Skrivena država okružena Gruzijom na sjeveru, Turskom na zapadu te Iranom na jugu, Armenija je povijesno gledajući jedna od najstarijih europskih zemalja.
S obzirom na to da se nalazi na tzv. Putu svile, u zagrljaju je različitih kulturnih utjecaja. Možemo istaknuti da je Armenija Kršćanska zemlja s podacima koji datiraju pred više od 1700 godina. Najvažnije znamenitosti su samostani i crkve u kombinaciji s čudesnim krajolicima. Samostani Tatev, Noravank, Haghartsin, Haghpat i Geghard su među onima koji moraju biti na svačijoj listi ako boravite u Armeniji. Čak i ako Vam je dosta tisućama godina starih samostana, ono što dolazite vidjeti je priroda koja ih okružuje. Ako ne računamo trenutnu izbjegličku krizu, Armenija ima veliku dijasporu diljem svijeta. Jedna je od država čiji je broj iseljenika veći od trenutačnog broja stanovnika.
Glavni grad Yerevan zovu fontanom kulture. Ako se odlučite putovati ovdje, ostavite bilo kakve osude i negativu kod kuće. Ovaj grad, a i država, ponudit će Vam svašta i mnoga pitanja ostaviti neodgovorenim. Obilaskom grada možete vidjeti najnovije Mercedese koji dijele cestu s toliko starim Ladama da bi već trebale biti dio nekog muzeja.
Kako osjetiti ovu kulturološku različitost negoli prošetati samim gradom, posjetiti mnogobrojne kuće čaja (meni najdraža je knjižnica i kafić u jednom, pivo jeftinije od čaja), osjetiti vibru najpopularnijih ulica gdje možete uživati u raznim modnim varijacijama, od hipstera do Babushka stila.
Šetnja kroz grad je pravi obilazak znamenitosti. Ovaj moderan i opušten grad svojim jedinstvenim stilom i sam djeluje kao moderno umjetničko djelo. Poznat je kao ”grad kafića” i ljeti je prepun terasa gdje ljudi odišu ležernošću.
Život lokalnog stanovništva nije lak, veliki je jaz između bogatih i siromašnih, a nezaposlenost je najveći problem. Jedna od meni najvećih zanimljivosti je što sam u sdva boravka ovdje (travanj i rujan) vidio ukupno jednog prosjaka, beskućnika na ulici.
Dvije su najpopularnije atrakcije u gradu , Trg Republike i Kaskade. Trg Republike mi je i dalje najdraži, bio dan, večer ili noć, uvijek jednako oduševljava. Prostran, monumentalan, djelomično omeđen velikim arkadama, i sve zgrade u standardnom armenskom uglavnom rozom kamenu, čine grad i državu jedinstvenom.
Kaskade, stepenice i prostor podno njih čine možda i najbolje mjesto u gradu za doživjeti izlazak i zalazak sunca. Ukupan broj stepenica je 572 s nekoliko prostranih terasa koje pružaju pogled na grad. Unutar ove znamenitosti se nalazi Cafesjian Centar za Umjetnost, radovi umjetnika i osobe koja je donirala najviše novca za dovršetak Kaskada.U slučaju lošeg vremena i ako niste u formi, možete koristiti pokretne stepenice te doći od vrha do dna Kaskada kroz njenu unutrašnjost.
Kako bi ste razumjeli zašto imaju zatvorenu granicu s Turskom, svakako posjetiti Memorijalni centar i muzej posvećen žrtvama genocida u Prvom svjetskom ratu. Priča se o brojci od oko milijun ubijenih tijekom sukoba s Turcima.
Za potpuni doživljaj grada, morate okusiti njihovo izvrsno vino (meni je najdraže vino od šipka) te probati domaći kruh Lavash. Najdraži restoran mi je Caucasus Tavern. Ovo nije samo armenski restoran, već nudi i gruzijsku hranu i specijalitete bliskog istoka u ugodnoj atmosferi i po popularnim cijenama.
Aghveran je selo u Armeniji, popularno po nekolicini hotelskih kompleksa nedaleko ”armenskog mora”, jezera Sevan. Mjesto prikladno za osobe koje vole uživati u tišini, prirodnim ljepotama i u potpunosti zaboraviti sve ono što se događa u njihovoj svakodnevici.
Najbolji doživljaj dobit ćete izlaskom iz hotelskog kompleksa te odlaskom u obližnje selo, razgovor s lokalcima na ruskom jeziku, kupovini u lokalnim trgovinama i ako imate mogućnost, šetnja do obližnje osnovne škole. U toj sam školi boravio tijekom proslave Dana nezavisnosti Armenije. Doživio sam priredbu i njihove tradicionalne običaje.
Kako biste se vratili u hotel, potrebno je uzeti taxi. Ovdje ne postoji službena taxi služba. Stanete uz cestu i pokušavate zaustaviti auto. Ako se zaustavi, zamolite ga za prijevoz, platite nešto novaca,a najčešće je cijena oko 2€, gdje god išli. Možete doživjeti vožnju u šleperu, mogu Vas voziti djeca ili osjetiti kakva je to vožnja u autu s potpuno zatamnjenim svim staklima.
Gyumri je drugi najveći armenski grad, po mnogo čemu drukčiji od Yerevana te vrijedan provođenja nekoliko sati tamo. Umalo je sravnjen sa zemljom 1988. tijekom jakog potresa. Neki dijelovi grada se i dan danas obnavljaju (primjerice glavna katedrala). S obzirom na to da grad sam po sebi ne nudi pregršt atrakcija, osim što i sami postanete atrakcija kada Vas svi u gradu čudno gledaju, doživio sam nekolicinu zanimljivih situacija.
Vožnja od Yerevana do Gyumrija i natrag je avantura. Prijevoz popularnom marshrutkom, jeftino, neudobno, živopisno. Karta za jedan smjer je oko 5€ (120 km ). Vozili smo se njihovom ”autocestom”, nagurani u mali, stari i prljavi kombi, problematično osobito ako ste viši od 170 cm jer mjesta za Vaše noge jednostavno nema.
Osim vožnje, pamtim i šetnju po tržnici. Najprije mi je trebalo novca pa sam u potrazi za mjenjačnicom naišao na dva štanda. Prije nego sam stigao reagirati, jedan čovjek je pronašao mene. Obratio mi ses kalkulatorom u jednoj, snopom novčanica u drugoj ruci i ponudio promjenu. S obzirom na to da sam okvirno znao tečaj, njegova ponuda je bila skoro kao internetska, uvjeren sam i bolja nego u službenim mjenjačnicama.
Geghard i Garni , mogućnost jednodnevnog izleta iz Yerevana, proučavanje povijesti te uživanje u nenadmašnim krajolicima. Geghard je još jedan povijesni armenski samostan, djelomično izgrađen u stijeni. Nalazi se na popisu UNESCO-ove povijesne baštine. Otkriven je u 4.stoljeću, glavna kapela izgrađena je 1215. Na jednom od ulaza, postoji nekoliko plitkih rupa u stijeni. Ako ubacite kamen u neku od njih ostvarit će Vam se želja. Probao sam nekoliko puta i još uvijek čekam ispunjenje želja.
Istinsko i jedinstveno umjetničko djelo helenističke kulture je hram sunca, Garni. Izgrađen je u 1.stoljeću. Vjerojatno je najpoznatija građevina i simbol pretkršćanske Armenije. Mene osobno hram nije oduševio, ali zato sam zadivljen prirodom koja ga okružuje.
Prilikom mog boravka u rujnu, otišao sam na jednodnevni izlet s agencijom One-Way – posjetili smo gorje i samostan Tatev, slapove Shaki i vinariju. Samostan je izgrađen u 9. stoljeću. Nudi uživanje u arhitekturi, zanimljivu priču te pogled na planine i kompletan krajolik. Postoje dva oblika prijevoza do samostana – jedan je vijugavom cestom, te onaj popularniji, žičarom. ‘‘Tatever” je najduža non-stop žičara na svijetu po Guiness-ovoj knjizi rekorda. Cijena povratne karte za žičaru je oko 8€, a vožnja traje otprilike 10-15 minuta.
Naspram naših Plitvičkih jezera ili slapova Krke, slapovi Shaki nisu ništa spektakularno, ali nude jedinstvenu i zanimljivu priču o porijeklu samog imena. Također, ugodno su rashlađenje u ljetnim mjesecima.
Prema legendi, neprijatelji su oteli 93 ljepotice iz sela Gegharkuni za svog zapovjednika, koji se sa svojom vojskom zaustavio u selu Mughan. Kada su stigle, zamolile su da ih se pusti na osvježenje u rijeku Vorotan. Ta je odluka bila pogubna, sve su se utopile osim jedne, djevojke s plavim očima imena Shake. Plivala je i probala pobjeći, uhvatili su korak s njom, ali u tom trenutku se pojavila stijena pod njom, a voda koja je tekla iznad stijene, sakrila ju je pod pjenama. S obzirom na njenu hrabrost i otpor, vodopad i okolno selo nazvali su Shaki.
Cijena jednodnevnog izleta (4-5 h vožnje u jednom smjeru), obilazak i kušanje vina i sira u vinariji izašlo me oko 12€. U Armeniji se vrijedi smjestiti u Yerevan te raditi jednodnevne izlete.
U Armeniju možete doći avionom, najpopularniji je međunarodni aerodrom Zvartnots u Yerevanu ili manje poznati međunarodni aerodrom u Gyumriju. Druga opcija su cesta ili vlak iz Gruzije i Irana. Granica s Turskom i Azerbajdžanom je zatvorena. Letovi nisu jeftini.
Najbolja ponuda koju sam ja našao bila je jednosmjerna karta iz Zagreba preko Belgije za Yerevan po cijeni od 98$ uz uključenu samo ručnu prtljagu s kompanijom Brussels Airlines. Provjerite letove za Gruziju (niskobudžetne za Kutaisi ili normalne za Tbilisi) i onda uzmite marshrutku ili dijeljeni taxi do Armenije ( 1h do granice, 6-7 h do Yerevena) po cijeni već od 15€ (polazak s metro stanice Avlabari).
Također, postoji opcija i noćnog vlaka na relaciji Batumi (Gruzija) preko Tbilisija do Yerevana (nisam to koristio). Dolazak/Odlazak na/s aerodrom(a) Zvartnots javnim prijevozom zna biti avantura. Najbolji, a s obzirom na cijene i vrlo povoljan način je taxi. Aerodrom je udaljen 12 km od centra grada. Kako bi ste izbjegli visoku cijenu i neljubazne vozače, unaprijed naručite taxi mobilnom aplikacijom. U ponudi su Taxoline, GGtaxi, Yandex taxi. Ja sam platio GGtaxi oko 2€ od centra grada (Opera) do aerodroma. Najbolje vrijeme posjeta Armeniji je od početka svibnja pa sve do kraja rujna.
Planiram posjetiti Armeniju ponovno. Preostale su mi još dvije lokacije koje bih volio obići i doživjeti. Ona jednostavnija je Khor Virap, poznato hodočasničko mjesto s ikonskim pogledom u podnožju planine Ararat. Najbolja kombinacija bi bila uhvatiti sunčano vrijeme i snijeg na vrhovima Ararata. Druga velika želja, vrlo nepoznata za mnoge ljude i putnike, Republika Artsakh iliti Nagorno Karabakh (hrv. Gorski Karabakh). To je na papiru nezavisna država u gorju Kavkaz, smještena između Armenije i Azerbajdžana. Međunarodno prepoznata kao dio Azerbajdžana ali po svim činjenicama i ljudima koji je naseljavaju, povezana s Armenijom.
Ulazak je dostupan jedino kroz Armeniju. I dalje je nepoznato postoji li granica, dobivate li pečat u putovnicu i hoće li Vas tko registrirati. Glavni grad je Stepanakert, maleni gradić i Vaša baza za dvodnevni ili trodnevni obilazak i istraživanja ove regije. Uzmite u obzir da će Vam viza za Azerbajdžan biti odbijena ako ste posjetili Nagorno Karabakh (kako to oni mogu provjeriti i dalje ostaje nepoznanica), s obzirom na to, razmislite kojim redom ćete obilaziti države Kavkaza. Moja preporuka je da krenete s Azerbajdžanom (jeftini letovi Wizzairom iz Budimpešte ili kombinacija letova preko Kijeva s UIA, ukrajinskim prijevoznikom), zatim krenite u Gruziju (bus, noćni vlak, avion) pa zatim Armenija i Vašu avanturu skončajte u Nagorno Karabakhu. Za posjet Armeniji, državljani Republike Hrvatske ne trebaju vizu ali Vam je potrebna putovnica.
by Mateo Papić
