Indonezija nije samo Bali
17 tisuća otoka
Indonezija u prvoj polovici studenoga, baš na početku kišne sezone, malo nas je plašila. Stoga smo od 17 tisuća mogućnosti, odnosno otoka, izabrali neke od najjužnijih za koje smo se nadali da će imati najviše sunca i najstabilnije vrijeme. Indonezija nije samo Bali, a strah je bio bezrazložan, u dvadeset dana kiša je padala samo jednom i to nepunih 15 minuta. Možda Sulawesi ili Neke druge destinacije u Indoneziji.
Besplatni hotel ili tura po gradu
Pola godine unaprijed kupili smo aviokarte tijekom jedne od akcija Turkish Airlines-a te smo karte Zagreb-Jakarta i Denpasar (Bali)-Zagreb platili 400 eura po osobi. Razlika između naše, s povratkom iz Denpasara i klasične povratne karte Zagreb-Jakarta je bila samo 20 eura stoga se to svakako isplatilo. Letjeli smo preko Istanbula i s obzirom na to da smo imali dugačak stop od 13 sati, dobili smo pravo korištenja hotela ili turu po gradu. Ako se odlučite za turu izbor je odličan, a hotel je putnike ekonomske klase solidan 4*, mi smo dobili konkretno Ramada Plaza Hotel, u četvrti Tekstilkent, 15 km od centra grada.
Jakarta
U Indoneziji nam je prvi stop bila Jakarta, u kojoj smo proveli dvije noći, a spavali smo u hotelu Holiday Inn. Kvart Gajah Mada je kineska četvrt i ako ne želite posjetiti baš nešto specifično u tom području ne bih ga preporučila, iako je sam hotel zaista bio odličan, s prekrasnim bazenom na vrhu i pogledom na grad. Bukirala sam ga jer sam željela biti blizu starog dijela grada kako bi već prvo jutro doručkovali u čuvenom Batavia Cafe-u.
Bila sam toliko nestrpljiva da smo tamo stigli čak pola sata prije otvaranja (otvaraju u 8 h), obilno doručkovali indonezijske specijalitete kao što su Nasi Goreng i Mie Goreng te pješice krenuli u istraživanje Jakarte.
Lokalna SIM kartica je obavezna
Prilično smo se nahodali jer su ulice dugačke i nepregledne, a kada smo se umorili koristili smo Gojek i Grab. To su azijske inačice Ubera i zaista su povoljni, ali morate imati indonezijsku SIM karticu. Mi smo kupili Telkomsel karticu koja se može jednostavno nadopuniti po potrebi, koristili smo ju cijelo vrijeme putovanja te je signal bio solidan na svim otocima.
Moram priznati da nas u Jakarti nije ništa posebno impresioniralo, grad ima specifičan neugodan miris radi velikog problema s kanalizacijom, odnosno nedostatkom iste. Posjetili smo indonezijski nacionalni spomenik i simbol borbe za nezavisnost, National Monument, a kako je bila nedjelja obližnji park bio je pun šetača i lokalnog stanovništva u igri s djecom. Ako ste u mogućnosti planirajte posjet Jakarti tijekom vikenda, promet je manje gust i lakše se probijati kroz grad. Nismo koristili njihov javni prijevoz, već isključivo Gojek, Grab te Bluebird taxi, koji su nam preporučili kao najpouzdaniji.
U Jakarti smo posjetili Nacionalni muzej koji nas nije oduševio jer je jedan dio muzeja zatvoren radi adaptacije, a otvoreni dio je prilično staromodan bez nekih posebno zanimljivih prikaza i sadržaja. Ipak, ako se želite malo odmoriti i zakloniti od nemilosrdnog indonezijskog sunca može vam biti jedna od opcija, jer je ulaznica vrlo povoljna i stoji manje od jednog eura. Ispred muzeja se nalazi poznati fotogenični kip slona stoga lokalci ovaj muzej nazivaju i „muzej slona“, a popularna je destinacija za fotkanje. Ako imate više od jednog dana za posjet Jakarti možete isprobati i neku od besplatnih autobusnih tura koje se nude, kao što su kulinarska tura, povijesna ili tura za šopingholičare.
Yogjakarta
Grad koji nam se svidio puno više od Jakarte, čak i uz kaotičan promet, kulturna je prijestolnica otoka Jave, Yogyakarta, odnosna Yogja kako ju nazivaju lokalci. Izabrali smo odličan hotel s predivnim vrtom i bazenima, Hyatt Regency Yogyakarta, koji je 15-tak minuta vožnje udaljen od samog centra grada. Hotel ima besplatan shuttle koji goste nekoliko puta na dan prevozi u centar grada. Ako ipak želite biti u centru događanja, pronađite hotel u blizini ulice Malioboro, žili kucavici Yogje. To je ulica prepuna dućana, malih kazališta koja prikazuju tradicionalne predstave sjenki, a na samom dnu nalazi se Sultanova palača koju možete posjetiti.
Borobudur i Prambanan
Većina turista ipak u Yogju dolazi radi posjete najvećem i najpoznatijem svjetskom budističkom hramu – Borobuduru te najvećem hinduističkom hramu u Indoneziji – Prambananu.
Mi smo ih posjetili u jednom danu, ali ako ostajete u Yogji duže od dva dana posjetite ih odvojeno kako bi u njima mogli dulje i potpunije uživati. Unaprijed smo bukirali vozača koji nas je dočekao na aerodromu već u 7 ujutro i cijeli nam je dan bio na raspolaganju. U hramovima platite dodatno lokalnog vodiča, doživljaj i razgled je potpuno drugačiji, a i čut ćete mnogo zanimljivih priča.
Cijena vodiča je 10 eura (grupa je obično 2-4 osobe) i zaista se isplati. Ulaznice za hramove koštaju po 23 eura/hram, a ako kupite kombo ulaznica i posjetite ih u istom, ili dva uzastopna dana, uštedjet ćete 6 eura. Ako poželite posjetiti Borobudur rano ujutro i gledati izlazak sunca unutar hrama ulaznica je skuplja te košta 31 euro, a ulaz je iz hotela Manohara (jedini hotel koji ima direktan pristup hramu) u periodu od 4.30 h-6 h. Mi se nismo odlučili za tu opciju jer nam prognoza nije bila naklonjena, bilo je puno oblaka i izlazak sunca ne bi bio spektakularan, stoga kupnju karata ostavite za zadnji tren i procijenite na licu mjesta.
Borobudur je udaljen od same Yogje oko sat do sat i pol (ovisno o prometu), dok je Prambanan puno bliži centru grada. Promet je gust i kaotičan, stoga je imati dobrog lokalnog vozača najbolja opcija. Za jedan dan vozača ćete platiti 30-35 eura.
Prambanan je gotovo cijeli na ravnoj površini i nema puno penjanja, stoga ga je lako posjetiti i s djecom u kolicima ili ako ste smanjeno pokretni. Borobudur ima nešto više stepenica i uspona, ali također nije mjesto za koje morate biti u odličnom kondiciji.
Flores i Komodo
Iz Yogje smo, via Bali, odletjeli na Flores, u mjesto Labuan Bajo, koje je startna pozicija za izlete u Nacionalni park Komodo. Letjeli smo s Air Asiom, a u Labuanu smo smještaj i izlete bukirali preko hotela i agencije Le Pirate. Sobe su male, ali jako simpatične i uredne, s toplom vodom i klimom, na vrhu hotela se nalazi bar iz kojeg možete gledati zalazak sunca, nešto pojesti i popiti, a svaku večer nudi se i neka tematska večer (živa rock glazba, kino na otvorenom i sl).
Labujan Bajo je neprivlačno mjesto, veliko gradilište, u kojem se ne treba zadržavati. Izlete svakako bukirajte na licu mjesta jer ovise o vremenskoj prognozi, i to ne samo o padalinama već i morskim strujama, stoga lučka kapetanija daje zeleno svjetlo za plovidbu tek ujutro, neposredno prije samog izleta. Mi smo imali sreće pa smo oba dana isplovili na vrijeme i bez problema.
Komodo Dragons
Velik je broj operatera koji nude izlete u razno raznim kombinacijama, s opcijama noćenja na brodu ili nekom manjem otočiću pa ih proučite i izaberite prema svojim afinitetima. Također, ima i različitih tipova brodova i čamaca, neki su brži pa možete obići više lokacija u kraćem vremenu, ali su zato i skuplji. Ako vam je cilj vidjeti Komodo zmajeve, onda će vas najviše zanimati izleti koji uključuju otoke Rincu ili Komodo.
Zanimljiv je i izlet na otok Padar, treći otok u arhipelagu na kojem žive ove životinje. Na Padar pokušajte otići što ranije ujutro jer uspon do vrha nije baš lagan, a vlaga i vrućina su velike i samim time otegotna okolnost. Nakon penjanja idealno se okupati na drugoj strani otoka, na popularnoj Pink Beach. S obzirom na to da je bio studeni gužve nije bilo, tako da samo zbilja guštali u lijepoj blijedo-ružičastoj plaži i ronjenju s maskama.
Većina tura nudi i izlete na Taka Makassar, Manta Point, Kanawa island gdje možete roniti s kornjačama, ražama i drugim simpatičnim morskim stvorenjima. Kreće se rano ujutro, oko 6 h ili 7 h, a povratak u Labuan Bajo je oko 17 h. Izleti nisu prenaporni, stoga su izvedivi i s djecom, ali i za osobe koje nisu u sjajnoj kondiciji. Bitno je samo da imate sa sobom dovoljno vode, kremu s visokim zaštitnim faktorom i ostalu adekvatnu zaštitu od jakog sunca. Naš gliser je zaista bio odličan, samo šestero izletnika i tri člana posade.
Organiziran ručak na Komodu te voće i voda dostupni su vam tijekom cijelog dana. Na brodu vam osiguraju masku i peraje, što je zapravo i standard na takvim izletima. Budite oprezni, ako niste zaista dobar plivač nemojte se udaljavati od broda i članova posade jer su morske struje zaista vrlo jake, možda i najjače koje smo doživjeli u Indoneziji.
Aerodrom u Labuan Baju je malen, nema gužve, stoga nema potrebe dolaziti puno prije samog leta. Ovdje nemaju Grab, Gojek niti Bluebird taxi, stoga morate uzeti lokalnog vozača po slijetanju. Cijena od aerodroma do centra je oko 3 eura, a ako ste smješteni u samom centru za transport po samom mjestu taxi vam neće trebati jer su udaljenosti male. S Komoda smo odletjeli na Bali i odmah se uputili u Ubud. Koristili smo Gojek za transfer s aerodroma i cijena je bila oko 20 eura.
Na Bali na odmor
Na Baliju uvijek najteže izabrati hotele, jer ih ima u izobilju, a jedan je ljepši od drugoga. S obzirom na količinu savjeta i tekstova o Baliju, neću ovdje previše duljiti o tome što vidjeti i posjetiti jer je uglavnom sve rečeno već ću se osvrnuti na hotele u kojima smo mi ovaj put boravili.
Ubud
Kao prvu stanicu izabrali smo Ayung Resort Ubud i nismo pogriješili. Odličan omjer cijene i kvalitete, dodatnih sadržaja kao što je treking po rižinim poljima s lokalnim vodičem, popodnevni čaj i večernja animacija.
Puno hotela nudi slične kombinacije, a mi smo izabrali Ayung jer smo željeli mirniji hotel u džungli pun tropskog raslinja i životinja. Upravo to smo i dobili, navečer se mogu vidjeti majmunčići u igri po krovovima, puno ptica i vjeverica te bujna vegetacija. Hotel naravno nudi i besplatan shuttle do centra Ubuda, jer je nekih 20 minuta vožnje udaljen od grada. Ako ste prvi put na Baliju, možda je ipak zgodnije biti u centru samog Ubuda kako bi vam na raspolaganju bilo više restorana, turističkih agencija za razne izlete i naravno dućana. Najbolji shopping na ovom putovanju obavili smo upravo u Ubudu.
Tanjug Benoa
Nakon nekoliko dana u džungli još smo dva dana proveli u divnom hotelu Conrad Bali na istočnoj obali, na plaži Tanjug Benoa.
Iako ova plaža sigurno nije među najatraktivnijima na otoku, sam hotel je fantastičan i idealan je za odmor nakon puno hodanja i razgledavanja. Također je predivan za posebne prigodne kao što su vjenčanja ili obljetnice braka jer je osoblje odlično istrenirano, gotovo sigurno ćete dobiti upgrade, a i restorani su vrhunski. Ako ulovite dobru ponudu za ovaj hotel, definitivno se isplati.
I konačno… Sumba
Bali nam je bio polazna točka za „highlight“ putovanja i odlazak na otok Sumbu. Letjeli smo lokalnim avioprijevoznikom Nam Airom i nakon ugodnog i sigurnog leta već za sat vremena bili smo na sjeveru Sumbe, u mjesto Tambolaka, na aerodromu gdje je traka za prtljagu dugačka tri metra, ako i toliko. Prvu noć odsjeli smo u neuglednom, ali čistom hotelu Morika Inn, a vozača koji nas je dočekao na aerodromu bukirali smo preko hotela. Na Sumbi je to uvjerljivo najbolje rješenje, lokalni vozač koji dobro poznaje otok i koji će vam pokazati neke od otočnih atrakcija. Imali smo i neke pomalo neugodne situacije s nekoliko lokalaca koji su tražili novac za doslovno prelazak preko puta, ceste su loše, turista nema puno stoga trebate imate osobu u koju se možete pouzdati i koja pozna lokalne ljude i običaje.
Divlji otok
Sumba je još uvijek prilično divlja i nekomercijalna i nudi jedno potpuno drugačije iskustvo za putnika, stoga to treba imati na umu. Nakon dugog suhog perioda otok je doslovno vapio za kišom. Nama je to išlo u prilog jer komaraca uopće nije bilo. Oboružali smo se sredstvima protiv komaraca, nismo koristili parfeme i pili smo redovito B kompleks, kao preventivu protiv komaraca koji prenose malariju ili dengue groznicu.
Nismo pili antimalarike, ali smo bili svjesni rizika i eventualnih posljedica. Vozača za tu kraću dionicu s aerodroma platili smo 17 eura, a vozač/vodič za cijeli dan koštat će vas 60-70 eura. Zbog manjka turističke ponude cijene su nešto skuplje nego na drugim otocima koje smo posjetili, ali ako već dođete na Sumbu na vodiču nemojte štedjeti.
Nihi Sumba
Sljedeća tri dana proveli smo u pravom raju koji se zove Nihi Sumba. Hotel koji je prije nekoliko godina proglašenim „najboljim na svijetu“ i radi kojeg većina turista dolazi na Sumbu priča je za sebe. Divna plaža, odličan smještaj, fantastična hrana i osoblje koje se brine za vas 24 sata na dan vrijede svakog potrošenog eura.
Nakon uživanja i relaksacije u Nihiju odlučili smo još malo razgledavati jugozapadnu Sumbu s našim vozačem Jhonom, kojeg zaista možemo preporučiti. Obišli smo nekoliko lokalnih sela, specifičnih po visokim uskim krovovima, koji uz religijsku simboliku služe i kao ložišta i sušare, a najviši krov je statusni simbol i označava najbogatiju i najvažniju osobu u selu.
Dvorišta na Sumbi su prepuna nadgrobnih spomenika, jer mještani svoje mrtve pokapaju blizu, a na otoku se može vidjeti priličan broj sakralnih objekata jer su kolonizatori na otok donijeli kršćanstvo. Otok je pun zanimljivih priča i nikada ne znate što vas čeka iza sljedećeg zavoja.
Pasola je igra na život i smrt
Sumba je poznata i po igri na život i smrt, koja se naziva pasola. Svako proljeće lokalni konjanici gađaju se kopljima na poljanama diljem otoka i po broju žrtava predviđaju uspješnost žetve za tekuću godinu. S obzirom na to da je sve manji broj ljudskih žrtava, žrtvuje se veliki broj životinja, posebice svinja, krava i peradi. Imali smo priliku razgovarati s jednim takvim ratnikom, koji s ocem i braćom svake godine sudjeluje u pasoli i koji nam je pokušao dočarati kako je ova velika suša koja vlada Sumbom već neko vrijeme zapravo posljedica neuspješnih pasola, bez ljudskih žrtava.
Iako cijeli život provedu na otoku, okruženi vodom, većina mještana ne zna plivati, ne lovi ribu niti odlazi na plažu. Sela ni nastambe nisu uz obalu, a nama je najzanimljivije bilo upravo jedno smješteno blizu mora, s prekrasnim pogledom, naziva Ratenggaro.
Mogla bi vas šokirati prilično mršava djeca i neuhranjene životinje. Sumba je još uvijek vrlo nerazvijen otok, u koji indonezijske vlasti ne ulažu mnogo, ali su ga prepoznali strani investitori te se na otoku mogu vidjeti gradilišta nekih budućih hotela. Plaže su zaista lijepe i dugačke, ali puste zbog nedostatka cesta i prilaznih puteva.
Najveći broj lokalaca vidjeli smo u vrijeme vikenda u laguni Weekuri, prekrasne tirkizne boje, gdje se uz simboličnu cijenu ulaznice možete okupati te napraviti bezbroj lijepih slika. Zadnju noć proveli smo u hotelu Oro Beach koji je dvadesetak minuta vožnje udaljen od aerodroma, na samoj plaži, ali ako niste ljubitelj kukaca, buba i sličnih stvorenja definitivno nije mjesto za vas. U konačnici, isplati li se uložiti sav taj trud i novac te posjetiti Sumbu? Iz našeg iskustva svakako, ako ju želite vidjeti i doživjeti kao divlju, nekomercijalnu i vrlo specifičnu destinaciju.
Bali za kraj
Ipak, jedva smo dočekali povratak u civilizaciju. Iako Indonezija nije samo Bali, Bali je destinacija s kojom ne možete pogriješiti. Što sve morate ili ne smijete na Baliju.
Zadnja dva dana proveli na zapadnoj strani otoka, u ogromnom hotelu Ayana Resort and Spa. Ovaj hotel poznat je po Rock Baru gdje svaki zaljubljenik u dobre fotke i Instagram mora kročiti. Hotel je vrlo blizu aerodroma te je odlična baza za razgledavanje južnog dijela Balija. Opet smo koristili Gojek te smo prijevoz hotel-aerodrom platili samo 5 eura. Ayana Resort je toliko veliki da čak ima i svoju aplikaciju koju možete instalirati na mobitel i putem nje pratiti raspored shuttle-ova koji vas voze na plažu ili u sestrinski resort Rimba, čije sadržaje također možete koristiti. Putem aplikacije rezervirate restorane, spa tretmane, a možete čak pogledati i koje drveće je zasađeno u vrtu hotela.
Moram priznati da nisam imala prevelika očekivanja i smatrala sam da je hotel preskup i prekomercijalan te sam ga bukirala isključivo radi inzistiranja supruga i njemu za ljubav, ali sam u konačnici zaista uživala u prekrasnoj privatnoj plaži, lijepim vrtovima i zanimljivim bazenima. Kao gost hotela možete vrlo jednostavno rezervirati i posjetiti Rock Bar u vrijeme zalaska sunca. Naravno, Rock Bar otvoren je i za određeni broj vanjskih gostiju, uz prethodnu rezervaciju. Također, hrana u hotelu je izvrsna i raznolika, pogotovo ako se uzme u obzir veličina hotela i količina hrane koja se svaki dan ovdje priprema. Imali smo kasni večernji let pa smo maksimalno uživali posljednji dan izležavajući se na hotelskom bazenu i puneći baterije za dugi put kući, naravno maštajući kako ćemo se ponovo vratiti jer Indonezija nije samo Bali. Otoci pored Balija.
Tehnikalije:
Nabaviti lokalni SIM
1 euro je oko 15 000 Rp (indonezijska rupija)
Koristiti Gojek, Grab i Bluebird taxi
Dobro se zaštiti protiv komaraca i sunca
Posjetite naš YouTube kanal.
