Najbolje odluke u životu uvijek donosiš spontano. Takva je bila i ova moja za put u Kolumbiju. Fasciniraju me zemlje o kojima ne znam puno, koje se ne provlače kroz tuđe Instagram profile i gdje mi začuđeno kažu – Ajme, ti si prva Hrvatica koju sam upoznao/la u životu. Čista egzotika kako god okreneš!
I tako se skupilo nas troje zaljubljenika u putovanja, avanturu i pozitivnu energiju i krenulo na 30 sati dug put prema Kolumbiji (s layoverima, ne plašite se odmah). Cartagena nas je čekala
Bogotu, glavni grad Kolumbije, u startu smo odlučili prekrižiti jer je hladnija od ostatka zemlje, navodno nezanimljiva i prilično opasna. Iako, većina ekipe koja putuje kroz Kolumbiju odlazi tamo i navodno je sasvim ok, kao i ostatak zemlje. No, meni osobno se nije išlo s ljetnom odjećom negdje gdje je “samo” 18 stupnjeva. 🙂
Sletjeli smo u Cartagenu de Indias, peti po veličini grad u Kolumbiji, s nešto manje od milijun stanovnika, smještenu na sjevernoj, karipskoj obali. Cartagena nas je odmah osvojila svojom energijom i ljudima. Odsjeli smo u starom dijelu grada, u centru, koji je prekrasan i savršeno siguran, a podsjeća na kolonijalnu Španjolsku.
Uz centar, postoji još nekoliko zanimljivih četvrti koje morate posjetiti ako se zateknete koji put tamo – Getsemani – nekoć opasan kvart gdje su živjeli robovi i siromasi, danas je hipsterski kvart s odličnim noćnim životom (nama je bio kao drugi dom), Bocagrande – nov i moderan kvart s mnogo nebodera i skupim nekretninama, podsjeća na Miami. Na Bocagrande se nalazi gradska plaža koju slobodno možete preskočiti s obzirom na to da nimalo nije lijepa niti pretjerano čista i obiluje ljudima koji ti svakih 30 sekundi pokušavaju nešto prodati, no, zato možete bukirati izlet na Playu Blancu – tropski raj na oko sat i pol vožnje busom od Cartagene (Playa Blanca je obično krcata pa treba pametno isplanirati izlet do tamo).
Nakon nekoliko (neprospavanih) noći u Cartageni, bolnih smo se nogu, izgorjele kože i umornih mozgova zaputili na jedan otočić udaljen otprilike dva sata gliserom od Cartagene – Isla Grande (otočje Isla del Rosario – nacionalni park). To je bio pun pogodak s obzirom na to da većina turista niti ne zna za njega, odnosno idu uglavnom na jednodnevne izlete tamo.
Otočić je jedva naseljen – postoji jedno selo, Orika, gdje živi par stotina domorodaca, pokoji hostel i hotelčić uz obalu s improviziranim restorančićima, a ostatak prekrivaju džungla, lagune i bijele pješčane plaže.
Nema cesta, auta, a nema ni struje većinu dana. Ipak, taj je otok bio melem za naše umorne duše – osunčali smo se, naspavali i najeli morskih plodova, te smo se nakon par dana vratili ponovno u Cartagenu. Vožnja malim gliserom (zapravo, čamcem s motorom i 15 ljudi unutra) ovaj put je bila luda i opasna radi jako nemirnog mora pa smo jedva preživjeli, ali raj se uvijek puno plaća, to sam naučila odavno u životu.
Sretni što smo ipak živi, zakoračili smo na ponovno na tlo Cartagene i odmah kontaktirali svoje nove prijatelje kako bismo isplanirali neki ludi izlazak noć prije leta za Medellin. Bili smo strašno uzbuđeni – idemo u grad o kojem smo gledali u raznim kontroverznim ekranizacijama!
Nakon još jedne neprospavane noći provedene u Getsemaniju i ostalim sumnjivim kvartovima Cartagene, spremamo stvari i jurimo na aerodrom kako bismo uhvatili let za Medellin…
Što se događalo u Medellinu i kako smo riskirali živote u ostalim dijelovima Kolumbije, pročitajte u sljedećem nastavku.
Putovanje na Santorini: Otok pustinjskog zraka i odlične musake
http://www.travel-advisor.eu/santorini-2-dio-morsko-pustinjski-miris/
http://www.travel-advisor.eu/santorini-3-dio-skitati-ili-ljencariti/
