Ovo je jedna malo drugačija priča o Dubaiju
Oduševila me kao glavnog aktera, ali i moje bliske ljude kojima sam ju ispričala. Istina jest da Dubai možda i nije neka egzotična destinacija, već komercijalna i razvikana, te mi nikada nije bio na listi prioriteta. Iskreno, proputovala sam 42 države na 5 kontinenata do sada i Ujedinjeni Arapski Emirati su mi bili u kategoriji „možda se nekada tamo slučajno zateknem, u prolazu, pa ću malo obići“. Ipak, ovo što smo doživjeli samo je pokazalo kako su ljudi uvijek i svugdje najbitnija karika kada se radi o upoznavanju novih mjesta, kultura, običaja. Tako su se ljudi i ovdje pokazali kao najljepša uspomena i razlog zbog kojega mi je puno ljudi koji su čuli ovu priču kasnije komentiralo da žele putovati tamo, a do sada to nisu htjeli…
Stari dio Dubaija
Iako se svi žalimo kada pada kiša i definitivno ju nismo očekivali u gradu u kojemu pada samo 25 dana godišnje, taj se dan urezao u pamćenje zauvijek. Ali, krenimo redom. Svaki dan imali smo nekoliko atrakcija u planu, a taj dan odlučujemo provesti u starom dijelu Dubaija, Al Fahidi (Bur Dubai). Šetali smo uskim ulicama okruženim kućicama boje pijeska, tipičnim arapskim tornjevima zvanim „wind towers“, cvijećem, klupicama. Razni trgovi, ostaci gradskih zidina iz 1800.god., džamije, pa čak i deve, sve se to nalazi u starom dijelu grada, što ga čini baš zanimljivim i vrijednim posjete.
Pauzu radimo u Arabian Tea Houseu, najpoznatijem restoranu u ovom kvartu, koji služi preukusne lokalne specijalitete, a interijer mu je predivan, pogotovo terasa, koja je prepuna cvijeća. Kuhari nas ljubazno puštaju u kuhinju, da vidimo kako prave svoje tipične lepinje, na način da ih zalijepe na samu stijenku vruće kamene peći, zbog čega imaju još bolji okus. Nakon odličnih zalogajčića, uz pijuckanje čaja, odlučujemo se razdvojiti. Dio grupe ide u obilazak, a dio ostaje čuvati vrećice kojih je puno, jer smo se pomamili za shoppingom i kupili i što treba i što ne treba. Kasnije mijenjamo uloge.
Pljusak iz vedra neba
Umorne i u ulozi čuvarica, prijateljica i ja upoznajemo Egipćanina Mohammeda koji nam prilazi i zove nas u svoj obližnji restoran na ručak. Mislimo si kako nećemo pasti na foru, a uostalom već smo i jeli pa nema smisla. On nas mami unutra pa ipak pristajemo na jedan kratki obilazak. Pokazuje nam prostorije u kojima se može jesti i na tepisima na podu te kakvu sve hranu poslužuju. Dobar marketing, mora se priznati! Kada se ostatak ekipe vratio, pristajemo na ponudu za ručak, ali tek nakon što odradimo planiranu vožnju tradicionalnim brodićem abrom po kanalu Dubai Creek, koji spaja Bur Dubai s Deirom.
Iako se naoblačilo, ne paničarimo, nego odlazimo na brodić i uživamo. Vožnja je kratka, a pogledi na obje strane starog grada su super. Našu opuštajuću vožnju prekida ogroman pljusak. Jedva se vraćamo na obalu te jurimo prema našem dogovorenom restoranu na ručak. Gacamo po dubokim lokvama, neki u tenisicama, neki u japankama. Svatko ima svoju teoriju kako je „najbolje“ pokisnuti. Shopping vrećice su mokre, mi isto, kišobrani ne pomažu puno. Cijela situacija je pomalo tragikomična. Ali, ne damo se, uskoro imamo krov nad glavom i to je to, stvar riješena.
Dogodio se Ka Bum
Stižemo, restoran u mraku! Mohammed govori da uđemo i objašnjava da su morali zatvoriti jer struja i voda ne idu zajedno. Dogodio bi se „KA-BUM“, kaže on. Paralelno im prokišnjava krov, postavili su neki lavor, ali pod je svejedno mokar, a i mrkli je mrak. Nekako ne očekuješ ovo ni najmanje usred grada poput Dubaija. Ipak, ulazimo da se sakrijemo od kiše i započinjemo pričicu. Mohammed nam pokazuje stare predmete pod svjetlima mobitela. Poput malenoga muzeja, restoran čuva svakakve zanimljivosti i povijesne predmete koji su nekada bili u uporabi. U tom trenutku odlučuju da će nam ipak napraviti večeru.
Ne možemo vjerovati jer nismo to očekivali, restoran je zatvoren, struje nema. Ali, naši nas domaćini uvjeravaju da nema problema i da će oni to začas. Sjedamo za stol, lampice na mobitelu rade, slušamo kišu koja neumorno pljušti, kako vani, tako i u restoranu, gdje se s jedne strane zida slijeva poput rijeke. Smijemo se i čekamo. Uskoro na stol stižu najfiniji burgeri i biryani od devinog mesa te topli kruščići napravljeni ispod peke, u mraku, samo za nas!
Našem oduševljenju nema kraja. Jedemo pod svjetlima mobitela, kiša stvara zvukove poput pjesmice, a hrana je nikad slađa. Kuhari nas dolaze veselo pozdraviti, sve osoblje je divno, a atmosfera odlična. Mohammed brine da je sve u redu i priča nam pričice kao pravi šarmantan Egipćanin. Nisi uvijek siguran bi li mu vjerovao, ali je opet zanimljivo. Na kraju svega se slikamo s njime, s našim dragim 18-godišnjim konobarom, koji je stigao iz Sirije u potrazi za boljim sutra, s našim kuharima koji su sve pripremili samo za nas. Kakav kraj dana!
Dvije strane medalje
Kao i za sve, u životu uvijek postoje dvije strane medalje, a Dubai definitivno nisu samo blještavilo i luksuz, nego i upravo sve ovo. Izvanredno stanje kada pada kiša, zatvaranje restorana, ma jednostavno alarmantno stanje u cijelome gradu. U novom dijelu grada doživjeli smo da auti doslovno plivaju više nešto što voze, dok jadni imigranti nekakvim lopatama tjeraju vodu na drugu stranu. U novinama smo kasnije pročitali kako se zatvaraju škole zbog kiše.
Raspad sistema, rekli bismo mi. Puno toga smo naučili, vidjeli, doživjeli. Ali, prije svega, zapamtili ove ljude, koji su uljepšali naš boravak tamo i zahvaljujući kojima je taj dan bio doista poseban i emotivan. Zato definitivno svugdje treba ići otvorena srca, bez predrasuda i nagađanja što se nudi i što nas negdje čeka, jer je svijet divno mjesto i treba ga zaista istražiti i doživjeti u potpunosti.
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
