Annapurna Circuit Trek
Iz Indije lokalnim autobusom dolazim na granicu s Nepalom i tamo rješavam izlaz iz Indije i nepalsku vizu. Nepalsku vizu moguće je platiti samo u US dolarima,ali u isto vrijeme nije moguće izaći iz Indije s apoenima većim od 100 indijskih rupija tako da je najlakše indijske rupije zamijeniti za dolare.
Zamjena za dolare je skoro pa automatizam, sve je organizirano i ne može se pogriješiti. Lokalnim autobusom s granice moguće je ići u Pokharu i Katmandu što je zanimljivo iskustvo ali ne više od jednom jer vožnja je katastrofa i traje predugo.
Što se tiče trekinga sve je vrlo jednostavno, može se doći bez ikakve opreme za trek i vrlo jeftino opremiti. Neke stvari mogu se i iznajmiti kao npr .štapovi za hodanje ili vreća za spavanje. Postoji mogućnost kupovanja polovne opreme od trekera koji su već bili na treku. To kao i ostale informacije moguće je naći na fejsbuk grupi „Annapurna Circuit Trek“.
Osim opreme potrebno je izvaditi dozvolu za treking (potrebne 3 slike formata za putovnicu) koja košta 5000 nepalskih rupija, a sastoji se od 2 dijela. Prvi dio rješavao sam u uredu u Pokhari i košta 3000 nepalskih rupija. Drugi dio riješio sam na početku trekinga odnosno u Besisaharu. Taj drugi dio je „TIMES CARD“ za koju nisam znao, a neophodna je za daljnje prijavljivanje tokom trekinga. Kasnije doznajem da je moguće izvaditi je i u Pokhari.
Za sami treking potrebno je 20-25 US dolara dnevno, naravno promijenjeno u nepalski rupi. Početak trekinga je u Besisaharu ,a završava u Nayapulu (trajanje 12-16 dana). Moguće je doći na početak lokalnim autobusom iz Pokhare,ali zadnji direktni autobus kreće oko podne.
Zbog stvarno velikog prometa džipovima na trek dionici može se ići džipom do Chamea koji košta 2000 rupija po osobi i skrati otprilike 3-4 dana trekinga sa starta. Smještaj funkcionira tako da ljudi nude besplatan smještaj ako kod njih večeraš i doručkuješ.
To pravilo vrijedi do Mananga (3550 m), Od Mananga na više vrijedi isto pravilo s hranom i smještajem, no ovaj put smještaj nije besplatan. Hrana je naravno skuplja i siromašnija na putu do vrha. Vodu je moguće napuniti u svakom mjestu.
Na većoj visini dobro je napuniti navečer jer se ujutro sve smrzne i nema vode, Vruća voda se plaća. Postoji više staza koje su dio Annapurna Treka ali više-manje sve prolaze kroz ista mjesta. Dnevno se hoda 5-7 sati zavisi o tempu i o volji. U Manangu je dan odmora i aklimatizacije. Nekakvo pravilo za visinsku bolest je „PENJI SE VISOKO,SPAVAJ NISKO“ što je u mom slučaju radilo super tako da sam se bez ikakvih problema aklimatizirao. Postoje tablete za prevenciju.
Moguće ih je kupiti u Pokhari i nisu skupe isto kao tablete za čišćenje vode koje sam koristio cijelim putem. Iz Mananga se mogu raditi jednodnevni izleti. Neki od njih su čak do 4600 m što je dobro za aklimatizaciju. U Manangu postoji i ambulanta gdje je moguće provjeriti nivo kisika u krvi.
Praktični savjeti za treking su vrlo bitni. Dnevno se jednom održava edukacija o visinskoj bolesti te „kino“ za opuštanje. Sve dodatne informacije ili nejasnoće mogu se saznati putem od iskusnih vodiča. Postoje 2 opcije za dalje: prva je normalnim putem za Yak Kharku, a druga je opcionalna van rute prema base kampu Tilicho lakea ( najvišeg jezera na svijetu) koja će produžiti sami treking za 2-3 dana, Druga se definitivno isplati jer je najzanimljivija dionica.
Večer prije prolaza bolje je spavati u High Campu (4800m) umjesto u Thorong Phediu (4400m) zbog dugog hodanja sutradan, te ranog dolaska na prolaz zbog hladnog vjetra. Na dan prelaska Thorang La Passa hoda se 8-10 sati i spušta se u grad Muktinath (3710 m) koji je skoro 2000 m visinske razlike od najvišeg dijela trekinga. Muktinath i Jomsom su gradovi u kojima postoji bankomat ako kojim slučajem zatreba. U Muktinathu je moguće uzeti džip ili lokalni bus za dalje, a postoji i opcija rentanja bicikla. U Jomsomu čak i avion za Pokharu.
Cijeli treking nije lagan posebno na nekim dionicama tako da je poželjno biti fizički spreman.
Oprema potrebna za treking (što lakši ruksak to bolje):
Odjeću je moguće oprati ručno u svakom mjestu.
-2 para čarapa(deblje)
-par komada donjeg rublja
-2 hlače
-2 kratke majice
-1 kratke hlače
-2 duge majice
-jaketa (topla windstop najbolje)
-tajice za ispod hlača
-tablete za bolove
-gel za upalu mišića
-tablete za visinsku
-tablete za vodu
-vreća za spavanje
-štapovi za hodanje
-par energetskih pločica
-boca za vodu
-kapa i rukavice
-tenisice
-sunčane naočale
-čeona lampa
Praktični savjeti za treking – tekst i fotke : Jakša Radić
Pretplatite se na naš YouTube
Savjetnik za putovanja na FB i IG