Zašto putujem ?
Prije nekih mjesec dana imala sam jedan razgovor s majkom koji me je, iskreno, malo zatekao. Tijekom razgovora bilo je tu visokih tonova s obje strane. Tema, naravno – moja putovanja. Onako usput, razgovarajući, spomenula sam da ću nešto odraditi kad se vratim s puta. Kako ne živimo zajedno, često im znam spomenuti neke svoje želje i planove, ali ih ne informiram o svakom koraku „in real time“ te stoga nerijetko saznaju za moja putovanja tek tjedan, dva prije samog odlaska.
Nakon što sam spomenula putovanje koje je trebalo biti sedmo ove godine, majka se pretvorila u Sherlock Holmesa. Ljutog Sherlock Holmesa. „Dobro jel´ dosta više?! Do kada?! Šutim već godinama, misliš li stati malo na loptu. Dobila si promaknuće na poslu, misliš li se uozbiljiti i početi nešto štedjeti?! Ne kažem da ne trebaš putovati, ali mogu li ta putovanja biti 2 puta godišnje, a ne skoro svaki mjesec.“ Pitanja i komentari koje nisam očekivala.
Isti moment sam graknula, ali efekt iznenađenja je bio prevelik da bih se uopće snašla na prvu i pokušala objasniti smireno i razumno. Jer, kako objasniti drugima što meni znače putovanja?! I to ne „nekim tamo osobama“ već roditeljima, koji te vole, poštuju i žele najbolje za tebe, koji su cijeli svoj život podredili poslu da bi nešto stekli u životu kako bi njima, i na kraju meni, bilo lakše i na kraju roditeljima koji nikad nisu putovali.
Nakon ovog prvog ispitivanja, tema je do daljnjeg zatvorena, bez nekog konstruktivnog dogovora i prihvatljivog odgovora. Ona je i dalje držala svoju stranu priče, ja sam držala svoju. Ne pada jabuka daleko od stabla.
I napokon, stiglo je i dugo željeno putovanje. 10 dana na dva predivna otoka koja su dio talijanskog nacionalnog parka – Arhipelag Maddalena.
I dok sam tako jedno popodne sjedila i gledala u jednu od najljepših uvala ovog arhipelaga, nakon 2,5 sata pješačenja preko stijena i dolina i uz povremena gubljena, obuzeo me THE osjećaj. Često me na putovanjima, pogotovo onima gdje je priroda u pitanju, obuzme osjećaj samoosvješćivanja i neopisive sreće.
Introvert po prirodi, po n-ti put zaputila sam se na putovanje u vlastitom aranžmanu, sama sa sobom i svojim mislima. Svaka minuta utrošena na dosadašnja putovanja zaslužna je što sam danas upravo ovakva kakva jesam. Moram priznati da su više solo putovanja (koja čine 80% mojih putovanja) formirala me u osobu koja sam danas, iako je svako putovanje ostavilo, na određeni način, svoj utisak na moju ličnost. Ne bih htjela da ovaj tekst ispadne priča o feminizmu i ovdje isključivo pišem o tome kako su mene putovanja promijenila i što mi znače u životu.
Danas sam osoba koja će se upustiti u sve. Ne mogu reći da nemam strah od nepoznatoga i izlaska iz komfor zona, imam, ali taj strah više nije zid koji se ne usudim preskočiti. Više mi bogatstvo ne predstavlja imati što veću ušteđevinu na računu za crne dane, kupiti neku markiranu odjeću, trošiti na izlaske… za mene je danas bogatstvo slučajno upoznati neke osobe na svom putovanju koje su odrasle u drugačijem okruženju, upoznati kulturu drugog naroda, okusiti njihovu kuhinju, vidjeti nevjerojatna čuda prirode i ljudskih ruku djela.
Nakon svakog svog putovanja vratim se kao osoba koja je složila još jednu puzzle-u na pravo mjesto u svom životu – kao bolja, kvalitetnija, sretnija, jača, ispunjenija osoba s više samopouzdanja. Majka se možda ne bi složila s ovom tvrdnjom i ona bi možda rekla da sam takva oduvijek. Svakim novim putovanjem sve bolje upoznajem sebe, razvijam svoj instinkt i intuiciju i učim biti dobar prijatelj sama sebi.
I sada kada ovo pišem, nisam uopće sigurna da li je moguće nekome tko ne putuje i ne shvaća što sve putovanja nose sa sobom objasniti zašto to radim. Sve ovo zvuči kao hrpa natuknica iz knjiga o samopomoći – pronađi unutarnji mir, poštuj sebe, radi na svom samopouzdanju…
Svi mi koji putujemo, ne putujemo radi selfija i da možemo reći bili smo tu i tu, to je zbog naše odluke da sreću gradimo na malo drugačiji način od onoga što je možda nekome drugome „normalno“. Na kraju priče ni jedan način nije „ispravan“, jer „ispravan“ način je uvijek „ispravan“ u očima onoga koji odlučuje.
Solo travel not only pushes you out of your comfort zone, it also pushes you out of the zone of others’ expectations – Suzy Strutner
Pretplatite se na naš YouTube kanal
Savjetnik za putovanja na FB i IG
Čine li nas putovanja sretnijim od bilo kojeg materijalnog bogatstva?
