Na sunčanim Tenerifima
Sve je počelo jednog hladnog, dosadnog dana u Münchenu gdje smo tada živjeli. (Tamo smo isto otišli,kako se kaže, ‘kao muhe bez glave’, ali o tome možda nekom drugom prilikom.) Uglavnom nisam baš bila zadovoljna hladnoćom Njemačke: od vremena do ljudi i jezika,veliki grad i žurba,a jako mi je falilo more jer sam rođena u maloj, ali lijepoj Rijeci.
Tako sam toga dana vidjela neki slučajni post na FB-u,čovjeka koji je otišao živjeti na Tenerife i super mu je! Vjerojatno nije ni sumnjao da će tom objavom nekome promijeniti život. Prekrasan otok, sunce, plaže, nema zime!! Pomislih odmah: ‘To je mjesto za mene!’ Počela sam googlati i sve mi se više sviđalo to što sam vidjela. Zatim su počela svakodnevna nagovaranja muža, da bi nedugo potom imali bukiran godišnji – tjedan dana na Tenerifima u svrhu donošenja odluke. Odlučiti nije bilo teško – selimo se!
Razriješili smo sve poslove u Münchenu i 3 mjeseca kasnije, po drugi put, slijećemo na ovaj čarobni otok i u planu nam je ostati. Prvih smo mjesec dana živjeli na sjeveru otoka u Puerto de la Cruz gdje smo shvatili da su ljudi koji su nam govorili da na sjeveru nije toliko razvijen turizam i da je teško naći posao bez dobrog španjolskog, ipak bili u pravu.
Ok,moramo na jug. Idemo u potragu za stanom što ne počinje baš optimistično. Svi nas odbijaju govoreći kako je stan jako teško naći, ali mi smo tu lekciju o ljudima kojih je strah izaći iz svoje zone komfora, pa im sve izgleda nemoguće ili traže problem za svako rješenje, naučili još u Njemačkoj.
Ako ti kao pojedinac nešto ne možeš ili ne želiš, ne znači da netko drugi također ne može. Nemojte obeshrabriti ljude, sve je moguće! I tako smo nastavili svoju potragu, izgorjeli na suncu i hladili se u moru. A onda,već na izmaku snaga, jedna žena nam je odgovorila potvrdno – ima stan za nas! Koja sreća i veselje je to bilo! Još jedna mala selidba i tu smo gdje i sada, godinu dana poslije.
Stanovi u turističkoj zoni su skuplji (700€-1000€) i teže ih je naći, dok već svega nekoliko kilometara izvan zone ima mnoštvo stanova po nešto pristupačnijim cijenama (500€-600€).
Što se posla tiče ima ga u turizmu, a sa španjolskim se da naći i nešto drugo. Nama je minus jer je gastronomija jako nerazvijena, a oboje se bavimo kulinarstvo. Kuhinje su prljave i ne profesionalne, s jeftinim namirnicama i lošom izvedbom hrane. Ima tu i prekrasnih restorana, naravno, ali oni su u manjini. Barem za sada jer se otok razvija ogromnom brzinom. Grade se novi hoteli dok se stari preuređuju, svakim danom se otvaraju novi restorani i trgovine. Sve novo što se otvori je po standardima EU. Higijena, prava radnika, papiri i plaća od 1100€-1500€.
Ovdje se ne dolazi obogatiti, bar ne materijalno.Tenerife nisu neko luksuzno mjesto, baš suprotno – sve izgleda i funkcionira kao da smo se vratili nekih 10 godina u prošlost, meni to većinom odgovara. Tehnologija je jako slabo razvijena i ljudi se i dalje druže izvan kuće, sjede u lokalnim kafićima gdje uistinu razgovaraju s drugim osobama umjesto upuštanja u virtualni svijet FB-a i drugih mobilnih aplikacija. Djeca divljaju po parkovima i plažama,igranje u blatu, nikog nije briga što će se zmazati ili smočiti. Zašto i ne bi – djeca su! Ovdje se nitko ne zamara jeftinim stvarima tako da ih ne zanima koje je marke tvoja majica, koji auto voziš ili odakle si. Oni uživaju u skupim stvarima kao što su sunce, more, glazba i smijeh, to su stvari koje ti nitko ne može platiti.
Tako se i mi pokušavamo utopiti u tu idilu, daleko od svega gdje se živi za neke zaboravljene vrijednosti,a pritom se imaju ljudski standardi života. Tu su i prirodne ljepote otoka kojih ima toliko mnogo i toliko su divne da zaslužuju svoju priču. Godišnji odmor na Tenerifima, cijene i što obavezno posjetiti je tema mog idućeg članka.
Do tada, ostajete mi dobro i HAKUNAMATATA!!!
Smještaj na tenerifima potražite na Booking.com
by Vanesa Srblin
https://www.travel-advisor.eu/istina-ili-izazov/
