Kilimanjaro – krov afrike
Onako, malo po baobabu da probaš kakvog je okusa, malo kod kovača, provjerila kako je dočekati osvajače Uhuru vrha ili one koji su iz nekog razloga odustali na pola, pa plantaža banana, pozdraviš kameleona, pa vodopad da presiječeš vrućinu, pa Chagga pleme i njihova Arabica kava te pivo i vino od banane čiji okus meni ne leži, pa od 625 slika odaberi par da zabilježim…
Danas je dan trajao 6 dana jer je neopisivo…
Ovako je glasio post na Facebook-u napisan baš po povratku s jednodnevnog izleta u podnožju Kilimanjara. Trebalo je neko vrijeme da se dojmovi slegnu. Nema boljeg osjećaja nego kada objektivno, s odmakom, mogu zaključiti – jedno od najljepših putovanja na kojima sam bila.
Afričke ljepote
Od ukupno 17 dana provedenih u Africi, dio sam provela u Nairobiju, dio na safariju u Maasai Mari, dio u Tanzaniji (Moshi i Dar es Salaam) te završila famoznim Zanzibarom. Putovanje je bilo organizirano s mjestom sastajanja putnika u Nairobiju. Let je bio Zagreb – Doha – Nairobi i vrlo ugodan (ako izuzmemo činjenicu da tu dodajem još put od Rijeke do Zagreba te 9-satno noćno čekanje u Dohi, bez mogućnosti izleta u grad). Povratak je bio na relaciji Dar es Salaam – Doha – Zagreb. Avionsku kartu kupila sam svega dvadesetak dana prije puta jer sam se odlučila preko noći, a cijena je bila 4.990 kn. Daljnje putovanje sastojalo se od transfera kopnom i morem uz uporabu kombija, džipova, autobusa i katamarana, što je sve bilo uključeno u cijenu aranžmana.
Zaista sam svašta obišla:
Kenija: Nairobi nacionalni muzej, sirotište slonova David Sheldrick Elephant Orphanage, kuća Karen Bliksen (koju ima smisla posjetiti samo i samo ako ste gledali film „Moja Afrika“), Kiberu – najveći urbani slam Afrike, restoran Carnivore, safari u Maasai Mara nacionalnom rezervatu, rijeka Mara te Maasai pleme.
Tanzanija: prijelaz granice „na noge“, Arusha, Moshi, podnožje Kilimanjara, Dar es Salaam.
Zanzibar: Stone Town, Jambiani – Uhuru plaža, Pingwe plaža, Kae plaža, Kizimkazi plaža, Jambo farma začina, Jozani šuma, Kendwa plaža, otok kornjača, The Rock restoran i Paje plaža.
Kroz ovaj tekst predstavit ću samo jedan dan koji sam provela na izletu u podnožju Kilimanjara jer je bilo drugačije, jer je bilo puno zanimljivosti, jer je bio spoj edukacije i uživanja, jer je dan jednostavno bio ispunjen dobrim ljudima i dobrom energijom! Lažem, svaki je bio takav, ali nešto se mora izabrati!
Moshi, Tanzanija
Nakon 8 sati putovanja autobusom od Nairobija, preko graničnog prijelaza Namanga, stigosmo u Moshi. Grad je to, u podnožju Kilimanjara, u kojem sve vrvi od rezidenata i turista. Grad je to iz kojeg se kreće u osvajanje Kilimanjara i u koji se vraća nakon, bilo uspješnog bilo neuspješnog pothvata. Ostajemo tu kako bismo uživali u jednodnevnom izletu prije nego li se zaputimo dalje prema jugu.
Dobro jutro Kilimanjaro
Dan je krenuo ispijanjem kave filteruše u hotelu. Ne bi to bio ni po čemu različit početak dana kada si bilo gdje u hotelu, osim što je ovaj imao asa u rukavu. Pogled na Kilimanjaro!
Ma nema toga što ne ostaviš iza sebe kada sjediš na ovoj terasi na vrhu ovog hotela. Zaboraviš okus odvratne filteruše. Zaboraviš na sve brige i uživaš u zvukovima grada Moshija koji se budi. Zaboraviš na vrućinu jer nestrpljivo, ali i sa strahom, čekaš početak izleta kojim je obećano da ćemo ići do prvih vrata Kilimanjara i do vodopada, a dobili smo toliko više! Toliko više da ovaj dan spada u TOP 3 dana cjelokupnog putovanja.
Victor, naš vodič, ukrcava nas 12 u kombi i krećemo! Sve uz cestu zanimljivo je pa vožnja prolazi brzo i zabavno! Viktor nije samo vodič, on i pjeva izvrsno. Naučio nas je pjevati pjesmu koja je bitna kada si u Moshiju i imaš bilo kakvu namjeru posjetiti Kilimanjaro – bilo kao penjač, bilo kao izletnik, kao mi. Song of Kilimanjaro!
Nakon što vam netko otpjeva pjesmicu, vrlo je lako pratiti. Svahili je zapravo lagan jezik za naučiti. Jednako kao i hrvatski, čitaš kako piše. Naučila sam i redovno koristila osnovne riječi: hakuna matata – nema problema, rafiki – prijatelj(u), jambo – bok, karibu – dobrodošli, asante (sana) – hvala (puno), i još poneki broj.
Stanica 1 – Baobab
Ubrzo nakon kretanja stali smo uz cestu, a Victor odlučuje pokazati nam baobab. No, zna Victor da puko gledanje u drvo nije neki doživljaj. Osim što smo se vratili u djetinjstvo penjanjem po korijenju koje raste uz baobab deblo, educirali smo se kako je plod baobaba prirodan slatkiš koji konzumiraju naveliko.
Ako ima dovoljno snage da se plod razbije jakim udaranjem u kamenu podlogu, počastit ćete se. Zaista je dobar! Slatko-kiselkasti okus suhog ploda bio je interesantno osvježenje na vrućini.
Stanica 2 – Kovačnica
Na putu do kovačnice i kovača i dalje pjevamo Kilimanjaro pjesmu jer je jedna od onih „catchy“ koja ostaje s vama. Posjet kovačima nije djelovao nešto ekstra zabavno, ali na putu nam je pa OK. Svejedno zanimljivo za vidjeti i doživjeti. Stigli smo na lokaciju (ne mogu to nazvati selom jer ima par nadstrešnica na proplanku) gdje muškarci dan danas ručno kuju, između ostalog, i koplja za različite uzraste muške populacije iz plemena Maasai.
Svaki oblik koplja pripada određenom godištu ili bračnom statusu pa tako, primjerice, mladići i oženjeni imaju različita koplja. Ne sjećam se komu je namijenjeno ovo, niže na slici, ali mene je već impresioniralo da je izrađeno ručno!
Kovači ovdje sve rade na ruke. Iskušala sam mijehom raspuhivati vatru i nije zabavno, čak niti za kratko vrijeme. Istovremeno respekt i tuga. Izrađuju oni i ostale predmete koje onda prodaju kao suvenire za nešto dolara. Cjenkanje je nezaobilazno.
Stanica 3 – Marangu vrata Kilimanjara
Približavamo se jednima od prvih vrata Kilimanjara – Marangu gate. Polako me hvata euforija jer još ne vjerujem da se približavam tom čudu. Od 1987. Kilimanjaro je pod zaštitom UNESCO-a. 2013. godine proglašen je jednim od sedam prirodnih čuda Afrike. Čine ga tri vulkanska vrha: najviši, Kibo (5895 m), Mawenzi (5149 m) i Shira (3962 m). Vrh Uhuru je najviši vrh na ivici kratera Kibo. Uhuru inače na svahiliju znači sloboda.
Kilimanjaro su prvi ispeli Nijemac Hans Meyer, i lokalni vodič Yohani Kinyala Lauwo 1889. godine. Imaju i odgovarajuću posvetu pri vratima.
Prvo obilazimo muzejčić na otvorenome koji prikazuje povijest Kilimanjara, legende, a zanimljivo je bilo vidjeti i maketu koja prikazuje sve moguće staze kojima se može penjati.
Ako ste odabrali Marangu gate onda ovdje slijedi pojašnjenje (u slučaju da ne znate što vas čeka…joojjjj ? ). Za „samo“ 34 km ste na vrhu!
Taj izlet košta, što fizičkih i psihičkih priprema, što novaca. Victor se popeo na Kilimanjaro 93 puta (hello – 93 puta!!!!!) što kao šerpa, jer se tako počinje, što kao vodič te i dalje vodi ture.
Provodi nas i kroz muzej, cijelo područje oko vrata koje nam je dozvoljeno te vodi do točke odakle sve započinje. Vrata kroz koja smiju proći samo oni koji imaju odgovarajuće ulaznice, plaćeno osiguranje i službu spašavanja (obvezna je uplata zatrebala vam služba ili ne zatrebala).
Za primjer, dnevna karta (ulaznica + služba spašavanja) košta cca 120 dolara. To je, naravno, cijena ako dođete kao „pali s Marsa“ i hoćete ulaznicu za 1 dan. No nitko tko radi uspon tamo nije 1 dan, već minimalno 5. Cijene variraju od broja dana, organizatora s kojim idete, što je uključeno u paket aranžman, a početna je cca 1500 dolara za organizirani uspon koji naravno ne garantira da ćete uspješno ostvariti svoj cilj.
Susreli smo mnoštvo ljudi, što onih koji se tek pripremaju za uspon, što onih koji su uspješno završili pa slave, ali i jednog gospodina koji je došao nakon što je 2 mjeseca ranije imao infarkt pa si je za izazov postavio – ni više ni manje – Kilimanjaro. Nije stigao do vrha, ali smo mu svejedno svi čestitali na snazi, hrabrosti i volji da život nije stao nakon infarkta.
Mi turisti popeli smo se samo na maketu Kilimanjara koja je tome namijenjena – turističko fotografiranje za uspomenu.
Stanica 4 – Plantaža banana
Put nas vodi dalje gdje je, kroz plantažu banana, slijedila šetnja od cca 45 minuta do Ndoroo vodopada.
Šetnja je bila doduše oko 13 h, što nikako nije vrijeme koje želite provesti pod afričkim suncem, no preživjeli smo zahvaljujući gustim listovima stabla banana, bezbrojnim zanimljivostima po putu te predivnom cvijeću koje je raslo naokolo, a kod nas se može vidjeti samo u cvjećarnama.
Zanimljivost broj jedan – hodajući stazom kroz plantažu banana tu i tamo čujete zanimljive napjeve i tražite izvor zvuka, tek ponegdje gdje su stabla rjeđa, vidite žene koje rade po plantaži, a koje krate vrijeme pjevajući. Nisu uopće bile raspoložene za fotografiranje pa sam poštivala njihovu želju.
Zanimljivost broj dva – tu i tamo naiđete za grobove jer u tom dijelu zemlje članove obitelji pokapaju u dvorištu kuća.
Zanimljivost broj tri – naiđete i na kameleona kojeg pozdravite i poigrate se očekujući da mijenja boje. Nije trzao.
Stanica 5 – Ndoroo vodopad
Dalje, nakon već nekoliko sati razgledavanja gladni stižemo nadomak vodopada. Odlučujemo se prvo ručati, a onda nagrada za kraj – kupanje da se osvježimo od vrućine i speremo znoj i prašinu sa sebe.
Ručak je bio kraljevski. Ne toliko izborom hrane jer je to ipak lunch paket, koliko zbog ambijenta, drveni stol u debeloj hladovini, a zvuk vodopada čuje se u pozadini.
Punog stomaka krenuo je spust do vodopada! Bilo je petnaestak minuta spuštanja, povremeno strme staze, no sve je ipak prilagođeno za turiste. S nama ide ekipica od 4 mladića koji nam daju i štapove za pomoć u spuštanju i penjanju. Spuštamo se lako i bacamo u vodu. Zasluženo. Voda je čista i pomalo hladna, ali zapravo idealna da temperaturu tijela dovedete do neke normale.
Pola sata kupanja i slijedi uspon. Naravno, mladići nas prate, pružaju ruke i pomažu tamo gdje je zbilja bilo izazovno uspeti se, a za nagradu naravno, napojnica.
Dajemo svako po dolar jer su zaslužili. Pazili su nas, čuvali nam stvari, fotografirali nas, a svi zajedno smo se zabavljali.
Stanica 6 – Chagga pleme
Posljednja stanica tog dana bilo je povijesno selo plemena Chagga u kojem se nalaze spilje korištene za obranu u ratovanju protiv plemena Maasai. Svi smo mi čuli za poznate Maasaije. No, pleme Chagga, koje još nazivaju i pleme Kilimanjara, ugodno me je iznenadilo, dapače, oduševilo. Nakon provedenih 2 dana s Maasai plemenom boravili smo u selu plemena s kojim su ratovali negdje davnih tisuću i osamstotih. Priča o ova 2 plemena je toliko fascinantna da zaslužuje poseban članak. Svakako pročitajte na internetu! Toliko 2 različita načina života da zaista uspoređujete kruške i jabuke. Kako reče jedan moj suputnik: „A za koga sada navijamo?“ Pročitajte priču pa odlučite sami. Ja sam izabrala!
Ovdje imamo pauzu u kojoj nam pripremaju kavu Arabicu, koju sami uzgajaju, na tradicionalan način. Prošla sam sličan „obred“ na Kubi, ali ovdje je bio potpuno drugačiji. Kavu smo doslovno prvo čistili od ljuske, zatim sijali kroz sito, onda pržili, tukli kako bi je samljeli, i napokon kuhali. Sve to uz pjesme namijenjene držanju ritma za mljevenje te uz ples.
Kava me nije impresionirala. A još manje pivo od banane koje Chagge također proizvode. Nisam uopće bila oduševljena. Rađe sam popila osrednju kavu nego li meni neukusno pivo.
I bio je došao kraj izletu koji smo ujutro nestrpljivo, ali i sa strahom, čekali. Obećano nam je bilo da ćemo ići do prvih vrata Kilimanjara i do vodopada, a dobili smo toliko više! Toliko više da je ovaj dan zaista zaslužio biti u TOP 3 dana cjelokupnog putovanja!
Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.
Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima, Savjetnik za putovanja Travel Advisor, Savjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.
