Krajem listopada 2018. surfajući Facebookom, naletim na objavu o akcijskim cijenama za let Beč – Los Angeles, 250 eura povratna karta, Nevjerojatno! Doista prilika, jer to znači da za našu četveročlanu obitelj karte koštaju kao inače jedna po redovnoj cijeni. Klik, klik – karte kupljene.
Ispod dva tjedna se ne isplati toliki put pa sam spojila deset dana školskih praznika i tri dana dodatno ispričala djecu te smo imali naših dva tjedna preko uskršnjih praznika. U sljedećih šest mjeseci smislit ćemo gdje i kako.
Prvobitni plan je bio jednostavan: LA i San Francisco. Onda sam krenula istraživati. Najviše mi je koristila Facebook stranica Savjetnik za putovanja. U tražilicu sam utipkala Kalifornija i pojavilo mi se mnoštvo objava s iskustvima ljudi koji su bili na mjestima koja su nas zanimala. U svakoj objavi ili kasnije kontaktiranjem osobe privatno saznala bih nešto novo, nešto što ne smijemo propustiti, što vrijedi vidjeti svakako… i polako je naš plan bujao; od nacionalnih parkova do gradova, muzeja, atrakcija.
Znali smo da će nam trebati i auto pa smo online uplatili rent-a-car veće kategorije (SUV) koji nas je za dva tjedna koštao 6000 kn. Nakon jednog cijelog vikenda sjedenja uz računalo, čitanjem bilješki, isprobavanjem puta u google maps, iznjedrili smo jedan fleksibilan plan, što znači; ovako planiramo, ali ako nam se slučajno negdje dopadne pa poželimo ostati duže od planiranoga – ostat ćemo ili skrenuti s puta, ako nas nešto bude zanimalo što nismo isplanirali.
Zato smo bukirali samo noćenje u Los Angelesu, preko booking.com stan u kvartu Marina del Rey, na desetak minuta od Venice Beach i dalje onda šetnicom do Santa Monice (kad kažem šetnicom, mislim sat vremena hoda).
Budući da je LA ogroman i pun kontrasta od luksuznih četvrti do prilično siromašnih (sumnjivih po pitanju osjećaja sigurnosti) dosta smo istraživali gdje uzeti smještaj. Bio je pun pogodak! U Los Angelesu smo uzeli tri noćenja. Znali smo da se moramo oporaviti malo od dugog puta, a i imali smo u planu vidjeti: Universal Studio, provesti dan na plaži, popeti se na Griffith observatory i prošetati Hollywoodom, Rodeo Drive-om i Sunset Bulevarom.
Malo smo se budili noću (zbog vremenske razlike), ali sve u svemu brzo se prilagodili. Drugi dan hodali od našeg stana do Venice Beach pa skroz do Santa Monice. Pješčane plaže, po dvadesetak odbojkaških terena jedno do drugih, besplatnih, svi nešto igraju, rade, kreću se. Jako mi se dopala ta „outdoor“ kultura. Taj dan smo propješačili 16 km, ali smo baš uživali.
Krasan dan, promatraš ljude, način života. Sjeli nešto pojesti u neki bar/restoran (ništa fensi), cijena nešto više fensi – s tipom od 20% (fino ti preporuče na računu) nas je ručak za četvero koštao 150 dolara. U prvi tren smo pomislili da je to možda malo skuplji restoran, ali uglavnom su cijene takve.
Drugi dan smo išli u Universal Studios. Tu možete provesti cijeli dan. Možda sam više očekivala o snimanju filmova, a manje atrakcija, ali da je impresivno i da se ima što vidjeti i raditi cijeli dan – ima. Najviše me dojmio dio gdje su izgradili Hogwarts iz serijala o Harry Potteru. Do u detalje izgrađen grad, s kamenim (naizgled) elementima, ulicama. Sve garnirano dućanima sa suvenirima na svakom koraku.
Hrana u toj gužvi, serijska, ali dok dođeš na red, više ti je svejedno. Bili smo skoro cijeli dan i nismo sve uspjeli vidjeti, ali bilo nam je dosta za dobiti dojam. Nije autentično, prilično komercijalno, ali zabavno.
Treći dan smo lutali gradom, ručali u Hollywoodu, odvezli se do Griffith opservatorija, poznatog po filmu Buntovnik bez razloga te najbolje pozicije za slikati se s pozadinom znaka Hollywooda na brdu pored.
Druga stanica je bio San Diego. S više strana sam čula kako je lijep grad, da nam svakako neće biti žao da odemo pa smo se uputili. Nije velika udaljenost na karti, ali su velike gužve na cestama, bez obzira na četiri, pet paralelnih linija na autocesti. Dan prije našli stan u centru preko Airbnb-a, bukirali te dobili upute kao da se igramo neku igru potrage za blagom. Ključ nas je čekao u velikom lokotu obješenom na željeznu ogradu na benzinskoj pumpi, a lokot se otvara šifrom koju smo dobili. Malo mi je u početku to bilo sumnjivo, ali onda smo primijetili puno takvih lokota. Tako je vlasnicima jednostavnije, zapravo se uopće ne moraju pojaviti na primopredaji. Isto tako su nas zamolili da i ostavimo ključ pri izlasku iz stana.
San Diego je stvarno zgodan. Navečer smo izašli u kvart Gaslamp koji je poznat po noćnom životu. Restorani, klubovi, kazališta, muzika, opušteno, jako uredno i sigurno – takav je bio moj dojam.
Drugi dan smo proveli u Midway muzeju, odnosno na nosaču aviona iz Drugog svjetskog rata, na kojem je impresivna kolekcija aviona. Dečki su uživali, ulazili u avione, isprobali simulator. Zanimljivo mi je da su vodiči po muzeju uglavnom penzioneri/volonteri. Veliki entuzijazam se osjeća u njihovom radu, pristupu, što doprinosi općem dojmu.
Popodne smo proveli u Sea Worldu koji me i nije nešto oduševio: kombinacija Gardalanda i Zoo parka. Atrakcije, suveniri, hrana, hrana, hrana i preskupo (90 dolara po osobi). Vjerojatno je to osobni ukus, jer su nas sa svih strana uvjeravali da je to nešto posebno, moramo vidjeti, djeci će se svidjeti i slično. Budući da su moji klinci 12 i 17 godina, možda je i u tome štos.
Zatim je slijedio odlazak u Joshua tree NP. Spavali u kućici u pustinji, na rubu nacionalnog parka i proveli dan skačući po ogromnom kamenju, diveći se prirodi. Doista spektakularno.
Nastavili put prema Las Vegasu. Vozili se dosta kroz pustinju Nevade i onda usred ničega – grad. Svi već sve znamo o Vegasu, toliko filmova, serija, ali moraš to vidjeti. Nema tamo dana, noći. U svakom hotelu je prizemlje rezervirano za kockarnicu, more aparata, stolova za Black Jack, rulet. Prava industrija.
Bilo je dosta vruće, oko 30 stupnjeva pa sam mislila da će svi preko dana biti na bazenima u hotelima (ovoga puta smo odsjeli u hotelu), ali ne. Ljudi su od jutra uz neko piće na aparatima ili stolovima za kockanje. Neki paralelni svemir, totalno surealno. Naravno da smo i mi probali. Stavili 100 dolara na crveno i u prvom zavrtaju sve izgubili. Sad smo mirno mogli dalje.
Dva dana smo malo odmarali, čitali uz bazen, a treći dan smo otišli na izlet helikopterom do Grand Canyona. Kao prvo, nikada nismo letjeli helikopterom pa uzbudljivo samo po sebi, a onda se pred nama otvori taj vidik ogromnog kanjona, crvenkastog, žutog, smeđeg.. predivne boje, prizori, veličina. Sletjeli smo u podnožje, proveli neko vrijeme, priredili nam piknik i piće po izboru i krenuli nazad. Još uvijek pod dojmom od ljepote, snage, veličine prirode.
Preko Death Valleya, kojim smo vozili gotovo cijeli dan, uputili se prema Yosemite-u. Koji su to kontrasti. Death Valley, jedna od najvećih pustinja na svijetu gdje na par kilometara vidiš depresiju od 86 metara ispod razine mora, a u pozadini planinu visoku 3000 metara. To su one poznate vizure, cesta, nebo, horizont i ništa oko tebe…
Prenoćili u Fresnu kako bismo bili što bliže Yosemite NP drugo jutro. Potpuna promjena scenarija. Zeleno, zeleno, friško, potoci, bujice, šuma, još šume, još vodenih slapova. Nekako smo to zamišljali kao jednodnevni izlet, poput odlaska na naša Plitvička jezera. Ali, ne. Samo se voziš par sati da dođeš do nekih dijelova koja su nas zanimala – Tunnel View s pogledom na Half dome, El Capitán i Bridal Veil Falls.
Ljudi kampiraju, voze bicikle, šeću. Zanimljivo je da nema restorana, kafića (vodu smo pili s izvora i napunili boce). Samo jedan hotel, krasan, jako preskup, sve ostalo.. ništa, samo priroda. Ovdje se treba vratiti na tjedan, dva i samo šetati, planinariti. I opet onaj dojam – kolosalnosti ljepote.
Sljedeći dan smo došli u tzv. „San Francisco Bay Area“, aglomeraciju gradova oko zaljeva. Mali su gradovi poput Oaklanda, Berkeleya, Sausalita, ali svi gravitiraju San Franciscu i sve više se koristi naziv Bay Area.
U Oaklandu smo odsjeli prvenstveno zbog NBA utakmice između Golden State Warriorsa i Clippersa. I te karte smo kupili mjesec dana ranije. Vrhunsko iskustvo. Ne samo što je pravi show, nego način na koji Amerikanci navijaju, nema zadrške, kad se na ekranu pojavi natpis: stand up ili be louder, svi ko’ jedan se dižu, plješću, navijaju. Ponese te ta emocija.
Drugi dan posjetili sveučilišni grad Berkeley. Možda čak i najljepši grad u kojem smo bili. Brdovit, zelen, široke ceste, obiteljske kuće, a sve to uz more. I tu bih se vratila.
I onda dugo očekivani San Francisco. Koliko odgledanih filmova sa scenama Golden Gate-a ili žutim tramvajem, Alcatrazom. Lijep je, vjetrovit, ima tih trenutaka wow, ali – ima i nešto o čemu sam čitala, ali nisam ipak bila spremna. Beskućnici. Nije da sam ih prvi puta vidjela u Americi, nego naprosto leže, sjede i još gore obavljaju nuždu u centru grada. Doista smrdi po mokraći da ti dođe slabo. Neki leže, a nisam sigurna je l’ spavaju ili su u nesvijesti ili još gore.
Imaju zanimljiv i prilično velik China Town s brdom dućana s hranom. Bilo nam je dosta američke hrane pa smo odlučili otići u neki talijanski restoran i sasvim slučajno smo naišli na Zoetrope, restoran u Sentinel Building, Coppolinom filmskom studiju.
Vrijeme je bilo za povratak prema LA-u. Krenuli smo cestom uz ocean. Opet krasne scene pješčanih plaža, klifova, zelenila.
Stali smo u Montereyu, koji mi je ostao svježe u sjećanju zbog lokacija iz serije „Big Little Lies“. Nismo pogriješili. Predivan, pitom, grad uz more. Nekoć je bio industrijski centar za pakiranje sardina, a danas je poznat po fensi dućanima, finim restoranima i barovima koji su otvoreni u bivšim tvornicama.
Zadnju noć u Los Angelesu uzeli hotel pored aerodroma i agencije u kojoj smo iznajmili auto kako bi nam sve bilo zgodnije drugo jutro. Navečer smo otišli u kino, jer je to svakako doživljaj, uz butter flavored popcorn i glasno aplaudiranje na svaki uspješan potez „Avengersa“.
Dva tjedna “on the road”, široke ceste, horizonti, sve XL, od gradova, hrane, zabave, do prirode koja ostavlja bez daha. U ta dva tjedna (od 14.4. do 28.4.) vidjeli smo predivne scene, filmske momente, američki duh, ali i onu manje lijepu stranu Amerike – puno beskućnika, plastično, šareno, forsiranu otupljujuću zabavu. Intenzivno, izazovno, zabavno, naporno, uzbudljivo, sve u svemu – neprocjenjivo životno obiteljsko iskustvo!
Posjetite naš YouTube kanal.