Iskustva solo putnice putnice druge boje kože je ponešto drugačije. I one moraju i vole putovati, ali zabrinutost njihovih obitelji i prijatelja nažalost i danas nije bezraložna. Unatoč tim strahovima i opasnostima, crne žene će (i trebaju) nastaviti putovati i istraživati svijet.
Nažalost još uvijek živimo u vremenu kad neki ljudi vjeruju da povijest, posebno povijest porobljenih Afrikanaca u Americi, i danas živi. Povijesni je kontekst bitan za razumijevanje podrijetla ružnih stereotipa koji prate rasizam.
Iskustva putovanja pokazuju da na ovom planetu nigdje ne postoji mjesto gdje je crnoj ženi zagarantirana emocionalna, mentalna, duhovna i fizička sigurnost. U članku za New York Times, Ugandanska Amerikanka Jessica Nabongo, prva crna osoba koja je posjetila svaku zemlju na svijetu, govorila je o strahu od putovanja:
“Crne žene su u većoj opasnosti, jer mnogo ljudi misli da smo prostitutke. Uvijek me strah da ako mi se nešto dogodi u nekom europskom gradu, nitko se neće reagirati. Mogla bih trčati ulicom vrišteći u Italiji, a prolaznici ne bi reagirali jer sam crna. Mislim da je to tako gdje se nalazimo u svijetu. ”
Kada se bilo koja žena odluči na putovanje u inozemstvo, bez obzira na rasu, destinaciju i duljinu boravka, treba misliti na sigurnost. Kada crne žene odluče same na put, opasnost je veća zbog masovnog seksualnog iskorištavanja crnkinja još u vrijeme ropstva.
Prije nego li je Amerika bila Amerika i prije trgovine robljem, Europljani su otkrivali Afriku, gdje su živjeli oskudno odjeveni Afrikanci, ali i Afrikanke, što je bilo najprikladnije za toplu klimu. Uočili su i različita plemena koja su prakticirala poligamiju i bavila se tradicionalnim plesom, što su Europljani smatrali „seksualno sugestivnim“. Sve ih je navelo da vjeruju kako su Afrikanci obuzeti velikim seksualnim apetitima.
Budući da su europski osvajači bili svjedoci onoga što su smatrali seksualnim razbojstvom među afričkim ljudima, porobljene žene su silovali i to opravdavali urođenom promiskuitetnosću crnih žena. Kršćanstvo je bijelim ženama postavilo stigmu da je seksualnost grijeh koji koriste kako bi iskušavale i zavodile muškarce. Rastom ekonomskog prosperiteta bijelih Amerikanaca u 19. stoljeću, odvratili su se od stroge fundamentalističke kršćanske doktrine koja je izmijenila način na koji su seksistički bijeli muškarci vidjeli bijele žene.
Bijele se žene više nisu doživljavale kao seksualne napasnice, već su bile „plemenitija polovica čovječanstva“. Koristeći seksističke, religiozne doktrine kao svoj vodič, bijeli muškarci su vjerovali da su crne žene zavodnice muškaraca. Robovlasnici su otišli čak tako daleko da su prodaju crnkinja za seksualno iskorištavanje definirali kao prostituciju.
Tijekom trgovine robljem crne žene bile su izložene gotovo gole ili gole nasuprot bijelim ženama koje su se oblačile od glave do pete, pojačavajući sliku svoje nevinosti. Memorabilije iz 1900-ih prikazivale su crne žene s velikim grudima i stražnjicama, pojačavajući njihovu hiperseksualizaciju.
Masovno seksualno iskorištavanje crnaca nije završilo na plantažama. Seksualizacija crnih žena i djevojaka može se danas vidjeti u filmovima i medijima, čime se ovaj lažni stereotip i dalje širi. To je duboko ukorijenjeno u patrijarhalnom, bijelom, elitističkom društvu i nanosi potencijalnu štetu svim crnim ženama koje putuju svijetom.
Evo nekoliko savjeta za sigurnost crne žene da na putu:
>U mobitel spremite broj ambasade matične zemlje.
>Provjerite je li vaš telefon otključan i nabavite SIM karticu za zemlju koju posjetite.
>Uvijek obavijestite nekoga s kim ste bliski gdje odsjedate.
>U nekim zemljama možete kupiti suzavac u spreju. Diskretan džepni nož također može biti koristan.
>Ne bojte se glasno osramotiti nekoga tko vas uznemirava.
Sami ste svoj superheroj tijekom putovanja. Iskustva solo putnice su uvijek zanimljiva.
Pretplatite se na naš YouTube
