Nisu,kaže, dovoljne slike.
Dugujem mu neizgovorene riječi koje mi je bojama urezao u srce. Jer on je ispunio dogovor, zarobio mi komadić duše baš kako sam maštala da hoće puno, puno godina ranije.
Čekat će me, kaže, kao što sam ga ja strpljivo čekala. Da ponovno legnem u zlatnu postelju od pijeska, pokrijem se tišinom i nestanem među zvijezdama.
Moj čarobni Maroko.
Fes
Medina u Fesu je koncentrat života zamrznut u vremenu. Labirint-pozornica kontrasta, bez filtera i fotošopa.Ovdje vrijede druga pravila.Komunikacija ne poznaje zadrške i zapadnjačku suzdržanost.Dešava se sama od sebe,čak i onda kad ju ne tražiš ali nikad nametljivo.
Trgovac ne žali truda i vremena. Nebitno odlaziš li punih ili praznih ruku,jesi li tamo iz puke zabave, poželjet će ti sreću. Možda se jednom vratiš.Ma gdje se taj čas zatekao slučajan prolaznik povest će te kroz paralelnu realnost 9000 uskih, prljavih ulica do onoga što misli da tražiš čak i ako se jezikom ne razumijete.
Vidjet ćeš i onjušiti jezivu zbilju iza predivne, vještom rukom izrađene kožne torbe i mesa na tanjuru.Život ovdje ne poznaje licemjerne paravane.
Dobit ćeš grančicu mente da ju gurneš pod nos dok se gušiš u smradu životinjske kože i skrećeš pogled od jezivih scena. Jedan od stotinu takvih “vodiča” ispunit će tvoja očekivanja koja iskaču automatizmom kao pop-up prozori, i zatražiti novac.
Većina će se samo uz smješak nakloniti,poželjeti dobrodošlicu i nestati…ostaviti te sa zaboravljenim okusom čiste ljudskosti u srcu. U Fes-u ćeš se možda i sramiti,dok na afričkim zrakama sunca topiš ustajale predrasude.One koje si mislio da nemaš.
Pitat ćeš se ,lako moguće, znaš li uopće išta o životu dok grebeš po površini kulture koja počiva na nekim drugim vrijednostima. Ovdje u miru koegzistiraju surova bijeda i raskoš ljudskog talenta,prizori od kojih ti se steže srce i oni koji ti dušu pune ljepotom. Bogalji i prosjaci sjede ispred prepunih hangara vještih trgovaca.
Neuhranjene životinje vuku nehumani teret ulicama souka,probijajući se kroz nepreglednu šumu toplih ljudskih osmijeha. Na plećima im koža drugih životinja,ista ona od koje si maločas skretao pogled,koju će horde turista raznositi širom svijeta.
Ovdje se hrana priprema i servira golim rukama a svaki je zalogaj umotan u osmijeh i ljudsku gestu. Neopisiva prljavština, zadah starine i raspadanja isprepliću se sa suludo veličanstvenom arhitekturom i neizrecivom ljepotom ljudskog umijeća.
Sve je to uronjeno u tešku mješavinu mirisa, zanatske vještine i kulinarstva koja se događa pred tobom. U Fesu si sad i ovdje. I dok pokušavaš pronaći smisao i pospremiti zbrku u neke ladice,okrznut ćeš pogledom izgužvano lice prosjaka koji će te nesebično darivati jedinim blagom koje posjeduje, osmijehom.
Tebe. Neznanca. Koji stojiš nasred fontane života svjesniji no ikad celofana u koji je umotan tvoj privilegirani svijet.
Posjetite naš YouTube kanal.
