Putovati SAM je jednostavna odluka. Za okolinu je suluda, a za mene? Jedna od najboljih koju sam donijela.
Vjerojatno ste se našli u sličnoj situaciji…
Pokušate se uklopiti s prijateljima – ne ide. Pokušate se uklopiti s agencijom – sva su mjesta rezervisana, a proljeće se bliži. U cijeloj nedoumici planiranja godišnjeg odmora i uzaludnom prilagođavanju okolnostima, zaključite: Ovo putovanje ću pokloniti samom sebi.
Moj poklon meni bio je Japan.
Japan. Država koje me od djetinjstva čekala… Bilo je pitanje vremena kada ću je posjetiti!
Došlo je vrijeme za ozbiljne planove. Moj odabir je pao na mjesec april i relaciju Beograd – Tokio (sa presjedanjem u Abu Dabiju). Putovati možete iz Sarajeva ili Zagreba s jednim presjedanjem i cijenom oko 500 eura. Putovanje je planirano za period Sakure- trešnjinog cvijeta – behara. Ali kako možete znati kad je tačno taj period? Ne brinite se jer Japanci svake godine mjere i tačno predviđaju ( u nekoliko dana) kada će sezona početi. Nemojte ni da vas brine ako ne uspijete stići u toku pune sezone, vec iskoristite to kao razlog za obilazak više gradova. Trešnjin cvijet će vas već negdje dočekati, kao što je i mene.
Moja priča počinje.
Slijećem u Tokio, prvi grad na mojoj listi. Malo preplašena činjenicom da sam došla u državu gdje se jako teško snaći, ljudi uglavnom ne znaju engleski, jako skupu državu, teško je naći mjenjačnice i još teže s dobrim kursom, ne primaju kartice, Tokio preskup grad, totalno druga sfera.
Nakon 15 minuta na aerodromu shvatam da stvari koje na forumu pišu ustvari i NISU TAČNE i započinjem svoju avanturu. Prije putovanja sam istražila i isprintala karte javnog prijevoza kao i mape gradova koje su dostupne na internetu. Cijena smještaja u Tokiju je bila dosta povoljna, čista, ugodna te u blizini metro stanica i područja Asakusa. U Tokiju je sve uvezano metroom tako da neće imati potrebu za drugim javnim prijevozom. Na svakoj stanici imate automate na kojim možete kupiti kartice koje ćete puniti i koristiti u cijelom Japanu ali i u nekim prodavnicama, vrlo korisna stvar. Prvu noć ostavljam kofere i idem u istraživanje ovog fenomenalnog grada. Grad vrvi od ljudi i pogodite šta? Svi su tako ljubazni i nasmijani, na ulicama mi prilaze ljudi da provjere da li mi nešto treba, te da mi požele lijep provod u Japanu.
Sljedeće jutro koristim da obiđem jedan mali gradić na sjeveru Japana –Nikko, u kojem će se taj dan održati festival proljeća. Za obilazak Nikkoa najjednostavnije je uzeti Nikko pass i obići ga u toku jednog dana. Tog jutra Nikko vrvi od turista koji su stigli na festival, ali ja koristim prvo priliku da obiđem neke od najpoznatijih hramova. Hramovi su u šumi, dovoljno udaljeni jedni od drugih da imate priliku uživati u zen momentu potpune tišine s prekasnim prizorima. Ne postoje riječi koje mogu opisati te trenutke, jednostavno ih morate doživjeti. Zamislite samo kako je ljudima koji su tu prije živjeli i polako počnite da istražujete kulturu njihovog naroda i njihovu smirenost i red.
Povratak u ogromni Tokio, grad u kojem možete pronaći sve što tražite ali i pronaći nešto što niste ni tražili. Prepun šarenila, reklama, robota, ogromnih nebodera i onda u svakoj četvrti zen oaze. Prekrasne parkove u kojima vlada tišina. Mir. I obavezno jezero i na sredina jezera mala kuća u kojoj možete popiti čaj.
Kao da poručuje: Hej stani malo, život ide prebrzo, zaustavi se, iskoristi ovaj tren i uživaj, osjeti čaj koji piješ, čuj te ptice, udahni, izdahni, život je lijep. I sretna krećem dalje . Za sam Tokio je potrebno 7 dana kako bi se većina stvari mogla vidjeti i doživjeti. Neke od stvari koje ne smijete propustit su: HamaRiku Garden, Riblja pijaca na kojoj ćete imati priliku da probate razna jela i deserte jer Japanci imaju jako lijep običaj da uvijek nude turiste da degustiraju bez ikakve obaveze njihova jela, grickalice ili deserte. Na pijaci MORATE jesti sushi, promijenit će vaše mišljenje o sushiju i teško da ćete zaboraviti taj ukus, Asakusa četvrt ( obavezno probajte kolačiće u obliku riba), Harajuku, Shinjuku i Shibuju ( i vikendom), sjedite u Starbucks i uživajte u pogledu na najprometniji pješački prelaz.
Ali znate još šta? Japanci su napravili svoju kopiju mosta iz San Francisca i svoju kopiju Kipa slobode i to sve na otoku koji su sami napravili. Otok je divan za par sati šetanja i još duže ako se zadržite u onsenu. Onsen je tipična banja za Japance, koju MORATE posjetiti.
Banja Montogatari je MUST jer nije samo banja već i mali gradić, u kojem možete i jesti, prenoćiti. Imate odvojene prostorije za žene i muškarce ali i spojene. Sve u svemu morate je obići. Ako i vi kao što sam i ja imala želju da vidite planinu Fuji koju nažalost vrlo često nije moguće vidjeti zbog visine i magle, otiđite u Morri muzej, U ovom muzeju ćete imati priliku vidjeti super muzej na vrhu poslovne zgrade koja nudi pogled na Tokio i ako ste malo srećni i na Fuji.
Tokio je ogroman, SIGURAN, čist, svi ljudi bacaju svoje smeće u kante do kojih se nekad treba i 10 min hodati, kupe i tuđe smeće, ljudi su jako ljubazni i imaju odnos prema ženama pun poštovanja. Nije kulturno prihvatljivo da hodate i jedete jer smatraju da je hrana umjetnost a kada vidite slike njihove hrane vidjet ćete i da su upravu. U hrani se treba uživati. Smatraju da zajedničkim obrocima učvršćuju veze između ljudi.
U Japanu je jako bitno da je hrana jako svježa i zbog toga se svake noći zadnjih sat vremena prije zatvaranja supermarketa hrana prodaje po cijenama prvo -20%, pa -50% pa 70%. Ovo vam toplo preporučujem jer možete jako jeftino kupiti kvalitetnu hranu koju možete večerati ali i doručkovati. Gdje god da budete jeli u Japanu znajte da će hrana biti fenomenalna ( i od uličnih prodavača), čaj se uvijek besplatno poslužuje uz osmijeh. Napojnice nisu dozvoljene i cijene za domaće i strane su iste pa se ne trebate brinuti.
I nakon burnog Tokija moj put se nastavlja vozom (Japan Railway Pass koji sam ranije naručila jer se finansijski isplati ako ćete obići minimalno 2 grada mimo Tokija i vrlo je jednostavan za upotrebu) do Kyota. Grada u kojem se nadam da ću živjeti. Makar na nekoliko godina. Grad koji je zadržao duh Japana. Grad u kojem i danas možete pronaći gejše. Iako sam se zadržala 4 dana nisam mogla obići sve hramove pod Unescovom zaštitom kojih je jako puno u Kyotu. Ako se nađete u Kyotu morate obići zlatni paviljon pred zalazak sunca i pred kraj radnog vremena. Japanci imaju običaj da zatvore hram recimo u 18:00, ali se unutra možete zadržati još pola sata i obično tad bude manje ljudi i zaista možete uživati bez gužve. Srebreni paviljon i Gion i ulica se moraju naći na vašem popisu.
Šumu bambusa posjetite jako rano kako biste izbjegli gužvu i ako budete imali malo sreće vjetar će puhati i imat ćete osjećaj kao da je šuma živa i poručuje vam nešto. Nedaleko od šume možete pronaći i brdo na kojem je rezervat majmuna Iwatayama. Prijevoz po Kyotu je uglavnom autobusom. Ljudi se redaju jedan iza drugog, koliko god da ih je i ulaze na zadnja vrata bez imalo guranja i buke a prednja vrata služe za pokazivanje karata i izlaz. Toliko lijep i elegantan narod. Kako bi doživjeli Japan preporučujem odlazak u Gion corner. Karte se prodaju sat vremena prije projekcije i imat ćete priliku gledati ceremoniju čaja ( obavezno se javite kao dobrovoljac (nećete se pokajati ;)), ples gejše, ples za cara. Na ovaj način ćete vidjeti Japan u malom 🙂
Znate li onu sliku s razglednica – crvena Torri vrata na brdu? Baš ta vrata nalaze se u blizini Kyota. Torri vrata su donirali razni bogataši i ovisno o visini svoje donacije dobili su svoja torri vrata. Stižem sat vremena pred zalazak sunca na dno brdo i shvatam da moram požuriti da vidim zalazak sunca na vrhu brda. No nisam bila jedina koja je imala tu ideju. Užurbani turisti trčkaraju do vrha brda i ono što vas gore dočeka je predivan prizor grada u daljini, šume i tori vrata. Polako se svjetla pale i prizor je još ljepši. Odlučujem ostati još neko vrijeme i samo uživati u pogledu. Upoznajem neku djevojku iz Indije koja je također sama i s kojom razmjenjujem kontakte kako bi se mogle naći i večerati iduću noć. Mrak, prigušena svjetla i Torri vrata koja čine jedno ogromno brdo. Savršeno za lutanje, sami ste ali opet tako sigurni. Osjećam se kao lik u nekom filmu.
Na moju veliku tugu moram napustiti Kyoto jer me čeka Nara. Ostavljam svoje srce i obećanje da ću se vratiti. Nara je gradić u blizini Kyota i Osake i preporučujem ga za dnevni izlet iz neka od ova dva grada. Nara je zoološki vrt na otvorenom uz prekrasne hramove. Grad je pun jelena koji slobodno šetaju i koji su svete životinje. Neobično iskustvo 🙂
Poslije Nare stiže i Osaka na red koja me malo podsjeća na sam Tokio, no prije obilaska samog grada kao pravi fan Harry Pottera upućujem se do Universal Studija, jedinog van SAD-a. Na slikama možete vidjeti ustvari koliko sve realno izgleda i zašto je za njega potrebno više od pola dana.
Ako pitate bilo kojeg Japanca Osaka je raj za hranu i mjesto na kojem možete jesti najbolju klopu. Sushi belt je bio moj izbor te san imala priliku probati razne sushije po vrlo povoljnim cijenama. U Japanu se hrana uglavnom pravi ispred vas a u sushi belt restoranima se spušta na traku ispred vas i vi možete izabrati svoj tanjir. Ovisno o boji tanjira možete znati i cijenu. U Osaki nemojte propustiti da obiđete Opservatorij. Opservatorij je na jednoj od najviših poslovnih zgrada i na otvorenom sa jedinstvenim pogled na grad. Pod je ukrašen malim svjetlucavim zvjezdicama koje daj poseban šmek.
Pred kraj svog putovanja odlazim još na jednodnevni izlet u Hiroshimu i otok Mijajima. Mijajima je otok na jugu Japana i vlasnik najpoznatijih Torri vrata u samom Japanu. Torri vrata se nalaze u moru a u toku dana se more povlači i imate priliku doći do samih Torri vrata.
Dok je Hiroshima grad koji se iz pepela ponovo stvorio. Da nema muzeja posvećenog padu atomske bombe ne biste ni znali da je tu pala atomska bomba. Mnogi smatraju da se epi centar samog pada bombe – ruševina jedne kuće treba uništiti dok drugi žele da ona ostane kao podsjetnik. Sam pad atomske bombe preživjela su pojedina drveća i oni su zaštitnici ovog grada.
Nakon 20 dana vrijeme je za povratak u realnost. Ja pakujem svoje kofere i planiram svoj povratak u ovu zemlju, a vama do tada želim da i vi obiđete Japan.
Ako vam treba ideja gdje u šoping onda provjerite naš mali vodič
