Kolega Dargo Bulc, doajen turističkog novinarstva, ne samo u Sloveniji nego u čitavoj regiji, pozvao nas je na berbu grožđa u Novi Bečej u Vojvodinu, točnije u Banat.
Ovo je bila deveta berba organizirana za novinare koji prate turizam u regiji. Svaka druga je u Sloveniji. Kolege su bili iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Slovenije, Hrvatske, Češke i Estonije.
Što sam naučio u Novom Bečeju?
Kad sam dobio poziv prvo sam pogledao na karti gdje je točno Novi Bečej. Znao sam otprilike no nisam, recimo, znao da je Rijeka Tisa koja izvire u Ukrajini, a prolazi pored Novog Bečeja prema Dunavu, granica između Banata i Bačke.
Nisam znao ni da su Lale samo u Banatu. Nisam znao još puno toga što sam naučio tog vrlo zanimljivog vikenda. Pa počnimo redom:
Rijeka Tisa je u djelu pored Novog Bečeja široka je i lijena pa izgleda kao jezero. Ljudi se kupaju na uređenom kupalištu pored kojeg su se nanizale splavi poput malih vikendica na vodi ili samo kao dobro mjesto za roštiljanje i zabavu.
Šetnica na nasipu pored rijeke je lijepo uređena s raznobojnim cvijećem. Čarda 11 plavih uz samu rijeku nudi, što smo i probali, razne vrste riječnih riba. Moram priznati da su mi dobre jednako kao i morske, a smuđ na žaru je definitivno uz bok škarpini ili brancinu (divljem). Ono na čemu treba poraditi je kvaliteta smještaja, no kako je sve više turista, vjerujem da će se i to ubrzo popraviti. Uređuje se hotel Tiski Cvet s posebnom pažnjom na wellness i bazene.
Tisa ima i otok, tj. Biserno ostrvo, koje možda i nije pravo ostrvo, ali je poznato vinoljupcima. Na njemu raste posebna sorta muškat Krokan koje je gotovo endemska u svijetu. Vinogradi su na površini od 980 hektara. Kako je zbog administrativnih zavrzlama zabranjeno koristiti ime Krokan, zovu ga Tiska perla. Vrlo je pitko, slabih alkohola (11%) pa je idealno za ljetnih vrućina i uz neku toplu peć zimi. Meni je i kao gemišt bilo dobro.
U Novom Bečeju smo posjetili Garažeriju koju vodi Nadica Josimović. Ručno oslikani stari koferi su mi posebno privukli pažnju. Pomislio sam kako bi mi dobro pasali u stanu. Osim kofera ima i drugih predmeta koji su oživili oslikavanjem.
U blizini se nalazi Glavaševa kuća, muzej nekim prošlim vremenima i životu u Banatu. U dvorištu se nalazi drvo na kojem žive sove, u biti čitava kolonija sova. Kad ste zadnji put vidjeli sove u prirodi? Ne sjećam se.
Nekoliko kilometara dalje u polju nalaze se ostaci srednjovjekovnog benediktinskog samostana. Poput kulise za Game of Throne ili neku sličnu seriju.
Ono što me najviše iznenadilo i oduševilo je Muzej Žeravica selu Novo Miloševo. Čak 173 traktora, od onih prvih, preko Porschea mojeg godišta, do novijih. Uz njih parni strojevi i razni upotrebni predmeti iz kućanstva.
Zastava 750 kakvu je vozila moja majka me na čas vratila u prva “velika” putovanja prema moru kroz brda i doline. Možda me je baš taj Fićo odredio kao putnika. Poseban dio muzeja je posvećen Dušku Popovu o čemu smo već pisali.
Dio muzeja je u čast proslavljenog košarkaškog trenera Ranka Žeravice. Zanimljiv je bio i muzej poljoprivrede Kotarka, te Žitni magacin.
Kao što je običaj u Vojvodini sve naše akcije i reakcije je pratila obilna hrana. Od doručka u hotelu Tiski Cvet koji je po količini i kalorijama bio kao da nikad više nećemo jesti, do ručkova i večera s biranim specijalitetima lokalne kuhinje.
Izdvojio bih posebno seljački fruštuk u vinogradima na balama sjena, te proslavu Banatske krsne slave u restoranu Mali rit.
Naravno da smo morali posjetiti i kafane da čujemo ciganske hitove, zalijepimo pokoju “hiljadarku” na čelo i doživimo kako se zabavlja vikendom. U kafanama i čardama su uglavnom samo muškarci s bocom Jelen piva u ruci. U kafićima gdje dolaze mladi puštaju se moderne cajke, no atmosfera nije ni približna onoj u čardi.
Međunarodnu berbu ove godine organizirali su zajedno Udruga turističkih novinara Slovenije, FIJET Srbija i Turistička organizacija Novi Bečej u Banatu. Proveli smo se dobro, ljudi su vrlo ljubazni i prijateljski raspoloženi, hrana je dobra i obilna, vino još bolje. Što drugo reći nego: “dođite u Novi Bečej I dobro se provedite”. Od Hrvatske granice na Erdutu treba oko sat i pol autom po dosta dobrim ravnim cestama.
Pretplatite se na naš YouTube kanal
