Postoji nekoliko mitova i zabluda koji se stalno ponavljaju u diskusijama o putovanjima. Tko je turist, a tko putnik, koja je razlika i postoji li uopće razlika? Kod nas se svi razumiju u turizam i putovanja baš kao što bi svi željeli biti selektori nogometne reprezentacije. Opustite se i uživajte na svom putu bez obzira što drugi misle.
1) Samo daleka putovanja su „prava“ putovanja
Neki će uvijek s visoka gledati one druge koji putuju po svojoj zemlji. Nakon što su bili na Tajlandu i Baliju odmah o sebi razmišljaju kao o svjetskim putnicima. Svi drugi koji idu do Beča, Dubrovnika ili Beograda za takve nisu pravi putnici. Logika da treba pod svaku cijenu,putovati što dalje „dok smo mladi“ ili „dok mi se da“ ne drži vodu. Treba putovati bilo gdje i bilo kada bez obzira na udaljenost destinacije. Svako putovanje je škola. Brojanje zemalja postalo je važnije od doživljaja. U nekim zemljama ima više zanimljivih destinacija i atrakcija pa traže više posjeta. U neke ne treba ni ići. Kako kome odgovara. Ako pogledamo na zapad vidimo da su ljudi koji najviše putuju penzioneri jer imaju najviše vremena i novaca.
2) Oni koji putuju sami su „bolji“ putnici od onih koji putuju u grupama.
Danas je pojam grupno putovanje nešto loše, nešto što treba izbjegavati. Putovanje s grupom je “kao da vas vode u zatvor” ili još nešto gore. Stereotip mišljenja da je putovanje u grupi poput vojske koja mora marširati i slušati raširilo se poput vjetra.
Istina je bitno drugačija. Putovanje s grupom ima mnogo prednosti. Upoznate zanimljive ljude s kojima se dužite na putu, a s nekima i kasnije.
Ako je vodič dobar vidite i naučite puno više nego oni koji s google maps u ruci gube vrijeme na prijevoze i slušaju vodiče kad uđu u neku crkvu ili muzej. Vodiči bi trebali biti eksperti za mjesta na koje vas vode i znati sve što vas zanima. Sami putnici imaju više vremena za fotografiranje, promuvati se okolo, no uglavnom ne znaju ništa o tome gdje su i što je važno za lokaciju na kojoj se nalaze. Bilo bi idealno putovati u manjim grupama ili samostalno kada bi u glavi bio audio guide koji bi pričao priče o mjestu na kojem se nalazimo. Možda će jednog dana i to biti ostvareno.
3) Neki troše više, neki manje.
O tome tko koliko troši na putovanju tj. koliko to utječe na kvalitetu samog putovanja vode se debate. Backpackeri za sebe misle da su „pametniji i veći putnici“ jer plaćaju najjeftinije smještaje i vrste prijevoza. Za putnike koji vole uživati u udobnosti dobrih hotela misle da rasipaju novac i da u biti nisu pravi putnici. Ovi drugi sažalijevaju prve jer spavaju bilo gdje i ne dožive destinaciju kako treba.
Ne postoji krivo ili dobro. Tko koliko troši je individualna stvar pojedinca i ne utječe na doživljaj. Putnici koji dovoljno zarađuju spavaju u luksuznim hotelima. U istima u će spavati backpackeri jednom kad uspiju u karijeri i poslu. Oni koji si mogu priuštiti luksuz nisu zato glupi niti razbacuju novac ukoliko ga imaju. Uživaju u svom iskustvu baš kao i oni drugi. Poznajem puno putnika koji uvijek plaćaju najskuplji hotel i ne razmišljaju o jeftinijem niti bi u njemu bili zadovoljni. Backpackeri su uglavnom mladi ljudi i steknu više poznanstva u zajedničkim spavaonicama hostela. Razviju osjećaj za novac i vrijednosti te ideju kako sa što manjim budgetom putovati što više. Ta škola može im pomoći kasnije u životu. Kad uspiju u svojim poslovima i sami će odlaziti u bolje hotele. Sve u svoje vrijeme.
4)Turistička mjesta i glavne atrakcije nisu dovoljno dobre. Treba otići tamo gdje nitko ne ide.
Na svakoj destinaciji putnici uspoređuju mjesta koja su posjetili. Ako imate vremena otići ćete tamo gdje ne idu svi putnici, no znači li to da treba preskočiti najrazvijenija turistička mjesta? Naravno da ne.
Ono što privlači najviše posjetitelja je i najbolje što ta destinacija ili zemlja može ponuditi. Offbeat mjesta možda zvuče egzotično, no nisu toliko atraktivna jer da jesu bila bi puna turista. To ne znači da ih ne treba potražiti, no prvo treba vidjeti najbolje. Neka su mjesta popularnija na Instagramu , a neka nisu što ne znači da ih ne treba posjetiti. Najviše ovisi o vremenu. Ako imate vremena i volje istražit ćete više, ako ne onda manje.
5) Duljina putovanja je važna za doživljaj.
Mnogi „pravi“ putnici misle i tvrde da je duljina boravka u nekoj zemlji esencijalna. Tvrde da ako niste bili u svakom gradu i većem selu kao da niste ni posjetili tu zemlju.
Istina je drugačija. Ljudi imaju svoj posao i razne obaveze. Imaju život i pored putovanja o kojem treba voditi računa. Nemaju svi slobodne mjesece za putovanja, no to ne znači da ne uživaju u tih nekoliko dana. Uz dobru organizaciju u nekoliko dana se može doživjeti više nego u nekom dužem periodu. Svatko ima svoj motiv dolaska i svoj jedinstveni doživljaj koji se ne može i ne treba mjeriti s tuđim iskustvom. Ako pitate pet različitih putnika što su i kako doživjeli u Parizu dobit ćete pet različitih odgovora. Iz tih razloga putujte tri dana ili tri tjedna. Na obazirite se na to što će drugi reći.
Odgovore na sva pitanja možete pronaći u našoj popularnoj grupi Savjetnik za putovanja. U njoj se nesebično razmjenjuju iskustva i savjeti. Ponekad pojedinci zabrazde u moraliziranje ili nametanje svojeg stava, no to je rijetko. Dijeljenje informacija ljudi koji su negdje bili onima koji nisu je velika pomoć koja se vidi tek kad se negdje dođe.
Putovanja nisu natjecanje. Nitko neće dobiti medalju zato što je nabrojao više zemalja niti zato što ima bolje fotke na Instagramu. To je nebitno. Svatko ima svoje iskustvo i svoj doživljaj.
Bitno je što je naučio jer kako se kaže: „Otišao je na put kao jedna osoba, a vratio se kao druga“
Posjetite naš YouTube kanal
