Tajland je bio putovanje iz snova
Za početak, da odmah i to razjasnimo, nemojte mi zamjeriti što koristim „na Tajland“, a ne „u Tajland“. Mislim da je gramatički neispravno jer Tajland nije otok, ali toliko se ukorijenilo u svakodnevni govor ljudi (pa tako i moj) da mi je sada prirodnije govoriti „na“ nego „u“. Eto, čak me i ChatGPT uvjeravao da je ispravno „na“, iako sam ja njemu pokušala objasniti da je „u“ ispravnije. Uglavnom, dopustit ću si tu autorsku slobodu pisanja, koliko god jesam pobornik pravilne gramatike. A sada se vratimo na samo putovanje.
Iako sam u zadnje 2 godine na sva veća putovanja išla upravo u Aziju (UAE, Jordan, Izrael, Palestina, Iran), nekako sam se posebno veselila ovome jugoistočnom dijelu Azije. Bez obzira na to što sam u Kini provela punih mjesec dana 2016. godine, pa sam donekle već znala i što očekivati, imala sam osjećaj da će me ovo putovanje ipak posebno oduševiti. I zaista jest! Nas 5 prijatelja, vlastita organizacija, bez agencije, puna 2 tjedna u 12.mjesecu s dočekom nove u Bangkoku kao šećerom na kraju, s presjedanjima u Dohi koju smo isto obišli, ma kud ćeš bolje!
Obišli smo toliko toga, od sjevera (Chiang Rai, Chiang Mai, izlet u džunglu i druženje sa slonovima), preko ludog Bangkoka, do juga (Krabi, Phuket, Phi Phi Islands, Maya Bay), da ja ne bih apsolutno ništa mijenjala u našoj ruti. Samo bih dodala još dana za još više uživanja!
Inače, ovo je bilo naše prvo backpackersko putovanje. Moram priznati da sam se bojala kako ću tegliti te ruksake jer se uvijek prepakiram, ali na kraju je ispalo super, pa čak i draže nego vući kofere na sve strane. A i nakon silnog shoppinga tamo koji vas itekako mami jer je jeftino, opet je sve stalo u te ruksake, što je bilo jedno veliko veselje.
Ono što me posebno oduševilo na Tajlandu jest ta raznolikost i slojevitost koju zemlja nudi. U jednom trenu smo jeli na ulici za 2-3 eura, a u drugom pili koktele na jako fancy rooftopu gdje se snimao film Mamurluk 2 za 30-40 eura. Jedan dan smo obilazili hramove, a drugi smo šetali po kvartu s prostitutkama i drag queenovima. Ma i partijali s njima, plesali, „nastupali“ s perikama na glavi, jer zašto ne?!
Ideš na treking po džungli, družiš se s prekrasnim slonovima, guštaš na raftingu po rijeci ili ležiš na plaži, brčkaš se u moru, voziš brodom po nacionalnom parku, bauljaš ulicama Bangkoka. Šetaš, juriš u tuk tuku, prolaziš vlakom usred tržnice ili ploviš po rijeci. Spavaš u hotelu s bazenom, bungalovu blizu plaže ili na svom krevetu u noćnom vlaku koji vozi 13 sati. Sve smo to doživjeli i toliko mi je drago da jesmo! Jednostavno, možeš živjeti iz krajnosti u krajnost. Možeš, naravno, i naći svoju zlatnu sredinu. Sve je dopušteno, sve je toliko zanimljivo i drugačije.
Naše se putovanje sastojalo od nekoliko dijelova, pa krenimo redom.
Sjever:
Chiang Rai i savršeni White Temple koji je odmah podigao visoku ljestvicu kad su u pitanju hramovi. White Temple iliti Wat Rong Khun budistički je hram i najpoznatija lokacija u gradu Chiang Rai na sjeveru Tajlanda. Ulaz se naplaćuje 100 bahta (manje od 3 eura), unutar hrama se ne smije slikati, a izuvanje obuće je obavezno. Puno je tu simbolike sa svih strana i razloga zašto je nešto baš tako napravljeno. Bijela boja simbolizira čistoću Bude, dok stakalca prikazuju njegovu mudrost i budistička učenja. Cijeli kompleks je predivan, a poseban dio su i zelene i vodene površine, te detalji na koje se mislilo pri svakom koraku – lica uklesana u kamen, figure životinja kod vodopada, pa čak i zlatni toalet. Odličan izbor za naš prvi od mnogih tajlandskih hramova!
Dvodnevni izlet u džunglu i druženje sa slonovima (NE jahanje, tražili smo etično mjesto gdje brinu o njima), rafting na bambusu, treking kroz šumu, polja, brda i lokalna sela, preko drvenih mostića, divljih vodopada i naše farme, do spavanja u bungalovima i fine lokalne hrane. Naravno, slonovi su uspomena za cijeli život, bilo je divno buditi se s njima i dočekati ih na svojoj terasi, praviti im obrok, hraniti ih, šetati s njima, mazati ih blatom za zaštitu od sunca i kupati ih u rijeci. Teško je i prenijeti osjećaje sreće i divljenja te uopće zahvalnost za priliku da se družimo s ovim divnim bićima. I to negdje u srcu džungle, na zelenom sjeveru Tajlanda, koji je oborio s nogu na sve načine. Najslađi divovi ukrali su naša srca i učinili te dane posebnim i definitivno jednim od najboljih na ovom putovanju!
Chiang Mai – bilo je tu svega, od isprobavanja fine hrane, švrljanja po gradu po danu i night marketima po noći, partijanja s drag queenovima, spavanja u jeftinom hostelu koji u podnožju prodaje marihuanu pa se miris osjetio sve do naše sobe na trećem katu. Najljepši dio definitivno je bio Monk’s Trail, koji je zvučao lijepo, a pokazao se još i ljepši nego što smo očekivali. Penjanje se isplatilo, a hram skriven usred džungle oborio je s nogu. Wat Pha Lat (ili Wat Palad), smješten je u džungli na planini Doi Suthep blizu Chiang Maija te se sastoji od nekoliko ustanova raspršenih po šumi uz miran potok, savršeno usklađenih s prirodom. Ime “Wat Pha Lat” znači “Manastir na strmoj stijeni”, što se odnosi na svetišta i kipove uklesane u špiljama na padini. Hram se uglavnom koristi kao centar za meditaciju monaha.
Prvobitno je ovaj put i korišten od strane monaha koji su putovali između svog planinskog utočišta i grada Chiang Mai. Inače, Wat Pha Lat datira iz 14. stoljeća, za vrijeme vladavine kralja Kuene. Prema legendi, monah po imenu Sumanathera pronašao je dio Buddhinog ramena i donio ga kralju. Kralj je stavio relikviju na leđa bijelog slona i poslao ga u džunglu da potraži novi dom. Slon se na kraju popeo na vrh planine, zaustavljajući se usput kako bi odmorio na vodopadu.
Kada je stigao, slon je nažalost uginuo. Ovo se tumačilo kao znak, što je dovelo do izgradnje poznatog hrama Wat Phra That Doi Suthep na tom mjestu. Dodatni hramovi, uključujući Wat Pha Lat, izgrađeni su na mjestima gdje je slon stajao kako bi odmorio.
Zaključak: ne propustiti sjever Tajlanda bila je jedna od najboljih odluka za ovo putovanje!
Bangkok:
Dan za hramove – Bangkok je dom nekih od najimpresivnijih hramova u državi, a mi smo izabrali 3 najpoznatija. Wat Arun, ili Hram Zore, upečatljiv je hram uz rijeku Chao Phraya, a meni možda i najdraži, upravo zbog te posebne pozicije. Već se iz broda lijepo može vidjeti centralni toranj (tzv. prang), kao i okolni manji tornjevi, savršeno i bogato urezbareni šarenim detaljima. Strme stepenice vode do viših dijelova hrama, a pogled sa visine je jednako zanimljiv kao i šetnja u podnožju.
Wat Pho, poznat i kao Hram ležećeg Bude, poznat je upravo po svojoj ogromnoj zlatnoj statui Bude koja je dugačka 46 metara. Iako možda zamišljate da je hram samo jedna zgrada, ovo je u biti cijeli kompleks prepun šarenih tornjeva, zanimljivih zgrada, dvorišta i dijelova koji su kao muzej na otvorenom. Wat Pho je prvi na popisu od šest hramova na Tajlandu koji su klasificirani kao najviši stupanj prvorazrednih kraljevskih hramova. U njemu se nalazi škola tajlandske medicine, a poznat je i kao rodno mjesto tradicionalne tajlandske masaže koja se još uvijek podučava i prakticira u hramu.
Velika palača (the Grand Palace) je nekada služila kao rezidencija tajlandskih kraljeva. Opet se radi o veličanstvenom kompleksu bogatog sadržaja i predivne arhitekture. Najpoznatiji je sveti Hram Smaragdnog Bude (Wat Phra Kaew), dom tajlandske najštovanije statue, isklesane iz jednog komada žada. Slikanje je unutra zabranjeno, a kao i u svim hramovima, potrebno je izuti obuću i biti pristojno obučen (zato sam u dugim rukavima bila cijeli dan). Inače, oni tog Budu oblače u razne kombinacije boja, ovisno o tome koji je dio godine u pitanju.
Dan za svašta – jedan od meni najdražih dana zato što je bio dinamičan i pun raznih i zabavnih aktivnosti: obilazak Flower Marketa, lude vožnje tuk tukom cijeli dan, odlazak u cool China Town, chill na rooftopu Gen Z bara s naj pogledima na grad, vožnja brodom po rijeci, prefini Pad Thai s Michelinovom preporukom, odlazak na masažu, điranje po poznatoj party ulici Khao San Road.
Dan za tržnice – Train Market, poznat i kao Maeklong Railway Market, jedno je od najfascinantnijih atrakcija Tajlanda. Radi se o tržnici na pruzi koja se djelomično pomiče kada prolazi vlak! Smještena otprilike sat vremena izvan Bangkoka, ova tržnica proteže se duž aktivne željezničke pruge, a kada vlak dolazi, prodavači brzo pomiču svoju robu i štandove kako bi vlak mogao proći. Čim vlak ode, sve se ponovno postavi na svoje mjesto, a tržnica posluje kao da se ništa nije ni dogodilo. Mi smo sve ovo iskusili iz obje perspektive- i kao putnici u vlaku i kao kupci dok vlak prolazi prugom. Moram priznati da je oboje predobro i zabavno. Dok ste u vlaku i stižete na tržnicu, svi snimaju i osjećaš se kao neki celebrity jer svi mašu i iščekuju te.
Druga se tržnica odvija na rijeci, a ti se laganini voziš u tradicionalnom drvenom čamcu, razgledavaš, cjenkaš i kupuješ. Floating market ili Plutajući market smješten je u Damnoen Saduaku, u blizini Bangkoka, i totalno je jedinstveno kulturno iskustvo. Živahno je, glasno i gužvovito, pogotovo na početku, ali kasnije prelazi u ugodnu vožnjicu kanalom s pogledima na zelenilo, trošne kućice i druge čamce u blizini. Bilo je tu, naravno, i prometnog zastoja, gledanja zmija koje se nude za slikanje, kupovanja sladoleda od kokosa s rižom i kikirikijem, pokušaja cjenkanja, mirne plovidbe bez gužve, a sve popraćeno našim komentarima i reakcijama koje su me baš nasmijale. Inače, povijest plutajućih tržnica na Tajlandu seže u 19. stoljeće, kada su rijeke i kanali bili glavna prometna žila kucavica za trgovinu i transport. Kanali su korišteni za distribuciju robe, a trgovci su počeli koristiti čamce za prodaju svojih proizvoda, što je omogućilo trgovinu u područjima koja nisu imala pristup cestama. S vremenom su postali neizostavan dio tajlandske kulture i svakodnevnog života. Iako se kasnije ova praksa smanjivala zbog modernizacije i razvoja cesta, tržnice poput ove zadržale su svoj povijesni šarm i totalna su atrakcija koju vrijedi posjetiti.
Šećer na kraju dana bio je rooftop gdje se snimao film Mamurluk 2 (Lebua Sky Bar), gdje se penješ liftom na 64.kat, gdje su kokteli između 25 i 80 eura, a boca šampanjca preko 2000 eura, gdje se nalazi restoran s 2 Michelinove zvjezdice i gdje je najljepši pogled na grad. Uživali smo svake sekunde, nije nam žao ni centa, mobitel je pun slika, a mi najboljih uspomena za cijeli život. Nakon toga izlazak u Khao San Road i plesanje na ulici.
Zaključak: Bangkok me oduševio svojom super vibrom, šarenilom, gužvom i energijom.
Nikada nije dosadno, uvijek se događa neka akcija, šušur je posvuda prisutan, živopisno je i drugačije. Slojevit je na više načina – izgleda jako moderno i moćno, a s druge strane ljudi žive u kaosu i siromaštvu. O krajnostima sam već pisala, a posebno se i odnose na Bkk. Jedno je sigurno – nikoga neće ostaviti ravnodušnim i urezat će se duboko u pamćenje.
E da, vratili smo se na kraju u Bkk na doček nove godine, gdje smo „kampirali“ na mostu da bi uživali u super vatrometu iznad rijeke i pogledima na sve te moćne zgrade u okolici.
Jug:
Nacionalni park Khao Sok, poznat i kao tajlandski Maldivi, smješten je na jugoistoku zemlje i prirodno je čudo jedinstveno po svojim gustim prašumama, dramatičnim vapnenačkim liticama i raznolikom faunom. Slavno jezero Cheow Lan okruženo je visokim planinama i jednom od najstarijih prašuma na svijetu, a kažu da je raznovrsnija i od Amazone. Dostupne su aktivnosti poput planinarenja, promatranja divljih životinja, kajakarenja i boravka u plutajućim bungalovima. Bogat je životinjskim svijetom, a ističu se slonovi, medvjedi, jeleni, tapiri, majmuni i navodno tigrovi. Mi smo hranili proždrljive ribe, istraživali špilju, vozikali se s brodićem i uživali u svojoj privatnoj turi za cca 37 eur po osobi. Ni oblačno vrijeme nije nam uspjelo pokvariti dojam ovog divnog parka.
Krabi, Maya Bay, Phi Phi Islands – napokon jug Tajlanda i sve ono o čemu čitate i sanjate kada zamišljate Tajland – sunce, more, plaže, palme, pijesak. Naš je smještaj bio slatki bungalov okružen zelenilom, a Krabi se pokazao kao dobra baza za izlete i izlaske u grad. Naravno, glavni izlet je morao biti điranje gliserom po najpoznatijoj otočnoj skupini Phi Phi Islands i posjet nezaobilaznoj plaži Maya Bay, koja se proslavila kao lokacija snimanja filma The Beach, s Leonardom Di Caprijem u glavnoj ulozi. Mekani bijeli pijesak, tirkizna boja mora, zelenilo i ogromne litice koje ju okružuju stvarno izgledaju kao raj na zemlji. Ono što kvari dojam su silni turisti, ali i to se preživi. Inače, plaža je neko vrijeme bila zatvorena zbog ekoloških problema i utjecaja masovnog turizma na koraljne grebene i cijeli ekosustav, a sada je dopušten samo ulazak u more do koljena.
Ostatak izleta uključivao je posjet još nekoliko otoka, među kojima su najsimpatičniji Monkey Bay gdje majmunčići trčkaraju po plaži i Bamboo Island na kojem smo se kupali i proučavali račića kako „juri“ po plaži. Špilja, ručak, vizure s broda, ronjenje i jurnjava gliserom u kojoj smo se pošteno smočili i uživali u brzoj vožnji mi koji smo sjedili vani na pramcu bili su šećer na kraju dana. U Krabiju smo uživali u prefinoj hrani, posjetu night marketu, showu s vatrom, izlasku uz super rock bend, biljar i koktele, vožnji drugačijim tuk tukom, masažama, shoppingu i kupanju, a zadnju večer nas je počastio sa savršenim zalaskom sunca.
Phuket kao šećer na kraju putovanja! Ako ne uživaš na tropskoj plaži (mi smo posjetili Freedom Beach), onda ili šetaš po starom gradu ili partijaš u jednom od mnogobrojnih klubova. Stari grad zanimljiv je po svojoj Sino-kolonijalnoj arhitekturi, koja je kombinacija portugalske i kineske kulture, a čine ju predivne šarene zgrade i upečatljiva pročelja. Party scena u Phuketu je baš jaka i svjetski poznata. Bangla ulica blizu Patong plaže nudi svašta, slično kao u Bkk. Mi smo završili spontano u klubu Armania, isplesali se, pijuckali, pušili nargilu, uživali u performerima, slavili ročkas i nazdravili za ovo savršeno putovanje koje nas je obogatilo s jednim od najljepših uspomena u životu. Cheers for us, cheers for Thailand!
Zaključak: jug je predivan, puno je toga za vidjeti, najbolje je naći privatne ili ranojutarnje ture za otoke, da se izbjegnu svi oni silni turisti koji u isto vrijeme nahrle na otoke.
Obišli smo i Dohu u oba smjera jer smo imali dugačka presjedanja. Za tamo smo uzeli vođenu turu, a za nazad sjeli na metro i sami švrljali po gradu. Taman za vidjeti ono najbitnije.
Za kraj još samo par osnovnih informacija:
– Povratna karta do Bkk preko Dohe (Qatar Airways) – 966-e, kupljena oko 6 mj. ranije
– Smještaji jako povoljni, pogotovo dijeljeno za nas 5 (cca 242 eur po osobi za 11 noćenja)
– Kretanje po državi: unutarnji letovi (Bkk-Chiang Rai, Phuket-Bkk), noćni vlakovi (Chiang Mai-Bkk, Bkk-Surat Thani), busevi, privatni taxi
– Kretanje po gradovima: tuk tuk, Uber, brod, metro
– Internet: e-sim (Revolut ili online: Nomad, AIS, Airalo)
– Ne znam koliko sam sveukupno potrošila jer nikada nisam računala, ali rekla bih oko 2000-e (za 2 tj sam npr. razmijenila 500-e gotovine u bahte i jedva na kraju potrošila; OK, dosta toga smo dijelili na 5 ljudi i rjeđe vukli karticu)
– Nisam posebno komentirala hranu, ali jako je fina i zaista ima svega, tržnice su zakon
– Ljudi su dragi i ljubazni, ne znaju baš engleski, ali se možete bez problema snaći.
P.S. za više detalja i uvid u cijelo putovanje slobodno zapratite moj Instagram profil nynych_v
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
Sjeverni Tajland putopis: Susret sa ženama koje nose prstenove oko vrata teške 9 kilograma
