Prvi puta smo u Africi, sigurni smo ne i posljednji, a ovo je Maroko iz naše perspektive. Na tuđim greškama je bolje učiti pa pročitajte naše iskustvo. Nadamo se da ćemo nekome pomoći.
Za početak, jedno veliko hvala Facebook grupi ‘Savjetnik za putovanja’ na mnoštvu korisnih savjeta i prijedloga. U istoj grupi sam saznala i za predivnog čovjeka imenom Mstafa koji nam je i organizirao boravak u Maroku. Posebno hvala Kristini Hittner koja je imala strpljenja odgovarati na sva moja pitanja, te svim prijateljima koji su već bili u Maroku i dali nam hrpu savjeta.
Maroko je posljednjih godina postao popularna destinacija, a posebno Marrakesh. Nakon dugo premišljanja između Europe i Afrike, nakon što smo vidjeli slike naših prijatelja koji su bili nekoliko mjeseci prije u Maroku, odluka je pala! Idemo u Maroko! Kada sam krenula planirati putovanje par mjeseci ranije, nisam imala u planu ići dalje od Marrakesha. Većina ljudi koje poznajem ide tamo na nekoliko dana i to je to. Bila sam uvjerena da je Maroko zapravo Marrakech i da se dalje toga nema što vidjeti (kako sam samo u krivu bila J). U 6 mjesecu rezervirala sam povratnu avionsku kartu iz Trevisa za Marrakesh (Rayanair-cca 800 kn povratna po osobi).
Nakon toga, nekoliko dana kasnije ‘bacila’ sam se na pretraživanje grupe i Interneta te tako saznala za Mstafu, Fes, plavi grad, izlete u Saharu itd. Javila sam se Mstafi preko Messengera i opisala mu sve naše želje. Javio se odmah s cijenom i planom putovanja. Ukazao mi je na prvu grešku koju sam napravila. Rezervirala sam povratnu kartu iz Marrakecha, a bilo bi bolje da sam to napravila iz Fesa jer nam je izlet iz pustinje završavao u Fesu. Moj prvi savjet je, ukoliko ne želite samostalno istraživati Maroko, javite se Mstafi da vam da prijedlog i cijenu. Savjet ne košta ništa, a možete puno dobiti. Npr. ja da sam to znala ranije imali bi jedan dan više u Fesu i ne bi gubili vrijeme zadnji dan na put do aerodroma (skoro 550 km).
Parking Treviso-ParkingGO
Preko interneta našla sam parking u Trevisu. 8 dana vanjskog parkinga koštalo nas je 29 eura. Ključeve smo ostavili kod njih, platili smo odmah po dolasku. Parking je od aerodroma udaljen cca 3 km. U cijenu je bilo uključen i besplatan prijevoz do aerodroma i obrnuto. Sa parkingom sam sve dogovorila mailom na koji su vrlo brzo i korektno odgovarali.
Aerodrom Marrakech
Istina je da je najbolji tečaj za promijenit novce upravo na aerodromu (čak ako želite da vam direktno skinu novce s kartice nude za 1 euro=11 dirhama), ali budite pažljivi, jako su uporni s ‘uvaljivanjem’ turističke master kartice koja vrijedi samo u Maroku. Nakon 15 min neuspjelog pokušaja uvjeravanja čovjeka na šalteru da ne želim tu karticu već sav svoj novac u gotovini, sam je uzeo karticu i stavio mi dio novaca na nju te nisam imala izbora nego pristati na kraju i uzeti ju. Djelatnik mjenjačnice me uvjeravao da mi je bolje imati dio novaca kod sebe a dio na kartici jer bankomati su ‘na svakom koraku’ (što nije istina, a i rijetko gdje možete platit karticom). Što je najgore od svega nigdje se ne može na aerodromu provjeriti odmah koliko novaca imate na njoj jer je mjenjačnica na samom izlazu sa aerodroma a tamo nema niti jednog bankomata.
Nakon što smo napokon pronašli bankomat u Marrakeshu (u centru, na glavnom trgu ima ih nekoliko), shvatili smo da imamo 270 dirhama manje na kartici (kasnije smo pročitali na nekom prospektu da je cijena izrade kartice 250 dirhama).
Dakle, drugi savjet, NE PRISTAJTE NA NIKAKVU KARTICU koliko god bili uporni! Jednostavno morate biti bezobrazni da vas puste na miru jer kartica je zbilja nepotrebna i gotovo nigdje je ne možete koristiti! Čak ni po restoranima. Prema izlazu sa aerodroma su i dva štanda na kojima možete kupili karticu za mobitel tj. kartica je besplatna, Internet je taj koji se nadoplaćuje. Kupili smo Internet od Inwi telecoma, 20 Gb-20eura (10 Gb-10eura itd.). Na izlazu nas je čekao vozač iz rijada. Prijevoz za nas 4 smo platili 20 eura (imali smo nekih 6 km do rijada; to smo dogovorili ranije preko Bookinga)
Marrakech
Prva pomisao na ovaj grad je: teški KAOS. Teško mi je uopće riječima opisati prvotni šok na taj sav promet, na naš taxi koji se probija kroz uske ulice i zapinje retrovizorom o ljude. Istovremeno istim tim ulicama jure motori i hodaju životinje. Semafor kao da ni ne postoji. Nakon 15 ak min vožnje izlazimo iz auta, na ulici nas dočekuje čovjek koji popriča par riječi sa vozačem i preuzme nas od njega. Ne zna niti riječ engleskog. Međusobno se pogledamo i pitamo ‘gdje smo mi to došli’, ‘hoćemo li preživjeti ovdje 2 dana? ‘.
Rijad Alwane sama sam rezervirala preko Bookinga. Kada smo stigli, odmah nas je dočekao čaj za dobrodošlicu. Smještaj, doručak, usluga sve je bilo odlično, ali kada bi ponovo dolazila ne bi ga nikada više izabrala zbog lokacije. Smješten je u malo udaljenijem dijelu Medine. Riječima teško opisive ulice, ljudi i poglede s kojima smo sretali kada smo prolazili prema centru. Ovdje je jednostavno nemoguće bilo sakriti da ste turist jer smo totalno različiti od njih. Moram priznati da nas je bilo u početku strah da će nas netko napasti i nismo se ugodno osjećali. Djeca koja se igraju na ulici, čim primijete da ste turist trče za vama do rijada i traže novce. U jednom trenutku sam i pomislila da više do polaska ne izlazim iz rijada. Te ulice kojima smo prolazili nisam ni slikala, bojala sam se i izvadit mobitel i uperiti ga prema nekome jer nisam bila spremna da se netko dere na mene na sred ulice. Međutim, situacija se brzo promijenila, kako smo se približavali centru atmosfera je bila sve ‘pitomija’. Sada sam čak i sretna zbog ovog iskustva, jer smo kroz sve te ulice upoznali pravi Marrakech. Kaotičan, bučan i prljav.
Obilazak Marrakesha sam sama organizirala. U Medini savršeno rade Google karte i ne možete se nikako izgubiti. U dan i pol smo sve vidjeli i obišli što je bilo po planu. Ben Youseffova medresa (đamija) trenutno je u renovaciji i zatvorena je za posjetitelje. Ulaz u El Badi Palace i Bahia Palace platili smo 7 eura/osobi/palači. Ulaz u botanički vrt Majorelle platili smo 7 eura/osobi (samo vrtove). Tamo se može još i vidjeti berber muzej i ysl muzej koji se posebno plaćaju ili se može uzeti neka kombinirana ulaznica (sve ima na internetu na njihovoj službenoj stranici). Preporuka je doći ranije. Mi smo bili već oko 9 sati u jutro i tada je bilo dosta ljudi, ali nismo dugo čekali. Naši prijatelji su došli kasnije i dosta čekali na ulaz.
Prvi dan smo jeli u jednom od poznatijih kafića/restorana na glavnom trgu Jemma el Fna-Caffe de France. Hrana ništa posebno, pizza očajna, a cijene: ukoliko jedete u prizemlju cijena kao u meniju, na 1 katu je sve 1 euro skuplje, na 2 katu 2 eura skuplje, a račun dobijete kemijskom ispisan na stolnjak.
Probajte sokove svih vrsta na štandovima. Cijeđeni sok od naranče na glavnom trgu košta 4 dirhama, a voćni mix 10 dirhama.
Što se tiče cijena hrane po restoranima, cijene su slične kao kod nas. Ništa puno jeftinije, ali i to sve ovisi gdje jedete. Obavezno probajte TAGINE. Tradicionalno jelo pečeno u glinenoj posudi-meso (janjetina ili piletina) i povrće.
Cijena magneta je po svuda ista, oko 10 dirhama jedan ili 6 za 50 dirhama.
Na nekim stvarima su istaknute cijene, to je fiksna cijena i nema cjenkanja, za sve ostalo cijena se da spustiti u pola i više.
Tijekom cijelog boravka u Maroku, pili smo flaširanu vodu.
Marrakech-Atlas planine-Ait Ben Haddou-Ouarzazate-Dades Gorge-Todra Gorge-Erfoud-Risani-Merzouga
Nakon 2 dana u Marrakeshu našu cijelu organizaciju puta do kraja preuzeo je Mstafa. Sve detalje puta dogovorili smo ranije i sve je ispunio kako je obećao do zadnje sitnice…i više.
Jednostavno je teško riječima opisati dobrotu, jednostavnost i poštenje ovog dečka. Mi smo jednostavno oduševljeni! Ništa nije problem, sve se rješava u hodu, niti jednu želju nam nije odbio.
Izabrali smo 2 noći/3 dana kao izlet u pustinju jer nam na žalost vrijeme nije dozvoljavalo drugačije. Sada da biram ponovno, izabrala bih 4 dana/3 noći. Tada bi imali više vremena na za pustinju i put bi bio manje naporan.
Prvo odredište prema pustinji nam je bio Ait Ben Haddou (tihi grad) u kome su snimani brojni poznati filmovi poput Gladijatora, Igre prijestolja…Ovdje smo se zadržali možda sat vremena jer je puhao toliko jak vjetar i bilo je jako hladno.
Putem prema hotelu Babylon u Dades Gorge gdje smo proveli prvu noć Mstafa je saznao za moj rođendan i organizirao tortu i pripremio mi iznenađenje u hotelu poslije večere. Malo je reći da sam bila oduševljena. Hotel je odličan, hrana vrhunska, sobe čiste i tople (vani je bilo 3 stupnja). Ujutro poslije doručka nastavili smo put prema pustinji. Prije polaska obišli smo zig zag road i brdo koje zovu ‘monkey fingers’.
U autu nam je pala na pamet vožnja quad-ovima po dinama. Za nekoliko minuta Mstafa je jednim pozivom sredio 2 quada na sat vremena. Pri dolasku platili smo 120 eura/sat vremena vožnje (mislim da je inače cijena 40 eura po osobi za sat vremena). O guštu ne moram ni pisat, vrijedi svakog eura. Nakon što smo se dobro izguštali, vratili smo se u hotel pripremiti ruksake s najnužnijim stvarima koje su nam potrebne za noć u kampu u pustinji, a deve su već čekale spremne ispred.
Do kampa nam je bilo potrebno nekih sat i pol vremena sa stajanjem zbog slikanja i zalaska sunca. Taman kad smo došli u kamp smjestili se u šator, pao je mrak. U ‘velikom šatoru’ beduin nas je čekao sa večerom (tagine naravno). Ne moram ni spomenuti koliko je lijepo nebo iznad Sahare. Bili smo očarani prizorom koji nas je dočekao. Vani je bilo jako hladno pa ponesite jakne jer velika je razlika u temperaturi (kada smo išli prema pustinji bilo je skoro 28 stupnjeva, čim je zašlo sunce temperatura se spustila na 10 i tijekom noći na 3 stupnja.)
Jedna od dobrih odluka bila je ta što sam sa sobom u ruksaku ponijela jastučnice. Šator u kampu nije hotel sa 5 zvjezdica pa budite spremni na to (jer mi nismo bili). Beduinu koji vas prati na devama i onaj kod kojega ste smješteni u kampu, bilo bi lijepo ostaviti koji dirham (mi smo obojici ostavili po 10 eura).
Još jedna stvar koju je ovdje teško opisati riječima, a to je njihova sreća i prije svega ZAHVALNOST. Nakon noći provedene u kampu, čuli smo se s Mstafom koga je zanimalo želimo li se vratit nazad u hotel gdje su nam stvari na devama ili u đipu. Naravno da smo se odabrali vratiti se u đipu preko dina. Nakon doručka i tuširanja nastavljamo našu priču prema Fesu.
Fes
Cijeli dan putovali smo natrag iz pustinje u Fes gdje smo došli tek kasno navečer (U HR smo kupili tablete protiv povraćanja, Dramine, pa ako netko teško podnosi duge vožnje po lošim cestama, preporuka je svakako popit tabletu). Prije samog Fesa stali smo u šumi majmuna (Cedar Forest). U istu je bolje doći u jutarnjim satima jer su tada majmuni ‘pitomiji’ i gladniji i više prilaze ljudima. U Fesu smo bili smješteni u Rijadu 53 s kojim smo bili i više nego oduševljeni. Nismo sigurni dali nas je više oduševio smještaj ili hrana. Mstafa nam je putem organizirao vodiča za sljedeći dan (40 eura nekih 4 sata). Da idem opet bi u Fesu tražila vodiča.
Medina u Fesu je najveća i najstarija. Ima cca 9000 ulica i Google karte ovdje ne rade ili loše rade (ista stvar je sa navigacijom). Prošli smo kroz radione tepiha, marama i kroz kožaru (Tanneries chouara). Na obradi kože radi 250 obitelji, a boje se mijenjaju svaki tjedan npr. mi smo bili u zemljanom tjednu. Naravno da nismo odoljele kupiti kožnu torbu i novčanik. Čitala sam, i upozoreni smo prije ulaska na neugodne mirise, međutim, ujutro kada smo bili nije bilo vruće tako da su i mirisi podnošljivi, čak ni menta pod nosom nije bila potrebna. Najgori mirisi su ljeti kada je vruće. Čak i ako nemate vodiča, na ulicama ispred radnji stoji mnoštvo vlasnika trgovina koji nude da baš kroz njihovu trgovinu prođete na balkon.
Budući da je petak, većina radnji ne radi, a one koje rade zatvaraju se u 13 sati i nude popuste (navodno veće nego inače) na sve. Njima je petak neradni dan kao nama nedjelja.
Nakon što smo završili obilazak i pozdravili se sa simpatičnim vodičem krenuli smo razmišljali kako iskoristiti ostatak poslijepodneva u nekom trgovačkom centru ili slično kada je ponovno uslijedilo iznenađenje! Mstafa šalje po nas vozača s kojim obilazimo vidikovac, novi dio Fesa, kraljevu palaču, vodi nas u tvornicu keramike…
Chefchauen (šefšauen) – plavi grad
Slijedeći dan, u subotu, krenuli smo na jednodnevni izlet u Chefchauen koji je od Fesa udaljen nekih cca 212 km, ali budući da su njihove ceste jako loše i nema autoputa prema tamo vožnja je trajala nekih 4 sata u jednom smjeru. Ovaj grad je miran, topao i ugodan. Za obilazak je dovoljno nekoliko sati.
Cijeli grad ‘smrdi’ po hašišu, a nemali broj puta smo zaustavljeni i ponuđeni čak i da obiđemo njihovu ‘plantažu’. O mačkama u Maroku osobito Marrakechu nisam htjela ni pisati jer me srce zaboli čim se i sjetim, ali zato je ovdje jedna skroz drugačija situacija.
Mačke su site, lijepe, turisti i domaći ih hrane i to je još jedan veliki plus od nas ovome gradu. Cijeđeni sok od naranče ovdje smo plaćali 8 dirhama dok su magneti po 5 dirhama čak i u samome centru. Torbe su jeftinije nego u Marrakechu pa ako idete u plavi grad sačuvajte dirhame za shopping za tamo.
Hrana je nešto jeftinija nego u Fesu i Marrakechu.
Povratak na aerodrom Fes-Marrakech
Nedjelja kod nas-promjena sata. Nedjelja kod njih-nitko čuo za promjenu sata. Na aerodromu smo morali biti u 13 sati i polazak smo dogovorili već u 6 sati u jutro za svaki slučaj. Išli smo autoputom, ali svejedno nam je trebalo nekih 5 i pol sati sa jednim stajanjem. Putem smo pokušali saznati nekoliko puta koliko je sati i dali se sat promijenio. Neki su tvrdili da je, neki da nije, a neki čak nikada nisu ni čuli za promjenu sata. Napokon, radnik na naplati, objasnio nam je da će se sat promijeniti tek kada kralj i vlada to odluči, a to može biti za sat ili dva, za dan ili dva ili za mjesec. Prošlo je dva tjedna od našeg povratka u Hr, Marokanci još uvijek nisu promijenili sat, ali bitno da smo mi stigli na vrijeme na avion i kući.
Nikad se sa nekog putovanja nismo vratili sretniji, ispunjeniji i oduševljeniji. Danima nakon smo sabirali sve doživljaje i pokušali što detaljnije svima prepričati ovih kratkih 8 dana. Očarani smo prirodom, a najviše ljudima i načinom života.
Zahvalna sam na svakom trenutku provedenom s ovim divnim dečkima koji su naše putovanje učinili i boljim nego sto sam ikada mogla zamislit. Otvorili su nam jedan totalno drugačiji pogled na život i svijet. Hvala im na svemu.
Ana Popović
Pratite naš YouTube kanal
