Travel AdvisorTravel Advisor

Kratak osvrt na Antigvu (Antigua & Barbuda)

Autor: Ivan Peček

Ideja je bila naći mjesto za ljetovanje u 12. mjesecu, a da imamo što manje gnjavaže s presjedanjima, testiranjima i gubitkom vremena, a da smo maksimalno osigurani od otkazivanja smještaja i leta.

Izbor je pao na Virgin Holidays i paket s povratnim letom i all inclusive smještajem. Pošto smo tip turista koji ujutro doručkuju i nema ih u hotelu do kasne večeri, nikad nismo ni gledali all inclusive pakete, ali ukupna cijena koja je bila niža od ljetovanja u Crikvenici u pašteta-u-ruksak stilu je ipak presudila.

© Ivan Peček

Krenimo…

Heathrow i klasična korona gužva na aerodromu, ali nakon 8 sati filmova, jeftinog viskija i vina, evo nas na otoku.

Prije prolaska imigracijske kontrole, dočekala nas je korona patrola koja je pogledala naše negativne PCR testove, i odmah rekla da ne vrijede. Zašto, zato jer su napravljeni brisom grla, a ne nosa.

Iako smo im uporno pokazivali njihova vlastita pravila i potvrdu od strane avioprijevoznika i svih drugih pravila koje smo našli prije puta, lokalna doktorica (lokalna zvijezda – kasnije smo je vidjeli na jumbo plakatima po gradu) nas je bahato odbila i rekla da valjda zna pravila vlastite zemlje. Bilo kakav pokušaj da je natjeramo da pročita pravila je rezultirao ultimatumom da ćemo ili platiti nove testove ili možemo na avion nazad doma.

Olakšani za 100 USD po testu, skoro 2 sata kasnije, napokon prolazimo imigraciju i dolazimo do svog kofera koji je u međuvremenu ostao sam nasred aerodroma, jer su nestali svi turisti, kao i zaposlenici. Tri aviona dnevno slijeću na Antigvu, pa zaposlenici nestaju čim nestane i zadnji turist.

Naravno, naš transport do hotela je također netragom nestao, no uz pomoć jednog od rijetkih zaposlenika koji nisu na vrijeme pomogli, nađen nam je mali kombi koji će nas prevesti do hotela. Srećom, smještaj je bio na samo 15 minuta od aerodroma, tako da smo se stigli ohladiti od cijele situacije, stići na zadnje minute večere i utopiti stres u hladnom koktelu.

Vozač nam se putem raspričao o 365 javnih plaža, crnim ananasima koji su najbolji na svijetu, hrani koju moramo probati i lokacijama koje moramo obići. Zvuči super, ali saznat ćemo kako je to u stvarnosti.

© Ivan Peček


Digresija: odmah po dolasku u hotel sam napisao mail na Virgin Holidays sa slikom računa za testove, screenshotom i linkom pravila i odgovora Virgin Holidays zaposlenika koji nam je prije puta potvrdio da su naši testovi važeći za Antigvu. Iduće jutro me kontaktirala lokalna predstavnica, predstavila se, ispričala i rekla da će riješiti problem. Idući dan me još jednom nazvala, rekla da je sve riješeno i da će povrat novaca sjesti uskoro.

Rezultate tih plaćenih testova nismo dobili unutar 24 sata, nikad nisu na kraju ni stigli. Topli savjet je da se oboružate znanjem o svim pravilima svake zemlje, iako ni onda ne morate biti u pravu, pa pripremite i živce na potencijalne probleme.

Ajmo nazad na lijepe stvari…

Vlasnici resorta u kojem smo odsjeli su Talijani (Ocean Point Resort), a u sklopu resorta je i talijanski restoran (Sottovento).

© Ivan Peček

Hrana je bila za 10, kombinacija lokalnih sastojaka i mediteranskih recepata. Tu i tamo se na meniju našao i neki talijanski specijalitet, i bez pretjerivanja, posramio i finije restorane po Italiji.

Nije nam dugo trebalo da otkrijemo na što ćemo se spojiti kao na infuziju. Rum, domaći rum. Od lokalnih rumova, tu su Cavalier i English Harbour. Lokalci su nam potvrdili da oba izlaze iz iste (i jedine) destilerije na otoku. Iako dosad nismo bili ljubitelji ruma (nismo ni probali ništa osim našeg Badelovog), postali smo to u jednoj večeri.

© Ivan Peček

Prvi dan je prošao na predivnoj pustoj plaži do koje smo došli otvaranjem google mapsa… i traženjem potencijalno pustih plaža. Sat vremena hoda po suncu po zabitim makadamskim stazama je bilo vrijedno čim smo kroz šikaru izbili na obalu. Kombinacija boja pijeska, mora i neba je nešto što smo dosad viđali samo na slikama.

© Ivan Peček
© Ivan Peček

Drugi dan: tura od 5h s lokalcem po istočnoj obali (Snorkeling & Sightseeing Tour of Antigua – Tripadvisor)

Ako vas put navede na Antigvu, toplo preporučam ovu turu. Johnny je mladi dečko koji je djetinjstvo proveo u Kanadi i vratio se na Antigvu gdje se bavi poljoprivredom, podvodnim ribolovom, a spletom okolnosti i turizmom. Ljudina i užasno zanimljiv i zabavan tip. Dan je proletio samo tako, uz super lokaciju za ronjenje gdje smo naletili na nekoliko kornjača i potopljen brod.

© Ivan Peček

Ta tura nam je zapravo najviše koristila tome da prođemo najpoznatije turističke lokacije, putem vidimo što nas zanima, kakve su ceste itd. pa da se možemo vratiti neki od idućih dana i provesti tamo više vremena. 

Dan treći: iznajmljivanje auta i akcija

Kao i svi turisti, prvo smo provjerili gdje su najniže cijene auta misleći da će nam najmanji i najjeftiniji auto biti dovoljan. 

Sreća da smo prvi i drugi dan bacili oko na stanje glavnih i sporednih cesta, jer je jedino logično vozilo za istraživanja otoka nekakav povišeni SUV ili terenac. Za par dolara više, uzeli smo Toyotu RAV 4 i to je najbolja odluka koju smo donijeli.

© Ivan Peček

Čim se siđe s glavnih (asfaltiranih) cesta, u offroad modu ste, a ako je i palo malo kiše, imate instant osmijeh na licu dok se polako probijate kroz blato, a auto pleše na sve strane. Još jedna stvar koju možete primijetiti čim se maknete s glavnih cesta je količina krupnog (a i sitnog) otpada koja se odlaže po šumama i grmlju daleko od očiju turista. 

© Ivan Peček

Auti koji voze po otoku dolaze kontejnerima iz Japana i Amerike, pa vas može iznenaditi dobrodošlica na japanskom kad auto jednom i upalite. Auti koji po otoku voze su u takvom stanju, da ni uz 5000 kn u prometnoj ne bi prošli tehnički ispit u HR. Uglavnom, Ameri i Japanci im šalju krame koje su spremne za recikliranje, pa nakon par godina krpanja od strane lokalaca, obično završe negdje u šumi i nastave trunuti.

Naša Toyota je palila otprve, a na moje pitanje zašto mi svjetle ABS, VSC, airbag i lampica ručne kočnice sam dobio odgovor da je to najbolji auto koji imaju. Kao i svaki put, krenuo sam fotkati auto sa svih strana jer rental kuće jedva čekaju da naplate neko prikriveno oštećenje. Odmah me prekinula zaposlenica rent-a-car kuće da ne moram to raditi, jer su auti ionako oštećeni i što god mu se dogodi, nije uopće bitno.

Uz to što se dalo vidjeti odmah, čim smo se maknuli s mjesta sam primijetio da auto jako vuče u jednu stranu, a tijekom vožnje po onih 1% glatke i ravne ceste, iz barem dva kotača dopire zvuk nekakvog struganja i lupanja. Taj dio se sam popravio… dolaskom na ostalih 99% ceste koje su u stanju kao da ih je netko nedavno bombardirao. Uz to mnoštvo rupa i ostalih problema na cesti, imaju i betonirane ležeće policajce visoke oko 15-ak centimetara. Ako uspijete izbjeći rupu, ovo nećete. Na kraju, što god tim autima napravili, možete ih jedino vratiti u boljem stanju. Drugi dan vožnje više nijedna lampica na instrument ploči nije gorjela. Ili se auto sam popravio ili su i lampice krepale.

Ukratko, nakon 10 minuta vožnje shvatite da stvarno vozite jedan od boljih auta na otoku jer barem ima sva 4 ista kotača, a i klima mu radi. Svejedno preporučam da se uzme dodatno osiguranje, a morate uzeti i privremenu vozačku dozvolu.

© Ivan Peček

Terenci koštaju oko 65-75 USD po danu, 90 USD ako hoćete glumiti Amerikanca u Wrangleru (ceste ipak nisu toliko kritične da vam to treba), 15 USD je dodatno osiguranje po danu, a još 20 USD košta ta privremena vozačka dozvola koju eto morate imati, iako nisam primijetio da sam dobio nekakav pisani trag o tome. Sve što sam dobio je potvrda da sam rentao auto.

Na Antigvi će svi znati da ste turist u iznajmljenom autu. Kako? Jednostavno. Registarske oznake sve govore. Na početku je jedno slovo i nakon toga slijedi par brojeva:
Slovo A – Antigvanin, R – Rent-a-kanta, C – Commercial, G – government

Točenje goriva na benzinskoj pumpi je isto posebno iskustvo. Parkiraš auto, uzmeš pištolj, napuniš auto, uđeš u kućicu gdje trebaš platiti (ne zvuči neobično, jel da), ali kad kažeš broj pumpe, naiđeš na nervozan pogled zaposlenika koji čeka…i čeka…i čeka.

Nakon što je sa mnom izgubio strpljenje, iziritiranim glasom mi je rekao da mu kažem koliki iznos piše na pumpi. Da, on iz kućice ne zna koliko je napunjeno na kojoj pumpi, pa se pouzdaje da će mu platiša točno reći iznos. 

Sad malo korisnih stvari

  • Antigua koristi ECD (Eastern Caribbean Dollar) – (na kojem je britanska kraljica), a jako jako jaaaako rado primaju američke dolare.
  • Preporučujem koristiti ECD jer ćete imati bolje cijene, a ako koristite USD, vraćat će vam ECD, pa vam dođe na kraju bolje da ste ih imali odmah u startu. Kartice primaju svuda (osim naravno na benzinskoj).
  • Revolut nije podržan na Antigvi, pa možete zaboraviti na podizanje s bankomata.
  • SIM karticu je preporučljivo nabaviti ako vam treba internet, jer roaming opcije operatera ne postoje (mislili smo da će naš britanski operater imati Antigvu na popisu, ali nula bodova).
  • Od operatera, dostupni su Flow (koji smo koristili) i Digicell.
  • Zaboravite na flat i velike pakete prometa, internet je skup i dostupan samo oko naseljenih mjesta.
  • 7 day Prepaid kartica s 5GB interneta košta 40 USD + oko 15 USD za samu karticu, pa čisto da imate u vidu taj trošak.

Naš lokalni vodič nas je ranije informirao da iako je ilegalno voziti pod utjecajem alkohola, ali to policija ne može provjeriti jer nemaju alkoteste. Ista stvar vrijedi za ograničenje brzine. Nema radara, pa ograničenja služe samo kao sugestija (njegove riječi). Nitko ne zna čemu policija stvarno služi, ali je navodno korumpirana i većinom rješavaju probleme bogatih bijelaca na otoku (također njegove riječi).

Za detaljno obići čitav otok u 12. mjesecu (dani su kratki) vam treba 2 dana

Istočnu i pola južne obale smo obavili u jednom, pa onda zapadnu i drugu polovicu južne u drugom danu.

Sjeverna i sjeveroistočna obala su na udaru valova i vjetra, pa nisu idealne za kupanje, ali se može pronaći zgodnih i praznih plaža i uvala. Južna i zapadna su mirne, ali su na njima načičkani turistički resorti.

© Ivan Peček

Iako su nam rekli da su SVE plaže javne, prešutili su nam reći da ceste i putevi do njih nisu. Dosta lijepih plaža koje ćete naći na slikama i kartama su upravo takve. Došli autom pred Security kućicu i nema dalje. Nema problema, parkirali auto i krenuli pješke…ne ide ni tako. Vele kasnije lokalci da ima nekakvih rupa u ogradi i puteva kroz šumu kojima se da doći do tih plaža, ali zaposlenici nisu bili previše susretljivi da nam objasne gdje se ti putevi točno nalaze.

Osim tog razočaranja, evo ih još nekoliko. Sjećate se onih ananasa i lokalne hrane s početka priče?

NIGDJE nismo našli za probati ananas, pogotovo crni ananas.

Običnih ima na tržnicama, ali smiješno mi je da se u takvoj turističkoj zemlji NITKO nije sjetio uzeti nož, razrezati ananas i glupim turistima prodati par kockica ili ne daj bože sok. Nema tako progresivne osobe i vizionara na otoku.

NIGDJE nismo našli za probati Fungee and Pepperpot koji je tradicionalno jelo na koje su jako ponosni. Također fali neki vizionar koji bi se sjetio to unovčiti.

NITKO ne radi turu po destileriji ruma. Zvuči nevjerojatno da se nitko nije sjetio pokazati i naplatiti turistima kako se najbolji izvozni proizvod (nakon ribe) proizvodi. Na kraju smo preko veza iz hotela došli do čovjeka (još jedan Kanađanin) koji proizvodi svoj gin. Totalno antisocijalan, ali zanimljiv lik koji uzgaja svoje bilje i onda od njega radi nekoliko vrsta gina. Definitivno preporučam da mu se javite (nigdje se ne oglašava, pa ga morate izguglati preko imena branda – Antilles Stillhouse) i odradite kušanje svih verzija gina (prvo čisti gin, onda g&t) i obilazak njegovog posjeda (10 ECD po glavi = 3.68 USD) – smiješna cijena za unikatan gin. Nakon sat vremena smo oteturali do auta s par boca za doma. PREPORUKA

Antigua nema neku specijalnu povijest

© Ivan Peček

Starosjedioci su bili nomadi iz južne Amerike koji su nestali dolaskom Britanaca i robova iz Afrike koji su dovedeni da rade na plantažama šećera. Nakon ukidanja ropstva i nakon što se Antigua odvojila od Britanije, nisu se makli s mjesta. Sve što možete pronaći tamo da je u koliko toliko dobrom stanju su ostaci britanskih ulaganja u otok.

Žalosno, ali kućice i dvorišta u kojima ljudi žive više liče na mala smetlišta nego nešto dostojno čovjeka. Turizam je to od čega žive, a i to rade loše. Nemojte krivo shvatiti, zaposlenici su ultra ljubazni i uslužni. Nigdje nismo s lokalcima imali problema. Nisu napasni i nasrtljivi, osim ako krenete prema centru grada i krećete se oko luke gdje se prazne kruzeri. Kroz masu kineskih generičkih suvenira s natpisom “Antigua”, svatko vas zove da dođete pogledati baš njegov štand. Ako ste stali na jednom, vidjeli ste ih sve. Na Shirley Heights smo također naletjeli na par lokalnih “popularni naziv za starije žene” koje su se međusobno nadglašavale da dođemo vidjeti što baš one imaju u ponudi. Nažalost, lokalne rukotvorine i lokalna umjetnost gotovo da ne postoje. Iznimka je Zemi Art Gallery. Mala trgovina u sklopu luke ima totalno genijalnih suvenira i rukotvorina po pristupačnim cijenama. Nakon što smo se tamo opskrbili, skužili smo da čovjek ima dućančić i u našem resortu.

 

© Ivan Peček

Resorte im u pravilu vode bogati bijelci, pa kad uđete u neki od njihovih restorana ili pogledate goste oko bazena, imate isključivo blijede bijele turiste koje dvore nasmiješeni crni radnici što nekome tko dolazi iz zapadnih zemalja izgleda da robovlasništvo nikad nije ni ukinuto. Šalu na stranu, ali nama je stvarno bilo neugodno da toliko ljudi trči oko nas jer nismo navikli na takav tretman.

K tome, resorti zapošljavaju samo žene iz nekog razloga, dok muškarce većinom možete vidjeti u grupicama negdje u hladu dok opušteno puše marihuanu. 

Marihuana je također ilegalna, osim ako se deklarirate kao Rastafarijanac, tad je sve što ilegalno radite – legalno.

© Ivan Peček

Turisti ne mrdaju iz resorta, nego su prvi na svakom obroku, prejedaju se, pa samo otkotrljaju do prve ležaljke i započnu cjelodnevno prženje uz bazen, tako da more uvijek imate za sebe, gdje god otišli na otoku. Dosta puno veselih britanskih penzića se vraćaju već godinama na Antigvu, dosta ih se i doselilo u penziji, što zvuči divno. No, ako je vjerovati našem Johnnyu, jako puno njih ubrzo shvati da se zeznulo jer je život na otoku puno skuplji nego što na prvu izgleda.

Dobivanje državljanstva je svedeno na to da morate kupiti zemljište i izgraditi kuću…a ako to ne želite, možete ga samo kupiti (državljanstvo, jel).

Masa autohtonih biljnih i životinjskih vrsta je dovedena do izumiranja, pa tako na otoku više ne možete naći iguane, zmije, papige, ali možete mungose i dosta vrsta europskih, pa i indijskih biljaka koje su preuzele otok.

Barbuda…

Nismo nažalost uspjeli otići zbog nemirnog mora, iako nisu neki strašni valovi bili u pitanju, pa ako planirate obići Barbudu, preporučam da krenete u rezerviranje karte za brod odmah na početku, jer su odgađanja i otkazivanja moguća. 

Ovo je trebao biti kratak putopis, a na kraju je ovako završilo.

© Ivan Peček

Antigvu definitivno preporučam svima, jer je za razliku od ostatka Kariba (koliko sam istraživanjem uspio vidjeti) i dalje dosta divlja i možete se sakriti od ljudi i resorta. Ima prostora za istraživanje, a apsolutno se sve može vidjeti u 7-8 dana. 

All inclusive se isplati ako se želite kupati u koktelima i rumu – a s obzirom da je nas dvoje popilo barem 3 boce ruma, definitivno se isplatilo. Ako niste avanturistički raspoloženi, barem ne ovako kao mi, onda vam se definitivno isplati, jer ne morate brinuti o obrocima. Pogotovo ako su ovako dobri. 

© Ivan Peček

Preporučam da se u lokalnim supermarketima kupi rum i opskrbi se s njime za barem godinu dana, jer u maloprodajama po svijetu košta oko 3-4 puta više.

Uglavnom, savršeni bittersweet godišnji. Sweet jer je krajolik genijalan, a bitter dio se odnosi isključivo na to da turistička ponuda ne sadrži lokalnu hranu i lokalne namirnice i da im fali poduzetničkog duha.

Jastoga i hranu s jastogom ćete naći lakše nego ćevape u centru Zagreba, tako da je to pozitivno, jer ga nigdje nećete jesti tako dobro pripremljenog i tako jeftino kao ovdje. 

Wrap s jastogom…pa di tog ima 😀

Eto, toliko od mene, uz par slika. Ako netko ima pitanja, slobodno navalite.

© Ivan Peček

Travel Advisor

Posjetite naš YouTube kanal. Pretplati se na TIK TOK.

Uključite se u naše grupe na Fejsu: Vodič po najljepšim skijalištima Savjetnik za putovanja Travel AdvisorSavjetnik za putovanja Europom i Savjetnik za putovanja Hrvatska.

Previous articleMarija Milković: Vjerujem da će moje kape sa zlatovezom, nakon ove IZLOŽBE, postati dio STREET STYLE scene
Next articleWine EnoGASTRO VIP Event: Međunarodna konferencija vinskih, ugostiteljskih i gastronomskih znalaca