Vijetnam – od sjevera do juga
Vijetnam nas je privlačio kao destinacija koju ćemo posjetiti usput kada ćemo ići u taj dio Azije. Na kraju nas je u potpunosti obuzeo ljepotom raznolikosti, hranom i nevjerojatnom prirodom. Zemlja je u koju se želimo vratiti.
Sletjeli smo u Hanoi. Prvi dojam je topao i vlažan zrak. Ukrcali smo se se u rezervirani prijevoz. Promet je gust. Milijarda motora oko nas. Prevoze se ormari, vreće s tko zna čime, a i cijele obitelji. Kaciga i nije uvijek na glavi, čak niti kod djece.
Hanoi je glavni grad Vijetnama i ima oko osam milijuna stanovnika. Naš homestay je u najstarijem dijelu grada. Dobijamo sobu prije regularnog check-in vremena i donekle saniramo jetlag. Poslijepodne uz pomoć vodiča besplatne ratne ture mijenjamo novac i učimo kako prijeći cestu. Najvažnije je držati nepromijenjen tempo bez naglih zaustavljanja. Motori i automobili se ne zaustavljaju, nego nas samo zaobilaze.
U Vojnom muzeju biste ratnika i priče o dugoj i burnoj povijesti zemlje. Tisuću godina pod Kinezima. Sto godina pod Francuzima. I naravno – Vijetnamski rat. Ho Chi Min je najčešća pojava ne samo u ovom muzeju. Po zidovima su promidžbeni plakati s parolama i crteži veselih vojnika s obiteljima.
Osim tradicionalnog čaja, ovdje se konzumira i puno kave. U Hanoiju je specifična tzv. Egg –coffee. Okus kave se razblaži umućenim jajetom. Vrlo ukusno.
Život se odvija na cesti. Skoro je nemoguće prolaziti pločnikom. Na ulici se jede, pije i spava.
Hoan Kiem jezero s crvenim mostom i hramom. Preko dana je mjesto za šetnju i odmor od gradske vreve.
Hram Literature je osnovan u 11. stoljeću i jedno je od najstarijih sveučilišta. Sastoji se od nekoliko spojenih dvorišta i Konfucijevog hrama.
Nekoliko sati autobusom od Hanoija je Halong bay (u prijevodu „potopljeni zmaj“). Vapnenačke stijene i otočići stvarno izgledaju kao leđa zmaja. Razgledavamo turističkim brodom uz nekoliko iskrcavanja. Nudi se dodatna vožnja čamcima, penjanje na manju uzvisinu i eventualno kupanje, koje zbog vremena za nas ne dolazi u obzir.
Ako želite vidjeti rižina polja na sjeveru, preporuka je posjetiti zemlju tijekom kolovoza ili rujna – netom prije sjetve. Iako svjesni da nećemo vidjeti polja u punom sjaju, uplatili smo dvodnevnu privatnu turu preko lokane agencije. Većina turista odlazi u predio Sapa, no mi smo krenuli u Mu Cang Chai, koji je nešto bliže Hanoiju. Kiša i niski oblaci nam nisu išli na ruku. Stajemo na pauzi za čaj usred nasada zelenog čaja. Čaj je ukusan, ali puno jači nego što smo navikli.
Idući dan smo na onim pravim rižinim poljima sa slika, iako nisu zelena. Neka se sada koriste za uzgoj povrtlarskih kultura. Uglavnom ih obrađuju pripadnici naroda Hmong, jedne od etničkih manjina. Žene se bave izradom predmeta od tekstila i čak drže tečajeve za turiste. Prepoznatljivi su po šarenim maramama na glavi.
VietJetovim letom stižemo u Da Nang. Let je točan i naš transfer za Hoi An također. Nekoć značajna luka na putu svile, danas je gradić svjetiljki okrenut turizmu. Poznat je i po krojačima. Za dan- dva možete iz Hoi Ana otići sa košuljom, haljinom ili čak odijelom po mjeri za vrlo povoljnu cijenu.
Jedno od najfotografiranijih zdanja je i Fujian Assembly Hall, prvobitno namijenjen za susrete kineske zajednice iz Fujiana.
Bahn Mi sendvič je dodatno popularizan u emisiji Anthonyja Bourdaina i ispred lokala se čeka u redu.
Do carskog grada Hue putujemo automobilom. Homestay je najpovoljniji do sada, a također u samom centru. Obilazak grada i okolice započinjemo kod Citadele i Kraljevske palače jako uništene u ratu. Renovacija traje već desetljećima. Od kiše se sklanjamo u Zabranjenom gradu i razgledavamo obnovljene odaje, uglavnom kraljice majke.
Deset kilometara od grada nalazi se jedna od kraljevskih grobnica – grobnica cara Khai Dinha. Khai nije bio popularan jer je narodu povećao državna davanja i namete i bio je jako naklonjen Francuzima. Na ulazu u samo zdanje nalaze se skulpture vojnika, dok je grobnica vrlo bogato ukrašena keramikom.
Kombijem odlazimo na izlet u demilitariziranu zonu, Khe Sanh bazu i Vinh Moc tunele. U tunelima se ukupno rodilo 17 djece u tridesetak obitelji koje su živjele u tunelima tijekom rata. Tuneli su širinom i visinom prilagođeni turistima.
Idući dan ujutro hvatamo VietJetov let za Ho Chi Min City (nekadašnji Saigon, a sada skraćeno HCMC). Konačno nas je dočekalo sunce. HCMC je najveći grad u Vijetnamu, ima nešto preko 9 milijuna stanovnika i gospodarsko je i financijsko središte zemlje. Život na cesti je odlukom gradskih vlasti gotovo istrijebljen. Od mladog vodiča free walking ture doznajemo da više vole naziv Saigon.
Za razliku od Hanoija gdje je francuski utjecaj vidljiv tek u jednom dijelu stare četvrti, u HCMC se taj utjecaj puno više primijeti. Zgrade gradske vijećnice i hotela Majestic su samo neki od primjera.
Muzej ratnih ostataka je jedan od najposjećenijih u Vijetnamu. Posvećen je uglavnom ratnim užasima. Neki od izložaka pokazuju utjecaj projekta Agent Orange nakon kojeg je puno djece rođeno s deformacijama.
HCMC je i centar scene craft pive, koja se nalazi oko ulice Pasteur. Isprobali smo nekoliko dobrih pivi zanimljivih naziva.
Izlet u Mekong deltu je posljednji prije prelaska u Kambodžu. Područje oko Mekong delte pridonosi četvrtinom poljoprivrednog uzgoja cijele zemlje, te ima nekoliko sjetvi riže godišnje. Turistima se pokazuju obrada kokosa, kokosovih ljuski, egzotično voće i životinje.
Iduće jutro Giant Ibis autobus nas vozi u Phnom Penh.
Dear Vietnam, we’ll be back!
Pretplatite se na naš YouTube kanal
