casi Particular. Jose se putem čudio kako to da putujem sama, kako to da pričam španjolski, kako sam se odlučila za Kubu – a ja sam se iskreno samo nadala da ćemo što prije doći da barem vidim krevet nakon više od 24 sata.
HAVANA grad koji je nemoguće opisati
Prva tri dana sam provela istražujući Havanu i uživajući na suncu kojeg u Irskoj nisam vidjela preko pola godine, a i tad ga je bilo samo na nekoliko dana. Tako euforična oko činjenice da sam na Kubi i omamljena suncem nisam se previše trudila da isplaniram svaki sat u danu nego sam jednostavno odlučila da cu prve dane provesti gubeći se Havanom i upijajući sva njena čuda. Havana me je zaista očarala, ima ono nešto što se zaista ne može opisati, niti dočarati fotografijama, nego je morate osobno doživjeti.
Nakon Vinalesa i Trinidada sam se odlučila opet vratiti u Havanu iako to nisam planirala, ali kombinacija starih auta, talentiranih glazbenika, neobicnih galerija, dobrih muzeja me zaista oduševila iako inače preferiram manje gradove i prirodu. Za one koji nemaju tako puno vremena na Kubi, a željeli bi ići na plažu preporučam Playas del Este do kojih vozi bus. Istu kartu ujedno možete iskoristiti da izađete na Morro utvrdu i tako uštedite.
O tome što vidjeti u Havani neću puno pisati jer je internet zaista pun informacija, ali ono što bih ja preporučila je da jednostavno bacite kartu grada i ikakve planove te samostalno istražite grad šetajuci i gubeći se okolo. Jedino što želim naglasiti da svakako odete je Fabrica Del Arte, zgrada je prije bila tvornica koja je danas jedno od najpopularnijih mjesta za izlaske. Sastoji se od nekoliko izložbenih prostora gdje možete vidjeti radove mladih kubanskih umjetnika te određenim danima imaju preformnse plesača ili koncerte.
- VINALES za one koji vole prirodu, kulturu i cigare
Nakon kratkog upoznavanja sa Havanom krenula sam u Vinales, regiju koja je poznata po uzgoju duhana. Uzgajaju i kavu, te prave rum i med. Ukoliko želite uživati u prirodi, pjesačenju, jahanju konja ili biciklizmu kroz prekrasni krajolik ovo je pravo mjesto za to. Vinalese je šarmantni uspavani gradić koji nudi savrsenu kombinaciju prirodnih ljepota i tradicionalne kubanske kulture koji se hrabro bori s povećanim brojem turista i zasada uspjeva održati svoju autentičnost.
Život u Vinalesu se vrti oko agrikulture tako da je posjeta jednoj od plantaža duhana neizostavna. Plantaže je najbolje posjetiti u organiziranoj turi s vodičem jer će vam objasniti proces proizvodnje i odgovoriti na pitanja. Cijena za 4 sata jahanja konja kroz plantaže kave i duhana, posjet plantaži i razgovor s vlasnikom košta 40CUC. Moj vodič nije pričao engleski tako da bi možda preporučila da ukoliko dogovorite turu da pitate za vodiča koji priča engleski jer je tura zaista informativna.
Definitivno bi preporučila da se odvažite i samostalno istražite ostatak doline, pješice ili biciklom, te uživate u prirodi. Posebnom je čine i planine koje se zovu Mongote (Vapnenacki brezuljci) koje su obrasle tankim slojem bilja dok se unutar većine skrivaju špilje koje možete posjetiti.
Posjet špiljama sam preskočila i svoj treći dan odlučila rentati bicikl. Za kraj dana sam se odlučila popeti na jednu od Mongota na kojoj se nalazi Las Jasmines hotel i dva bara, te uživati u predivnom zalasku sunca.
Nakon nekoliko sati vožnje biciklom po prašnjavim cestama došla sam do svog cilja. Zmazana i sretna.
Atrakcije u Vinalesu: Muncipal muzej, Botanički vrt, Paleontološki muzej, špilje Cueva del Indio, Cueva de Jose Miguel i Cueva de Santo Tomas, Mural prahistorije.
- CAYO JUTIAS
(Cayo je nazvan po najvećem kubanskom endemskom sisavcu, nekoj vrsti glodavca koju neki drže kao kucnog ljubimca, a neki jedu)
Jedna od stvari koje sam znala da želim napraviti je cijeli dan ljenčariti na plaži s bijelim pjeskom u hladu palmi. Nakon istraživanja odlučila sam da je najednostavnija opcija Cayo Jutias. Na kraju ni ova opcija se nije ispostavila tako jednostavna, ali i to je dio kubanskog iskustva. Na internetu i u vodičima je pisalo da je plaža udaljena otprilike jedan sat, što je u mom slučaju značilo dva sata vožnje starim vojnim kamionom po veoma zanimljivoj cesti.
Usprkos bumpy ride plaža je definitivno vrijedila truda. Ulaz na plažu s restoranima i koktel barovima pun je turista. Ako se uputite 10-15 minuta lijevo ili desno imat ćete privatnu plažu samo za sebe. Cijena taksija je bila 20CUC. Na plaži smo proveli 6 sati jer se svi taksisti boje ostati prekasno zbog činjenice da je cesta zaista loša, a nikad neznaju kada će im auto stati.
- TRINIDAD kolonijalni grad duginih boja
Nakon idiličnog Vinalesa zaputila sam se u Trinidad u kojem sam se gubila više puta nego što bih voljela priznati. Sve kuće izgledaju slično, a ja sam zapela kako neću koristiti mapu nego ću sama navigirati.
Grad je pod UNESCOM od 1988. godine i najbolje je očuvani kolonijalni grad na Kubi što se najbolje može vidjeti na glavnom trgu. Nedaleko od trga se nalazi Palazi Cantero koji pruža vjerovatno najbolji pogled na grad, a ulaz je besplatan. Za večernji izlazak preporuka je Disco Ayala koji se nalazi unutar špilje. Ima pet plesnih podija i tri bara. Otvoren je svaki dan, a cijena ulaznice je 5CUC. Dobit ćete i vaučer za jedno piće. Čudnovata zanimljivost: Ime je dobio po Carlos `Coco` Ayala, serijskom ubojici koji je Otimao dijecu te ih odvodio u špilje kako bi ih ubio.
TOPES DEL COLLANTES I VALLE DE LOS INGENIOS
Iz Trinidada sam se odlučila otići na nekoliko izleta od kojih je prvi bio Sierra del Escambray. Planinski lanac koji se nalazi nedaleko od grada. Dio planine je Nacionalni Park Topes De Collantes gdje možete planinariti, jahati konje te posjetiti nekoliko slapova. Taksist koji je prije radio u parku savjetovao je stazu dugu 4 kilometra koja vodi do Vega. . Ulaznica je kostala 10CUC.
Isti dan sam posjetila Valle de los Ingenios, dolinu koja je u 18. i 19. stoljeću bila najvažniji proizvođač šećera, a na kojoj je radilo oko 30.000 robova iz Afrike. Manaza Iznaga Plantaza je primjer glavne kuće koja je do danas očuvana.
RONJENJE lokacija predivna, ali nepoznata
Cijeli dan ronjenja s instruktorom te prijevoz je koštao 15CUC. Greben se nalazi samo jedan kilometar od obale, ali su morske struje bile dosta jake – ipak nešto predivno za vidjeti. Preporuka je definitivno ponijeti svoju masku i disalicu jer vecina opreme na Kubi je u dosta losem stanju.
- CAYO IGUANAS
Sad kad razmislim, više vremena u Trinidadu sam provela po turama van grada nego u gradu. Grad je na takvom položaju da zaista morate iskoristiti najviše od toga. Cayo Iguanas je jedno od tih mjesta.
2 sata vožnje katamaranom koštat će vas 50CUC i dovest će vas do malenog otočića na kom živi na desetke iguana i glodavaca po imenom Jutias. Možda jesu slatki, ali budite upozoreni da ako imate hranu ugrist će vas što i nije tako slatko. Na otoku nećete provesti puno vremena, možda nekih tri sata sve zajedno i hrana vas neće oboriti s nogu. Osobno, ne mogu reći da bih preporučila s obzirom na relativno visoku cijenu.
Cijeli put sam sama organizirala. To bih zaista svima preporučila jer što god čitali po internetu, moguće je.
Smještaj sam organizirala samo za prve 3 noći u Havani preko AirBnB. Poslije toga sam tražila kada bih došla u novi grad. Svaki vlasnik Case Particular je u mogućnosti organizirati vam smještaj u sljedećem gradu. Cijene variraju ovisno o gradu i sezoni. U Havani sam odsjela u tri različite Case od kojih bih definitivno preporučila dvije – jedna u Vedadu sa nekoliko soba sto je odlično ako sami putujete jer mozete upoznati druge putnike. Druga Casa je zapravo bila samostalni apartman jer sam za zadnjih 7 dana željela stan samo za sebe, a nalazio se u Centralnoj Havani.
- PRIJEVOZ
Taxi Particular: Kao glavno prijevozno sredstvo između gradova odlučila sam se za taksije jer je razlika u cijeni od busa relativno mala. Nisam Željela gubiti vrijeme čekajući da kupim kartu, vući kofer od Case do kolodvora te sam se jednostavno jedan dan mogla odlučiti kako sutra idem u sljedeći grad što mi je također bilo bitno.
Cijena taksija od Havane do Vinalesa je bila 25CUC, Vinales- Trinidad 35CUC te Trinidad-Havana 25CUC. Tipovi auta su varirali od modernijih iz 80 ih do starih američkih auta poput Forda ili Buicka. Posebno zanimljivo mi je bilo vidjeti toliko ljudi na cestama van gradova koji stopiraju. šozac mi je objasnio da je razlog tome sto mali postotak Kubanaca posjeduje auto. Autobusi su skupi po njihovim standardima pa je sasvim uobičajeno stopirati. Također, ako putujete iz Havane u druge gradove obratite pozornost na nepostojanje reklamnih plakata.
Gradski Busevi većinom su puni ljudi i strašno zagušljivi, ali su ujedno jeftin i učinkovit način prijevoza. Cijena je 40 centa što je otprilike 2 centa (CUC). Rute se mijenjaju dosta često i nisam uspjela naći pouzdanu mapu, većina ih ide svakih 10 -20 minuta, a kad sam trebala negdje ići jednostavno bih pitala vlasnike Case u kojoj sam odsjedala u tom trenutku.
Almendrones je taksi koji ide odredenom rutom poput busa. Stat će vam ako mahnete rukom. Neki od njih će vam pokušati naplatiti više kao turistu, ali cijena je 1CUC i zaista je moguće uhvatiti jedan. Ukoliko idete iz Vedada onda možete uhvatiti taksi na ulici. Kad se vraćate stanite ispred Capitolia.
- HRANA
Street Food: Posebice predvečer ćete vidjeti bezbroj Kubanaca kako vuku kolica s hranom i viču. Ukusno je i jeftino, a trik je samo da sljedite Kubance i idete tamo gdje je najveća gužva.
Kokteli: Kuba je poznata po koktelima, a nekolicina njih je i nastala baš na ovom otoku: Daiquiri, Mojito, Cuba Libre, Cubanito, President, Coco Loco, Cuban Ginger, Havana Loco i Crema de Vie. Cijene se kreću od 2 do 5CUC-a.
Restaurani: ukoliko želite jesti i platiti u MN maknite se iz centra grada, otišla sam u dva restorana koja su naplaćivala u MN i platila sam manje od 3CUC za jelo i piće. Iskreno imena se ne sjećam, ali su bili daleko van grada u rezidencijalnoj cetvrti La Playa. Do njih možete doći s Amendron Taksijem. Normalna cijena ako plaćate s CUC je 5-7CUC za obrok. Ako želite ukusnu hranu izaberite paladars (privatni restorani), cijena i kvaliteta je definitivno bolja od restorana koji su državno vlasništvo.
Havana
Paladar Dona Eutimia nalazi se u Havana Vijeha i jedna od najboljih Ropa Vieja koje sam probala na Kubi (8CUC). La Abadia se nalazi se na Malecon-u. Riba sa rižom I salatom 4.50CUC. El Chanchullero nalazi se u Staroj Havani, cijene od 5-8CUC te je hrana zaista bila ukusna.
Vinales
Tres Jotas je moj favorit u Vinalesu s prihvatljivim cijenama te odličnim koktelima. El Barrio je još jedna sugestija, mali bar s odličnim cijenama od 5-10CUC.
Trinidad
San Jose je preporuka Trip Advisora i vlasnice Case Particular, odlično mjesto ali se nakon 7 sati čeka po sat vremena. La Botija Tavern – gromne porcije s cijenama 5CUC+, ali se također dugo čeka.
Moji utisci o vremenu provedenom na Kubi su zaista divni. Jedino bih možda preskočila beskrajna ćekanja u restoranima. Kubanci kao narod, oni koji nemaju veze s turizmom, su zaista divni te uvijek spremni pomoći čak i ako ništa ne dobiju za uzvrat. Put na Kubu će vam zasigurno olakšati ukoliko pričate barem nešto španjolskog jer velika većina ne priča engleski. Ako pričaju onda su to osnove.
Ako pričate španjolski biti će vam puno lakše ne samo u svakodnevnim potrebama kao turistu nego i u upoznavanju lokalaca, njihove kulture i načina života koji je mene fascinirao. Kao solo curi naporan dio su bili muškarci koji jednostavno ne znaju za riječ ne. Tako me jedan upitao kada sam učila španjolski zašto me nisu naučili kako se kaže Si!
Nekad ćete se nasmijati, nekad ne, ali budite svjesne da će toga biti i nemojte misliti da je to razlog da ne idete. Niti u jednom trenutku se nisam osjećala neugodno ili nesigurno, čak i hodajući navecer sama ulicama. Stoga, za sve curke koje žele ići same negdje, a ipak nisu sigurne želim reći – Idite na Kubu.
Kuba me u isto vrijeme začudila, nasmijala i rastužila. Mislim da se dojmovi o svemu tek sad počinju slagati, ali ono što znam da ću se definitvno vratiti u budućnosti. Cuba: Si o Si (Da ili Da).
