Razgovarao sam s Brankom Ivankovićem, prijateljem, i mogu slobodno reći jedim od najtrofejnijih hrvatskih trenera. Možda nije toliko poznat u Hrvatskoj, koliko je poznat u svijetu.
Da, to je istina jer veći dio moje karijere sam bio vani. Od Njemačke, Emirata, Saudijske Arabije, Irana i Kine. Taj dio svijeta, Azija, me jako dobro pozna i ja vrlo dobro poznam Aziju. Tu sam ostvario zaista odlične rezultate. Mogu zaista reći da sam najtrofejniji hrvatski trener s obzirom na to da sam u tri zemlje bio prvak, ukupno osvojio 11 trofeja, igrao sam Ligu prvaka sa svojim klubom iz Irana. Na Svjetskom prvenstvu bio sam s reprezentacijom Irana i jedini sam hrvatski trener koji je jednu stranu momčad vodio na tako velikom i važnom natjecanju. Strašno sam ponosan na te svoje rezultate i sve što sam napravio u svojoj sportskoj karijeri.
Moram iskreno reći da je meni pomalo drago što ovdje nisi toliko poznat jer možemo u miru sjesti na piće. Kada smo bili u Teheranu nisi u miru mogao na ulici prošetati tri metra.
Da, to je sreća, a i prednost Varaždina. To je pitom grad, u kom ljudi vode svoju brigu i ne petljaju se u tuđi život. Ovdje svako svakoga pozna i nitko nije impresioniran nekakvim rezultatima i uspjesima. U Teheranu u kom živi 20 milijuna ljudi moj klub koji ma 40 milijuna navijača i gdje je nogomet izuzetno važna djelatnost koja se strahovito prati, svi mi koji se bavimo time uživamo jednu nevjerojatnu ljubav i popularnost. Praktički teško je izaći na ulicu, mirno prošetati ili u kafiću mirno popiti kavu.
To se sjećam. Hodali smo ulicom i doslovno su ti se ljudi bacali oko vrata i muškarci i žene. Pogotovo žene, što mi je malo čudno bilo u Iranu, ali vidio sam to na svoje oči, pa znam da je istina.
To je istina, da. Naravno, i žene izuzetno prate nogomet, vole nogomet i sve znaju o tom sportu. Jasno da smo im zato izuzetno dragi i simpatični. Jest da je moja žena to malo gledala poprijeko, nije to doživljavala s velikim oduševljenjem i odobravanjem, međutim to je cijena mog posla, nogometa i svega što uz popularnost tog sporta ide.
To je istina. Ti si osvojio tri puta za redom prvenstvo u Iranu, mislim da to nije nikada nitko prije, i da je to čudo.
Da, u Iranu nikada nitko nije ostvario takav uspjeh. S jednim klubom sam u tri godine tri puta osvojio prvenstvo. Prve godine smo također osvojili prvenstvo, međutim izgubili smo titulu prvaka zbog gol razlike. U Iranu se još uvijek gleda gol razlika, ne međusobni susreti. U ovoj zadnjoj sezoni osvojili smo i Kup i super kup, igrali smo finale lige prvaka, pa ispada da smo mi ustvari najuspješniji klub svijeta u ovoj sezoni. Nijedan klub nije nikada osvojio tri domaća trofeja i igrao finale Lige prvaka.
Kada je već riječ o tome, sportski rezultati su sigurno izvrsni i to uopće nije upitno. Neki kažu pa lako je osvojiti prvenstvo u Iranu, nije to Španjolska.
Naravno da razina nogometa u Aziji općenito, pa i u Iranu, nije na razini Lige petice, ali u Iranu i azijskim zemljama bio je veliki broj svjetski poznatih trenera. Trenera koji imaju iza sebe vrhunske rezultate u Europi, pa kada su došli u azijske uvjete nisi napravili ni približne rezultate onima koje sam napravio ja sa svojim klubom ili moji kolege iz Hrvatske koji su ostavili jedan veliki, veliki trag u Iranu.
Ti si bio u Iranu četiri godine. Iran je kolijevka civilizacije, ja sam bio jedan put s tobom i prošli smo zajedno jedan dio zemlje. Kada vidiš Irance, jasno je da su jedan vrlo ponosan narod i meni se Iran čini kao fenomenalna zemlja.
Iran je zemlja bitno drugačija od svih drugih arapskih zemalja s obzirom na to da su i Emirati i Saudijska Arabija i Kuvajt i Bahrein relativno mlade zemlje koje su bile zemlje plemenskog tipa, pa su se ujedinile i nemaju tradiciju državotvornosti. Nemaju tu tradiciju i kulturu, jer znamo da je civilizacija i kultura praktički krenula iz Irana. Iran je zemlja s preko 2 500 godina dugom tradicijom državnosti, kulture i običaja. U konačnici tu je prolazio i Put svile. U Iranu se miješalo puno civilizacija i oni su strašno ponosni na to. Drže do svoje kulture i tradicije, obožavaju svoju zemlju koja je zaista zemlja koja može ponuditi puno atraktivnih stvari za vidjeti . U turizmu pogotovo. Imaju čak i skijalište iznad Teherana na visini od 4000 metara. Praktički iz samog središta grada ide gondola koja vodi skijaše na vrh. Ovdje se može skijati praktički do sredine svibnja. Imaju Esfahan, Perzepolis, zaista zemlja koja može strašno puno ponuditi. Ljudi s izuzetno ljubazni, jako kurtoazni, žele pomoći i biti pri ruci, vole strance i sretni su kada vide strance. Pogotovo one kod kojih vide interes za svoju zemlju i znaju da o njoj lijepo pričaju kada se vrate doma.
Iran mi se čini kao zemlja koja je super sigurna za putovanje. Mi smo putovali okolo i ja sam bio u društvu s tri žene i nikada nismo imali nikakav problem.
Da. Osim sa ženama. Ovim našim mislim.
Osim s našim ženama, naravno.
Iran je, apsolutno se to usudim reći, jedna od najsigurnijih zemalja na svijetu. Imaju svoje sigurnosne snage koje o tome brinu, ne osjeti se nikakva militarizacija zemlje ili bilo što drugo. Ljudi su izuzetno susretljivi. Normalno funkcionira čak i couch surfing. Ljudi dolaze na nepoznato i bez ikakvih problema tamo borave i kroz život s lokalcima upoznaju tu predivu zemlju. Svi moji prijatelji koji su došli, a dolazi ih puno, dolaze s jednim respektom. Dolaze s jednim oprezom. Ipak, svi kada se vraćaju odlaze s jednim oduševljenjem i izuzetno dobrim dojmom.
Istina. I mi kada smo krenuli smo mislili idemo u Iran, pa su nam još ljudi u Zagrebu znali reći jeste li normalni, idete u Iran. Kud ćete tamo to je opasna zemlja. Na kraju je sve što smo tamo doživjeli bilo obrnuto. Mislim da je Esfahan definitivno jedan od najljepših gradova koje sam ikada posjetio. Zadnje vrije vidim da žene sve češće same putuju u Iran i prepoznaju ga kao jednu od najsigurnijih destinacija
Da, vrlo je Iran atraktivan za vidjeti jer objektivno ove destinacije na zapadu ljudi više manje lako vide. Iran je još uvijek jedna pomalo egzotična zemlja koja još nije razvikana zbog promjena koje su se ovdje kroz recentnu povijest događale, pa su ljudi nešto oprezniji. Ipak, turizam se u Iranu sve više razvija i širi. Dolazi veliki broj turista iz svih dijelova svijeta , naravno osim Amerike. Ljudi s oduševljenjem borave u Iranu, u nekim periodima postaje gotovo nemoguće pronaći sobu u gradovima zanimljivim turistima. Imali ste i vi slučaj da niste mogli pronaći hotel u Esfahanu, već ste morali biti u privatnom smještaju.
Pa i taj privatni smještaj je bio fenomenalan. Bili smo u jednom lijepom stanu, u super kvartu, bilo je baš jako lijepo. Sav dojam putovanja po Iranu, ne samo moj, nego i mojih suputnica je bio fantastičan. Mi smo se proveli odlično i ja se nadam da ćemo se opet vratiti. Ali reci ti meni, Branko, kuda ćeš ti dalje?
Moja nova destinacija je Saudijska Arabija.
Saudijska Arabija. Znači sljedeća destinacija gdje idemo na put je Saudijska Arabija.
Sljedeća destinacija je Đeda, najveće sjedište vjerskog turizma. Grad u kom sam već bio nekoliko puta, ali ne kao turist nego kao sportski djelatnik i zapravo od grada nisam stigao vidjeti ništa osim hotela i igrališta. Svi kažu da je to najljepši grad u Saudijskoj Arabiji, jedan od slobodnijih gradova, ali u ovoj zemlji koliko čujem bitno se mijenja ozračje i odnosi tako da je i Saudijska Arabija apsolutno zemlja koju treba posjetiti, koju ćete posjetiti i gdje se nadam da ćemo provesti podjednako ugodne i lijepe trenutke kao i u Iranu.
Super, meni je jako drago. Nisam bio u Saudijskoj Arabiji i moguće da ti ne ideš tamo da nikada ne bi ni otišao tamo. Tako da je to fenomenalna priča kojoj se jako veselim. Saudijska Arabija se već sigurno dvije godine otvara otkako se može doći turistički. Naravno treba viza, ali nije to neki problem. Mislim da će to u budućnosti biti jedna od vrlo atraktivnih destinacija.
Iz mog iskustva i koliko čujem vize se sve lakše dobivaju, sve ide elektronskim putem, čak i moja radna viza je nešto što sam vrlo jednostavno obavio u par sati. Sve je više sloboda prisutno. Žene mogu raditi, voziti auto, dolaziti na utakmice…Vidio sam i par klipova američkih DJ-a koji tamo nastupaju, tako da se Saudijska Arabija krupnim koracima mijenja posebno u smislu sloboda. Sigurno je zemlja koju treba vidjeti, osjetiti i doživjeti iz prve ruke.
Meni je to drago i veselim se posjetu. Ali ti si živio na puna mjesta na svijetu. Reci mi koja ti je zemlja bila najdraža za život, osim Irana, jer znam da jako voliš Iran?
Prošao sam faktički cijelu Aziju. Volim je zato što je kultivirana, uređena. Ima naravno par zemalja koje su nešto drugačije. Ali svaka je posebna. Ja sam bio više od godinu dana u Kini. Nisam prošao cijelu Kinu, ali to je zemlja koja se ekspresno mijenjala. Već u godinu dana vidjele su se ogromne promjene. Bilo je puno utjecaja sa Zapada. Tajland je također vrlo atraktivan i ima svoje specifičnosti. Ili kada dođete u Singapur ili u Maleziju, zemlje koje imaju toliko raznolikosti, ostavljaju izvrstan dojam. Tu su i Emirati koji nose svoje čari i ljepote,
Da, neko Dubai voli, neko ne.
Ja sam recimo bio godinu dana u Abu Dhabiju. Dubai je naravno atraktivan i lijepo ga je vidjeti nekoliko dana, ali ja preferiram Abu Dhabi.
I meni se Abu Dhabi čini nekako privlačniji i mirniji. Ima normalniji gradski život.
Da. Nudi najnormalniji obiteljski gradski život. Ima puno atrakcija koje treba vidjeti. To je ustvari otok , ima puno plaža, i sve su prilagodili i turistima i ljudima koji tamo žive. Ima privatnih plaža, obiteljskih plaža, javnih plaža, tako da zaista nudi za svakog ponešto. Isto tako jedna vrlo interesantna zemlja je i Oman. Ekspresno se otvara turizmu i ćeli dostići razinu Emirata.
Da. Oman nam je bio super. Tamo je osim grada koji rekao bih nije nešto, priroda fantastična.
Puno je potencijala tamo. Imaju jednu filozofiju, sve je dozvoljeno samo nemoj druge ometati.
Branko, hvala ti! Želimo ti puno sreće u Saudijskoj Arabiji. Sigurno ćemo se vidjeti ove zime kada u Europi zahladi, pa ćemo se doći malo ugrijati.
Ja se veselim novim izazovima za sebe, ali još više se veselim vašem dolasku i posjetu. Nadam se da ćemo ponovo provesti prelijepe trenutke.
Posjetite naš YouTube kanal.
