Ovoljetno putovanje započelo je u Harareu, kroz Zimbabwe, pa Botswanu i naposljetku završilo u Lusaki. Htio sam se ovim tekstom osvrnuti malo na zapostavljeni dragulj Afrike Zimbabwe, koji smatram da nema dovoljno prostora ni mjesta koje zaslužuje.
Zadnja dva, tri desetljeća kao da je pao u zaborav i polako izgubio sjaj koji je imao nekada. Osvrnuti ću se isključivo na nekoliko interesantnih podataka Ministarstva turizma, te činjenice i iskustva koja sam prikupio kroz putovanje i kroz mnogobrojne interakcije s lokalnim stanovništvom, turističkim djelatnicima i putnicima. Turizam je u ovoj zemlji zadnjih desetljeća bio na povijesno niskim razinama. Prije svega radi političke nesigurnosti u zemlji, velike korupcije među policijom, bezbrojnih kontrola na cestama s obaveznim davanjem mita ako ne želite završiti na dugotrajnim ispitivanjima i dokazivanjem svoje nevinosti. Opet bi se sve svelo na to da daš mito i budeš slobodan do sljedećeg zaustavljanja.
Skoro 67% svih smještajnih kapaciteta u državi odlazi na Harare, Bulawayo i Victoria Falls. Točnije oko 6200 smještajnih jedinica koje su registrirane u sustavu. Zadnjih par godina rast posjećenosti ove zemlje na godišnjoj razini je iznad 20%. Trenutno trećina gostiju dolazi iz Južnoafričke Republike. 10% BDP Zimbabwea je prihod od turizma. Zimbabveanci se polako dižu i shvatili su što znači otvoriti vrata svijetu. Znači im život, i doslovno ulazi u sve spore društva. Turizam u nekim ruralnim sredinama znači financiranje zdravstva i obrazovanja. Hiperinflacija 2009. godine je zemlju uništila ekonomski. Nacionalna valuta je doživjela krah i preuzeli su američki dolar kao službenu valutu.
Kada sam prvi puta plaćao američkim dolarima u trgovačkom centru u središtu Hararea, dobio kusur Zimbabweanske dolare. K tome sam se u neznanju i osramotio pitajući koliko vrijedi taj dolar da siizračunam kusur u glavi. Bit svega je da su u nedostatku novčanica američkog dolara koji je postao službena valuta, uveli zamjenski Zimbabweanski dolar u manjim apoenima, tečajem istovjetan američkom dolaru. Nigdje ga ne možete koristiti van Zimbabwea, ni zamijeniti u okolnim državama jer ta valuta ne postoji. Sve dok se nalazite u Zimbabweu slobodno plaćajte kako stignete s oba dolara. Potrošite ili zamijenite u nekoj mjenjačnici pri izlasku iz države taj mrtav papir. Jednostavno, zar ne? Nije problem potrošiti.
Nemojte shvatiti da je sve savršeno i bajno, ali taj entuzijazam i volja kroz mnogobrojne projekte u nacionalnim parkovima i uključivanjem zajednica u projekte pokrenuli su kotač nade koji je falio prijašnjih godina. Zimbabwe nudi puno toga. Pregršt atrakcija, a relativno je mala zemlja prema “afričkim standardima”. Gdje god da sam boravio, osjetila se u zraku dobrodošlica, prijateljska, znatiželjna i nasmiješena lica.
U par navrata u Bulawayu, šetajući i lutajući gradom kad bi upitao za nešto što tražim, uvijek bi se doslovno potrgali da mi objasne i upute. Bulawayo je grad Kraljeva, ali vjerujte tako ćete biti i prihvaćeni kao gosti. Razgovarao sam s desecima putnika sa svih strana svijeta koje sam sreo na putovanju i svi su ostali oduševljeni ljudima i zemljom.
Nema tu puno nauke o donošenju procjena “sigurnosnih rizika” jer uvijek je bilo i bit će da su isključivo mjerodavni sami putnici koji daju mišljenje. Razne interesne skupine ili uredi na temelju pokazatelja koji sa stvarnošću na terenu veze nemaju, obično imaju svoje preporuke.
O tome jako dobro znam jer sam radio na poslu gdje se terenske karakteristike u puno slučajeva nisu slagale s birokratima i analitičarima koji su nam davali posao. Čak je i državnim tijelima potvrđeno bila iako su bili u krivu.
Zimbabwe se otvara polako. Preporučujem svima koji žele obići znamenitosti i nacionalne parkove ove divne zemlje da što prije učine jer je neminovno da će doživjeti turističku eksploziju. Cijene su konkurentne u odnosu na mnoge druge zemlje iz okruženja i diče se većom ponudom autentičnih safari ponuda kao i Zambia. Oni polako postaju rijetkost u razvikanijim sjevernijim zemljama koje se bave ovom granom turizma.
Hwange NP je najveći Zimbabweanski NP i uz susjedni Chobe u Botswani ima najveću populaciju slonova u Africi. K tome imaju i idealan položaj. Udaljen je samo dva do tri sata vožnje od Viktorijinih slapova. Park je dom za preko 108 sisavaca i preko 400 vrsta ptica te ima reputaciju jednog od najvećih područja životinjske raznolikosti na planeti. Hwange je odlično povezan autobusnom linijom iz Hararea na dnevnoj bazi, Bulawaya i Johannesburga. Vlakom isto iz Hararea preko Bulawaya te iz Gaboronea u susjednoj Botswani do Hwange NP i Victoria Falls. Jednostavno možete otići na kratki safari izlet u Hwange iz Victoria Fallsa. Uz Hwange moja preporuka je posjetiti Great Zimbabwe, Matobo Hills pokraj Bulawaya, jezero Kariba i Mana Pools.
Ima još dosta toga što nisam uspio posjetiti radi vremena i vraćam se sigurno. Javni prijevoz je u Zimbabweu jako dobro razvijen, barem na međugradskim linijama. Dnevno ima puno linija za Zimbabwe iz Južnoafričke republike te između gradova Harare, Bulawayo, Masvingo, Victoria Falls i još mnogo drugih. Cijene karata su iznimno povoljne i u većini je uračunat obrok. Npr karta Harare – Bulawayo za vožnju koja traje šest do sedam sati stoji 12 dolara.
Autobusi na međugradskim linijama su im udobni i sasvim dobri, sjedala numerirana i toga se drže. Vozači voze te autobuse kao Formulu pa na lokalnoj cesti van naselja dostignu i do 130 km te pretječu sva vozila. Dobra stvar je kod kontrola na cesti, policija propušta više manje sve autobuse, a kontroliraju osobna vozila. Ako mislite unajmljenim vozilom putovati ne pomišljajte stinuti papučicu gasa. Kontrole su neumoljive isto kao i u susjednoj Botswani i Zambiji.
Između svih tih putovanja lokalnim prijevozom i međugradskim Inter city busevima, izdvojio bi svakako još jedan, a to je noćni vlak iz Bulawaya za Victoria Falls koji polazi svaki dan u tjednu u 19.30. Očekivani dolazak mu je oko 8 h ujutro u Victoria Falls, ali čuo sam da nikada nije došao prije 9. Kada sam putovao njime stigao je u 10:40 . 15 h odlične vožnje i odličnog druženja. Kartu sam kupio rano ujutro na željezničkom kolodvoru, jer ne postoji online prodaja što je dobro u više slučajeva.
Kartu sam platio 15 dolara za prvu klasu spavaćeg vagona (dva ležaja po cupeu). Htio sam se predbilježiti za posteljinu (4$) koja se isto može unajmiti, ali baš taj dan je nije bilo. Možete biti sami u cupeu ako inzistirate i za taj luksus platit ćete 30$. Svakako veliki plus je što nosim ljetnu vreću za spavanje s ljetnom posteljinom. Služi mi za odmor na dugim noćnim čekanjima u zračnoj luci (pod je savršen krevet).
Imao sam odlično pokrivalo na noćnom vlaku jer temperatura se tijekom zimskih mjeseci (naše ljeto) zna spustiti ispod 10 stupnjeva zavisno u kojem dijelu države boravite. Ljetna posteljina u vreći mi je služila kao isprika Kinezu što sam ga nazvao Japancem. Nehotično jer mu je žena Japanka. Bilo mi ga je žao gledati u kratkim hlačama kako ganja konduktera i pita ima li posteljina, bar prekrivač ako nema jastuk.
Cijele obitelji s djecom iz Europe, Azije i Australije. Restoran je u sklopu vlaka, ali tu se skupljaju uglavnom lokalci i djeca koja izlaze na raznim stanicama van nakon škole i vraćaju se kući. Odlična atmosfera, od stranaca student iz Londona i ja, hrpa lokalaca, svi s pivama u rukama i zabava na najjače. Cijene su odlične, 1 $ piva, 0,5 $ sok. Jedina mana vlaka je što nema kave, nema tople vode pa je izostalo buđenje uz šalicu kave. Snašao sam se i gurnuo glavu kroz prozor očekujući uzbudljivo hoću li vidjeti taj stup Dima vodene izmaglice koji čeka nestrpljivo da stignem.
Za svakog ljubitelja prirode, svjetsko čudo prirode koje je ujedno i pod zaštitom UNESCO-a Victoria Falls bi trebala biti must visit destinacija. Savršena za razne aktivnosti i savršeno mjesto za polaznu točku na safari. Postoje dva službena ulaza na slapove i njihove vidikovce.
Rijeka Zambezi na tom dijelu je ujedno i granica između dvije države pa tako obavezno treba posjetiti slapove s obje strane. Da bi vas to koštalo jeftinije treba izvaditi KAZA vizu (50$, 30 dana i vrijedi za neograničen broj prelazaka između Zim i Zam s mogućnošću jednodnevnog izleta u Botswanu. Ako niste državljani EU, jer sve članice EU ne trebaju vizu za Botswanu.
Vadi se pri dolasku na neke od ovih ulaznih postaja gdje se isključivo može dobiti:
Zambia: Harry Mwanga International Airport, Victoria Falls border-Kazungula border, Kenneth Kaunda International Airport.
Zimbabwe: Victoria Falls International Airport, Victoria Falls border, Kazungula border-Harare International Airport.
Najbolje vrijeme za posjetu je svakako naše ljeto od šestog do devetog mjeseca (sedmi i osmi su vrhunac sezone) jer tada je tamo zima i sušni period bez padalina sa dnevnim temp. 28-32, a noćnim 12-15. To je idealno za spavanje i odmor.
U ta dva mjeseca pogled je najbolji jer je srednji vodostaj rijeke Zambezi što omogućava da sasvim kristalno vidite slapove. Od 10. do 12. mjeseca dijelovi slapova s Zambijske strane sasvim presuše. Ako idete od trećeg do petog mjeseca, tada je vodostaj na maximumu pa je takva izmaglica da nećete imati jasnu predodžbu i pogled na cijele slapove.
Još jedan savjet, ako ste u Zim ili Zam i želite ići na most između dva granična prijelaza te ujedno posjetiti i popularni kafić iznad mosta “Shearwater caffe” možete proći i s propusnicom s time da osobni dokument ostavljate na graničnom prijelazu i dobijete običan blok listić s udarenim žigom i brojem. Po povratku s tim passom podižete svoj dokument.
Preporuka svima, ako dvojite gdje želite spavati. U Livingstoneu u Zambiji ili Victoria Falls u Zimbabweu ? Sapavao sam oba i preporučujem Victoria Falls. Cijene ugostiteljskih objekata jesu skuplje 10 posto nasuprot Livingstonea, ali svakako vam je praktičnije puno aktivnosti organizirati upravo iz samog mjesta Victoria Falls koji ima neku posebnu dušu.
Ako kupujete suvenire onda je preporuka Bulawayo craft shop u centru Victoria Fallsa. Ne čekajte trenutak da ćete naći bolje i jeftinije. Zimbabveanci se polako ali sigurno uzdižu nakon političkih nestabilnosti i grabe snažnim zaveslajima otvarajući se prema svijetu.
Moj prijatelj Philani, inače skiper i vlasnik jedne lokalne agencije za rafting na Zambeziju, pojasnio je to u usporedbi s veslom:
“Ne veslajte Mugabe tehnikom “kilavo” jer vam prijeti potop na ovoj nemilosrdnoj rijeci, nego zamahnite snažno i jako i to će biti sasvim dovoljno. Tako je danas čvrsto i snažno zamahnuo Zimbabwe!”
Ako volite Jacarandu onda ne postoji bolje mjesto na svijetu za hvatanje cvata od Hararea i Bulawaya.
Damir Šimunić
Posjetite naš YouTube kanal.
https://www.travel-advisor.eu/3978/
