Zašto mi se nije svidio Cinque Terre ?
Na nagovor našeg dragog Vlade Šestana, pišem ovaj člančić zbog kojeg ću se vjerojatno mnogima “zamjeriti”. Ali who cares, ovo je slobodna zemlja, right? 5 Terre iliti ga 5 sela (Riomaggiore, Manarola, Monterosso, Corniglia i Vernazza) me razočaralo kao niti jedna druga destinacija do sada.
Jako volim putovati i mogla bih reći da me nijedno mjesto do sada nije razočaralo, barem ne u toj mjeri, kao ovo. A zaista mislim da sam vidjela mnogo s obzirom na moje godine (dobro možda će se sada naći neka super mlada curka, koja ima 20 i bila je 8 puta u Africi i reći ću joj “you go girl”, ja još nisam tak odvažna, al’ i dalje mislim da sam vidjela puno).
Na mom drugom putovanju po Italiji, Cinque Terre je bio jednodnevan izlet u kojem sam izgubila ne jedan dan, nego možda i jednu godinu života.
Da je sama Italija skupa – znamo, da Talijani nisu najčišći narod – znamo, da im je kuhinja precijenjena – znamo, da su većinom jezive gužve – znamo, ali ovo… Pet mjesta sa statusom nacionalnog parka, razvikani zaselci, koje su ispromovirale sve moguće influencerice koji su tako slatki zbog tako divnoga mora i lijepih šarenih kućica, super tjestenine, pizze, Aperol Spritza… Ha ha…
Ne znam koje bih prije navela kao veći užas ; preveliku hrpetinu turista sa selfie štapovima, šarene kućice koje nisu ni približno šarene, a da ne kažem da zaista pomalo vuku na favele.
More, more, koje more?! Njihova obala se ne može usporediti s našom. Da ne kažem da je more prljavo i smrdi. Zaista smrdi. I zaista je prljavo. Wc je euro. Odvratan je. Špageti Carbonara 10 eura – bolji su moji. P.S. ostala sam gladna. I moja frendica isto. Aperol Spritz ; super fin. Isti kao na Cvjetnom u Zagrebu. Cijena naravno veća.
Naplate ti uslugu. Koju uslugu? Što su prošetali dva koraka i uz nadrkani izraz lica ti donijeli dvije čaše? Da sam ja naplatila svaku šetnju do svakog gosta dok sam bila u ugostiteljskim vodama, već bih vjerojatno živjela na Havajima. Ok znam, ne ide njima u džep, ide gazdi. Al’ skužili ste poantu WiFI koji je u cijeni ulaznice ne postoji ni u snovima. Ok, mogu bez njega, al’ ono, nemate ga, a kažete da imate.
Možda sa svim ovim ima veze i što sam dosta očekivala od svih tih malih slatkih mjestašca (s tim da inače ne putujem s nikakvim očekivanjima, jer bolje se očarati nego razočarati), ali sam čula sve i jedan pozitivan komentar, zaluđenost i zaljubljenost u mini klaustrofobična prljava ribarska selca. Odmah da se razumijemo, nemam ništa protiv ribara, ni sela. Ok, protiv prljavog imam. Al’ na stranu s tim. Puno piše, ok, Jel da?!
Vratimo se temi.
Nisam srela niti jednog ljubaznog konobara, niti jednog ljubaznog prodavača, niti jednu tetu u WCu u cijelom danu provedenom tamo, niti u jednom trenutku nisam mogla hodati od nenormalne mase ljudi, nisam se uopće osjećala ugodno. Nimalo sretno, nimalo očarano, nimalo veselo. Nisam šetala nasmijana, nisam uživala na ručku jer me svakih 5 minuta netko u prolazu gurkao, jer je porcija premala, cijena prevelika, jer nema ugođaja, jer to nije to!
Čekala sam 18 sati kako bi krenuli prema La Speziji da odem od tamo. Niti jedan dio mora nije bio čist, osim djelomično u Monterossu (mislim da je to treće selce po redu) gdje je onaj slavi veliki kamen koji viri iz plićaka, gdje je btw, ležaljka 25 eura, i nemojte mi reći “joj i na Hvaru je i u Dubrovniku i u Splitu i simo i tamo”.
Niti jedno od tih mjesta odnosno selca na obali se ne može mjeriti niti s jednim Hrvatskim gradom na obali. S Hvarom ni blizu, ali ni s Dubrovnikom i Splitom. Mljećani, ne vrijeđajte se, i Vaš otok je lijep. Svi su. Sve i jedan je bajan. Konobari koji rade X puta više, za duplo manju plaću su bolji i nasmijaniji 100 puta.
Pregledavala sam svoje fotke iz Cinque Terre puno puta i čak ne mogu reći da su ružne, sve to izgleda kao lijepo, ali nimalo kao u stvarnosti. A ono najgore, nema dušu. Nema ono nešto. Ne očarava, ne ostavlja bez daha, kao što to čini recimo jedna Firenza. Ili jedan Rim.
Probajte usporediti bilo koji naš nacionalni park pa sami recite što mislite?
Kažu da je svako mjesto posebno, ali jedno je to da je mjesto posebno, a drugo je da je precijenjeno i da je prikazano totalno drugačije od onoga što stvarno je.
Posjetite naš YouTube kanal
