Café de Flore, mjesto susreta pjesnika i filozofa
Ako volite povijesni šarm, zaljubit ćete se u Café de Flore, kultnu parišku kavanu koju danas podjednako posjećuju obični ljudi i poznate ličnosti! Baš kao što kaže njeno ime, Café de Flore kavana je u cvijeću! Uz to što je jedna od najstarijih, zbog cvijeća kojim je prekrivena njezina tenda, Café de Flore je i jedna od najljepših pariških kavana!
Otvorena je 1880-ih, za vrijeme Treće republike, na uglu bulevara Saint-Germain i Rue Saint-Benoît. Ime je dobila po skulpturi Flore, božice cvijeća i proljeća u rimskoj mitologiji, koja se nalazi preko puta kavane.
Café de Flore bila je popularno okupljalište poznatih pisaca, filozofa i umjetnika. Francuski romanopisac flamanskog porijekla Joris-Karl Huysmans i francuski simbolički pjesnik, romanopisac i utjecajni kritičar Remy de Gourmont, bili su njeni prvi poznati, stalni gosti. Krajem 1913. čest gost bio je pjesnik Guillaume Apollinaire, koji je živio na bulevaru Saint Germain. S pjesnikom, likovnim kritičarom i piscem Andréom Salmonom, pretvorio je prizemlje kavane u sobu za pisanje. Godine 1917. na terasi kavane žestoke je rasprave vodio André Breton, utemeljitelj nadrealističkog pokreta i Aragone. Kineski premijer Zhou Enlai bio je poznat kao čest posjetitelj Caféa de Flore tijekom svog boravka u Francuskoj 1920-ih.
Poznati gosti
Tridesetih godina prošlog stoljeća u Café de Flore dolazio je čitav književni svijet Pariza: Léon-Paul Fargue, Raymond Queneau, Michel Leiris. Georges Bataille, Robert Desnos, te umjetnici s Montparnassea: André Derain, braća Giacometti i Pablo Picasso.
Prema posebnoj atmosferi Caféa de Flore ravnodušan nije bio ni kinematografski svijet.
Tijekom poslijeratnih godina Café de Flore posjećivali su brojni francuski intelektualci. U svom eseju “Priča o dva kafića” (A Tale of Two Cafes) i knjizi „Paris to the Moon“ (Pariz do Mjeseca), američki pisac Adam Gopnik razmišljao je o mogućim objašnjenjima zašto je Flore do kraja 1990-ih postala mnogo pomodnija i popularnija od konkurentske kavane Les Deux Magots.
Da je jedan od razloga za kultni status Caféa de Flore klijentela, potvrđuje imena intelektualaca, pisaca, umjetnika, glumaca i pjevača koji su bili njeni redoviti gosti: Albert Camus, Picasso, Jacques Prévert, Jean-Paul Sartre, Simone de Beauvoir, Dali … U njoj su kavu obožavali piti Ernest Hemingway, Juliette Gréco, Jacques Tati, Sacha Guitry, Roman Polanski, Brigitte Bardot, Alain Delon, Simone Signoret, Yves Montand, Yves Saint-Laurent, grof Hubert James Marcel Taffin de Givenchy, Paco Rabanne…
Mi smo u Floreu doma
Café de Flore bio je središte društvenog života Jean-Paul Sartrea i Simone de Beauvoir, o čemu je Sartre napisao: “Tamo smo se potpuno nastanili; od devet ujutro do podneva radimo, onda jedemo, a u dva sata se vraćamo i razgovaramo s prijateljima do osam uvečer. Nakon večere vidimo se s ljudima s kojima imamo dogovor. To vam se može činiti čudnim, ali mi smo u Floreu doma“
Caféu de Flore imao je i reputaciju sjajnog mjesta za susrete homoseksualaca, što tijekom 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća nije baš uvijek najbolje prihvaćeno. Boubal, u čijem je vlasništvu kavana bila od 1939. do 1984. godine, bio je čuven po svojoj nagloj naravi. Poznata je priča o danu kada je eksplodirao od bijesa zbog grafita koji je našao u wc-u kavane, a na kom je pisalo “Boubal je taj!” Pretpostavljao je da je krivac Blondin, njegov klijent i prijatelj, čovjek koji se jednom zabavljao krštenjem pilića u crkvi Saint-Germain des Prés.
Umjetnička četvrt Saint Germain des Pres
Terasa Caféa de Flore i danas je jedna od rijetkih terasa na kojoj možete uloviti prve zrake sunca u Saint-Germain des Prés.
Predivna unutrašnjost kavane u Art Deco stilu, s crvenim sjedalima, mahagonijem i ogledalima, malo se promijenila od Drugog svjetskog rata. Zadržao se i duh vremena u kojima se u kavani razgovaralo o bitku, egzistenciji i slobodi. Zbog tog duha, u kavani se i danas traži mjesto više, iako je skuplja od sličnih mjesta u Parizu.
Bilo bi divno da i danas neka „Simone de Beauvoir“u Café de Flore provodi svoje vrijeme, razmišlja i piše svoje životno djelo.
