Maldivi su destinacija koja je godinama bila u domeni znanstvene fantastike, a u posljednje vrijeme imam osjećaj da iskače iz paštete. Razmišljala sam je li uopće potreban još jedan tekst na temu, no to je destinacija o kojoj i moja malenkost ima dosta toga za reći.
Uostalom, koliko turista se može pohvaliti da su se popeli na najvišu točku Maldiva (3 metra n.v.), da ih je policija na otoku ispitivala jer su sumnjivi ili da su na Maldivima ispekli tortu od mrkve.
Na Maldive sam prvi puta došla zahvaljujući uraganu Irmi koja je pomela Karibe, uključujući i St.Martin za koji sam već imala kupljenu avio kartu. U želji da pošto-poto na Novu Godinu budemo na nekoj tropskoj plaži i davimo ljude slikama i storyima na Instagramu, frendica i ja smo se brzo reorganizirale, i nakon malo guglanja završile na Maldivima. Spletom životnih okolnosti, na Maldive ću se vratiti još tri puta nakon toga u nešto vise od godinu dana i postati nesuđeni “stručnjak” za Maldive u bliskim mi krugovima.
U ta svoja četiri dolaska na Maldive odradila sam i lokalni otok (Maafushi), high-end resort u water villi medeni mjesec stil (Taj Exotica, 5*), mid-range resort (Bandos Island Resort, 4*) i potpuno urbani otok kojeg treba izbjeć u širokom luku (Hulhumale). Pokušati ću sažeti svoje iskustvo s lokalnim (budget varijanta) Maldivima, i klasičnim (resort-medeni mjesec-sve košta za past u nesvijest) Maldivima. Za one nestrpljive- što preporučujem? Kombinaciju jednog i drugog.
Na Maldive se dolazi slijetanjem na Velana International Airport, smješten na otoku uz glavni grad, Malé. Treba li nakon dva leta (koja u najkraćoj verziji preko Dohe traju 12 i pol sati) još letjeti dalje lokalnim letom ili hidroavionom na neki od udaljenijih atola…moje mišljenje je da ne. Ako ne ciljate točno određeni resort i morate baš u taj, ili ste već preronili sve u srednjim atolima i sad morate južno gdje su drugačiji koraljni grebeni ta komplikacija je potpuno nepotrebna.
Maldivi nude sve sto zamišljate i na udaljenosti od 20 min do sat, sat i pol gliserima od aerodroma, tako da se daljnjim putovanjem ne morate zamarati za prvi put, ili prvih pet puta. Ili ikad.
Lokalni Maldivi
Mimo uobičajene predodžbe čarobnog bijelog pijeska (nije filter- zaista je takve boje, doduše nije ni pijesak ali o tom potom), mora u svim mogućim nijansama plave i tirkizne, i preskupih resorta, postoje i ovi drugi Maldivi, otoci na kojima živi lokalno stanovništvo i koji su se počeli otvarati prema turistima relativno nedavno. I tamo postoji bijeli pijesak, tirkizno more, palme, svježi kokosi – sve ono sto želite od Maldiva, međutim ne postoji alkohol, a postoji i određena količina smeća.
Maldivi su stroga islamska država u kojoj je izvan resorta zabranjen alkohol i svinjetina, sve maldivske nose hidžab, i na plažama na kojima se kupa lokalno stanovništvo nije dozvoljeno biti u bikiniju (postoje posebne bikini plaže na kojima se može). Čini se strogo? Ipak nemojte olako odustati od lokalnih otoka.
Moje iskustvo je prvenstveno vezano za Maafushi na kojem sam bila tri puta. “Fushi” na dhiwehiju (službeni jezik Maldiva- fun fact ako se ikad nađete na nekom kvizu) znači “otok”, stoga ćete puno otoka vidjeti da se zovu „nešto“-fushi. Nešto tj. “ma” u slučaju Maafushija znaci „velik“. I zaista, Maafushi je najveći, a i turistički najrazvijeniji otok u Kaafu Atollu. Velik doduše u maldivskim mjerilima znači da je dugačak 1275 i širok 260 metara, te da doslovce vidite s jedne strane otoka na drugu.
U tih niti 1 kvadratni kilometar uspjelo se natrpati oko 3000 ljudi, najveći zatvor na Maldivima (zatvor nije nikakva drama u smislu sigurnosti – nalazi se na strani otoka na kojoj nema hotela a zatvorenici su većinom politički – trenutni glavni gost je bivši predsjednik Maldiva koji je izgubio izbore prošle godine, produžio na Maafushi i zamijenio mjesta s ekipom koju je on pobacao tamo dok je bio predsjednik; da, Maldivi su manje više diktatura usprkos izborima – guglajte Maldivian political crisis) te prema zadnjim podacima s Bookinga- 29 guesthouseova i hotela.
Znači li to da je Maafushi natrpan? I da i ne. Kada sam prvi put došla tamo prije više od godinu dana bilo je puno manje napučeno…ali i sada, kada se broj turista jako povećao nemate onaj osjećaj da vam ljudi sjede na glavi.
Do otoka se lagano dolazi gliserom za 40 ak min od aerodroma. Najelegantnije je dogovoriti transfer preko hotela, ali u slučaju da idete u guesthouse koji to ne nudi; iCom, Go Maafushi i Maafushi Tours su 3 kompanije koje svakodnevno s po nekoliko linija povezuju Maafushi s Maleom i aerodromom. Jedan smjer kosta 25$ po osobi.
Iako je službena valuta maldivska rufiyaa, dolar se koristi jednako. Tečaj je manje više fiksan, tako da se osobno uopće nikad nisam ni zamarala traganjem za rufiyaama nego ih jednostavno dobijem natrag kad razbijem veću dolarsku novčanicu i onda plaćam s čime imam. Jedino pripazite na to da vam dolari nisu prestari ili oštećeni. Oštećene ne žele primiti nigdje, a dobro je kod većih denominacija imati novije novčanice (ne one stare čiste zelene dolare nego nove s malo boje). Naravno, gotovo svugdje se može plaćati i karticama.
Na otoku postoji jedna bikini plaža koja se proteže ispred hotela Arena, Seashore i Kaani Grand. Ipak, obzirom na dimenzije otoka, gdje god odsjeli na plaži ste za par minuta. Ono na što treba paziti u svim smještajima uz more je da vam soba ima pogled na plažu – to je jedina garancija da vam prozor neće biti udaljen 30 cm od zida susjedne zgrade.
Zbog manjka prostora na Maldivima se gradi doslovce zgrada na zgradi (a i urbanistički plan je otprilike kao da ga je napravio Delboy Trotter). Nije loše ni tražiti sobe na višim katovima jer hoteli obično imaju u prizemlju kuhinju što može rezultirati jutarnjim buđenjem miomirisima starog prženog ulja (been there done that).
Ja sam odsjela u hotelu Arena Beach (4*) koji je jedan od najskupljih i najvećih hotela. Noćenje u dvokrevetnoj sobi u špici sezone (suha sezona je siječanj- travanj, a najveća špica je od siječnja do sredine ožujka) je koštalo oko 150 dolara. Može se proći i jeftinije – dobra opcija je primjerice guesthouse Salt (1.kat, soba s pogledom na more).
Kod bukiranja smještaja na Maldivima preko interneta treba paziti da piše „all taxes and charges included“ jer u protivnom na cijenu još ide 10% „service charge“ i 12% „tax“. Najveće veselje je kad u resortu shvatiš da tih 10 i 12% nisu uračunati u nijednu iskazanu cijenu.
Prednost lokalnog otoka je da su izleti jeftini (oko 25$ za poludnevni izlet) i treba ih isprobati sve. Snorklanje na Maldivima je čudo- podmorski svijet oko koraljnih grebena je apsolutno fascinantan- šarene ribice (Nemo iz crtića uključen), ogromne kornjače, delfini, mante, baby sharkovi…sve ih je moguće susresti dok snorklate oceanom i dok vam se leđa, pozadina i noge prže a vi niti ne osjetite (true story također)- što me dovodi do glavne i osnovne stvari na Maldivima: krema za sunčanje, SPF 50. Nema veze što ste vi crni i nikad se ne mažete i kreme su bez veze i nikad niste izgorjeli. Niste u Crikvenici. Na Ekvatoru ste, sunce prži, i svjetlost se odbija od bijelog pijeska (koji nije pijesak već mrvljeni koralj/vapnenac) do te mjere da taj „pijesak“ uopće nije vruć kad hodate po njemu na plaži.
Moj osobni favorit je izlet na „sand bank“ tj. pješčani sprud. Komadić bijelog pijeska usred nepreglednog oceana. Zalazak sunca na sand banku (sunce cijelu godinu zalazi oko 18 h jer je ekvator i to je jedina istinski iritantna stvar na Maldivima) je uvjerljivo moj najdraži doživljaj ikad s nekog putovanja.
Ono što lokalne Maldive čini šarmantnima je i taj opušteni vibe malog otoka (ništa nikad nije na vrijeme ni brzo osim glisera koji kreće točno u minutu i ne čeka nikog, i konobara koji su u 10:01 već raspremili cijeli buffet doručak koji traje do 10, a inače im treba u prosjeku 14 minuta da uzmu narudžbu za 1 kavu i još 23 min da ju isporuče) stoga je najbolje prvi dan ostaviti sat u sobi, opustiti se i nikad ne kretati na ručak/večeru kad ste već gladni jer ćete svisnuti.
Ljudi su izrazito ljubazni i govore dobar engleski. Maafushi je i jako siguran otok (ostali manje razvijeni lokalni otoci su vjerujem još sigurniji). Ja sam sama svuda išla po mraku (koji je je l’, stalno), i nimalo se nisam osjećala nelagodno prolaziti pored skupine lokalnih muškaraca, čak ni u mračnoj uličici.
Puno travel blogova i vodiča savjetuje da na lokalnim otocima žene ne hodaju u majicama bez rukava, s dekolteima ili hlačama/suknjama iznad koljena. To pravilo za Maafushi više ne vrijedi – možete slobodno hodati kao u bilo kojem gradu na našoj obali – kao što nećete na rivu u Hvaru u bikiniju, nećete ni na Maafushiju izvan plaže, ali nema potrebe drugačijom odjećom. Situacija nije ista na drugim otocima. Primjerice, prijateljica mi kaže da na Dhigurahu još uvijek nije tako – i tamo je potrebno pratiti navedena pravila kako ne bi vrijeđali lokalno stanovništvo.
Još jedan bonus lokalnog otoka je da možete vidjeti kako ljudi žive – imala sam sreću naići i na maldivsko vjenčanje na plaži i potpuno sam se oduševila. Bilo je jednostavno i lijepo, i mladenci su čak dopustili nekim turistima da „crashaju“ vjenčanje i slikaju se s njima.
Najočitija mana lokalnog otoka je to što nema alkohola. Iako pripadam u skupinu ljudi čija vizija tropskog odmora uključuje Mojito u ruci pod palmom a ne kokos, alkohol mi na prvom dolasku (dok sam još bila pod dojmom) uopće nije falio, ali u slučaju krize na Maafushiju postoji nekoliko „Safari boatova“.
To je jahta-bar/disko/restoran koja ima dozvolu za točenje alkohola, usidrena nekoliko minuta od otoka, do koje vas dovezu čamcem. Odlazak tamo je kulturološko iskustvo iz više razloga- za početak vidite gomilu lokalnog stanovništva koje tu dolazi piti (tada shvatite da su islamski zakoni jedno, ali island vibe je island vibe), naučite da Maldivci izrazito vole latino glazbu, opušteno izujete obuću (mora se) i bosonogi odgacate do šanka, pa do plesnog podija..i shvatite da ćete bosonogi i u wc. A onda se jednostavno napijete da to zaboravite. I dan danas „pamtim“ taj wc kao izrazito čist, suhog poda.
Iako ne tako očit, postoji i problem s namirnicama. I to ne samo sa zabranjenom svinjetinom. Na lokalnom otoku se nažalost ne možete nadati vrhunskoj gastronomiji. U zemlji u kojoj postoji samo malo pijeska i ocean nije moguće uzgajati ništa. Stoga se sva hrana uvozi. U resorte naravno dobra do vrhunska, ali na lokalnim otocima je već situacija lošija.
Jede se većinom riža, silno vole mast i šećer (kada naručujete „fresh fruit juice“ očekujte da je unutra iskipana žlica šećera u prahu, ako to želite izbjeći morate naglasiti „no sugar“), izbor svježih salata je relativno loš, a svo meso je naravno zaleđeno…i osrednje do loše pripremljeno. Na Maafushiju ok jesti a la carte u hotelu Velana, na buffet večeri u Arena Beach hotelu, pizzeriji Mamma Mia (pizza je dobra čak i za ne-maldivske standarde) i apsolutno treba probati „maldivian snacks“ u Hotel Rocket Cafeu. Naoko prljavi lokalni ćumez koji je ukrao znak Hard Rock Cafea i u kojem nikad nisam vidjela drugog turista niti ikakvu ženu, ima odlične pržene zalogaje koji ne koštaju doslovce ništa. I provjereno su zdravstveno ispravni. Što je još jedna dobra strana Maldiva- relativno su čisti, i hrana je svugdje sigurna za jesti. Čak i na ovakvim mjestima kao Hotel Rocket.
„Pravi” Maldivi
Usprkos razvoju turizma na lokalnim otocima posljednjih 10 ak godina, te novoj skupini turista (backpackeri, couchsurferi i grupice ljudi umjesto dobrostojećih parova), Maldivi su oduvijek bili i ostat će sinonim za luksuzni turizam i destinacija za parove/medeni mjesec.
Ako se želite odmoriti od svega, pustiti „mozak na pašu“, ležati pod palmom (ovog puta u udobnoj ležaljci umjesto plastične i s Mojitom u ruci umjesto kokosa), buditi se s pogledom kao iz reklame za Rafaello (snimane doduše na Sejšelima) i pritom imate bolju polovicu s kojom možete izdržati od jutra do mraka ne radeći ništa (ili još bolje, zaista želite biti s boljom polovicom od jutra do mraka)…resort na Maldivima je pravo mjesto za vas.
Na Maldivima postoji 105 resorta raznih kategorija – od tkz. budget s 3* do 5+* s luksuzom koji si mi obični smrtnici ne možemo ni zamisliti. Ja sam bila u 4 resorta na Maldivima u različitim aranžmanima. Prvi resort koji sam vidjela je bio Olhuveli (4*) u koji sam otišla s Maafushija (postoje jednodnevni izleti u neke resorte gdje platite oko 150 dolara i možete provesti dan u resortu, s uključenim ručkom, a ponegdje i pićem). Na takvom jednodnevnom izletu možete vidjeti kakav je otok i njegovi sadržaji, i svakako preporučujem ako ste na lokalnom otoku napraviti promjenu i otići u resort bar na jedan dan.
Olhuveli je zgodan resort s lijepom plažom, infinity bazenom (dodatna prilika za Instagram naslikavanje), dobrim barom uz taj bazen i solidnom hranom (kada dolazite na jednodnevni izlet nemate pristup u sve restorane u resortu, i izbor i kvaliteta hrane je nešto lošija nego kada ste gost tog resorta).
Igrom slučaja sam navratila i u Fun Island na ručak u sklopu snorkeling izleta. Fun Island je budget resort i ima 3*. Međutim i u tom budget resortu noćenje trenutno košta od 350 € na više na Bookingu. S obzirom na to da kad sam kročila na taj otok i vidjela zaraslu plažu i jadne bungalove prvo bila uvjerena da je to neki napušteni resort (stvarnost i slike na Bookingu nemaju baš puno veze u ovom slučaju), i da znam da na lokalnom otoku za trećinu te cijene možete biti u vrhunskom smještaju, a u smještaju te razine za još manje, osobno nikad ne bih donijela odluku otići tamo. Ono što je bilo iznenađujuće doduše je da je hrana bila dobra, puno bolja od očekivane.
Naravno, proporcionalno uloženom, dragi i ja smo najviše uživali u Taj Exotica Resort and Spa (5*) u kojem smo si priuštili 2 noćenja u water villi. Vrhunski resort na Maldivima jednostavno pruža taj luksuz kojeg ste (dobro) platili. Od dočeka uz bubnjeve, fotografije za uspomenu pri dolasku (koju dobijete u albumu na kraju boravka, tako da imamo zauvijek ovjekovječen trenutak u kojem nas dvoje odrpanaca s Maafushija ispadamo iz glisera, uopće ne kužimo zašto nas žena slika i pritom vjetar samo što nas ne otpuše s doka), šampanjca i svježeg voća u vili, vlastitog batlera…sve je kako treba.
I naravno, koliko god doživljaj bio frivolan– probuditi se ujutro u s pogledom na ocean, izgmizati polugol na terasu svoje vile i uskočiti ravno u svoj privatni bazen ili korak dalje u ocean…izaziva lučenje serotonina.
Kao gurman i hedonist od doživljaja u Taju pamtim i hranu i koktele. Doručak je a la carte, s izborom oko 20 različitih vrsti doručka- od belgijskih vafla do meni potpuno apstraktnog korejskog doručka. Sve moguće svježe voće- vi samo pokažete, oni vam ga ogule i/ili narežu, svježe cijeđeni sokovi, fina kava (inače teško dobavljiva na lokalnim otocima – jednostavno nemaju pojma kako napraviti dobar esspresso, recimo kao ni u Parizu)…upravo proživljavam obrnuto Proustovski moment i osjećam okus tog doručka dok ovo tipkam.
Kod odlaska u resort je dobro imati na umu da ako idete u mali resort poput Taja da će vam možda postati dosadno sretati stalno jedne te iste ljude u 2-3 restorana i 1 baru i kretati se na malom prostoru izvan vile. Za 2 noći je okej, ali osobno, za 3 noćenja (koliko mislim da je optimalno biti u resortu, a dalje treba otići lokalno- ali to je samo moja preferenca), a osobito za puni tjedan bih odabrala resort veće površine, s više restorana i barova….čisto radi osjećaja da niste stalno na istom mjestu.
Pravilo je što je resort skuplji da je sve u njemu skuplje- cijena pića (kokteli oko 14$ plus već spomenuti nameti), hrane, izleta (ono snorklanje koje je s Maafushija 25$ je iz Taja 140$), transfer do aerodroma (zadovoljstvo od 120$ za dvoje)…ideja je jednostavna- gost koji ima love za platiti skupi smještaj ima love i za preplatiti sve ostalo.
Negdje u sredini svega su mid-range resorti kojima pripada i Bandos Island Resort (4*) u kojem sam bila prije nekoliko tjedana. Također lako dostupan s aerodroma- 15 ak minuta vožnje gliserom, Bandos je jedan od starijih i većih resortova na Maldivima. Osim kongresnog centra (što je neuobičajeno), tenis terena, sportskog centra, i naravno obaveznih spa, dućana, zlatarne (ako već niste na medenom mjesecu ili se došli vjenčati, za slučaj da vas ipak ponese…svaki bolji resort ima zlatarnu), restorana i barova.
Ovo je jedan od rijetkih resortova koji ima i vlastitu barokomoru, i popularan je među gostima koji rone s bocama. Ovdje nema water villa, ali ima zgodnih bungalova. Mi smo bili smješteni u „beach villi“ koja je bila blizu plaže i imala svoj jacuzzi u dvorištu, ali su nam se više svidjeli manji bungalovi u unutrašnjosti otoka oko bazena (dokaz da skuplji smještaj nije nužno uvijek bolji).
Resorti imaju i vrhunske spa centre koji u ponudi imaju i razne tretmane za parove, što nije loš bijeg od sunca u podne (usprkos onom SPF 50, treba se i maknut sa sunca u podne, nemojte biti oni purpurno crveni ljudi na aerodromu u Dohi/Dubaiju). Stoga, ako već niste, nakon što vas i bolju polovicu u paraleli izrifljaju pilingom, natrackaju kremama i zamotaju kao burrito da se pacate, a zatim izmasiraju i pošalju van u jacuzzi u obliku srca oko kojeg su posute latice cvijeća i ubace vam čaše šampanjca u ruke (moj omiljeni dio tretmana) past ćete u nesvijest od romantike, isprobano.
I nakon svega, treba li otići na Maldive? Svakako. Ako želite doživjeti plaže i ocean koji se malo s čime na svijetu mogu usporediti, odmoriti se i ne brinuti o ničemu jer nema ničeg…Maldivi su mjesto za vas. U kojoj varijanti ćete ih otkriti, sasvim je svejedno, garantiram da će vas oboriti s nogu.
Pretplatite se na naš YouTube kanal.
